Linkovi

Ne smiju ljudi u BiH misliti da smo ih napustili - jer nismo!


Ne smiju ljudi u BiH misliti da smo ih napustili - jer nismo. Ovo je za Glas Amerike rekao pomoćnik državnog sekretara Mark Grossman, koji je u razgovoru sa Džeilanom Pećanin Allison, prvo objasnio razloge obnovljenog upozorenja Amerikacima koji putuju u BiH.

M. Grossman: Mi smo odgovorni za američke gradjane svugdje u svijetu, i stoga objavljujemo upozorenja i savjete za putovanja po svijetu. Ta su upozorenja s vremena na vrijeme obnovljena. Mišljenja sam da je normalno da Amerikanci shvate da - iako je napravljen ogroman napredak - u Bosni i Hercegovini i dalje morate paziti šta radite. Upozorenje je zbog toga obnovljeno. Suradnja u borbi protiv terorizma s BiH, je dobra, i mora biti dobra. BiH je na putu ka euro-atlantskim institucijama. Dakle, zadovoljni smo sa suradnjom, iako još toga mora biti uradjeno. Znam, kada i sam putujem u BiH, primjećujem da su ljudi istinski zabrinuti zbog radikalnih utjecaja, zabrinuti su zbog onog što se dogadja u njihovom susjedstvu. Upravo zbog toga moramo nastaviti paziti na ono što se dogadja, obje naše vlade moraju paziti, u smislu terorizma, i moramo nastaviti suradjivati.

VOA: U tom smislu, kako biste ocjenili trenutnu situaciju izmedju Washingtona i Sarajeva glede slučaja tzv Alžirske grupe, s obzirom da je BH Parlament zatražio da se slučaj ponovno razmotri?

M. Grossman: Takvi se slučajevi stalno ponovno razmatraju, ali naše je mišljenje da oni predstavljaju opasnost; na tom slučaju smo radili zajedno s vladom u Sarajevo, i dalje smo na istoj poziciji. Slučajevi u Guantanamu, kao i slični slučajevi drugdje u svijetu, se stalno razmatraju; ali, s obzirom na to da su pripadnici Alžirske grupe i dalje gdje jesu, znači da ih mi i dalje smatramo realnom prijetnjom.

VOA: Možete li konkretnije procijeniti situaciju na tlu BIH, u smislu eventualnog postojanja ćelija vezanih za al Qaidu - je li to stvarna prijetnja?

M. Grossman: Al Qaida operira širom svijeta, i mislim da ukoliko vlade ne obraćaju pažnju na to šta se dogadja na njihovim teritorijama, prijetnja postaje realna. Medjutim, Bosna i Hercegovina i Sjedinjene Države vrlo uspješno suradjuju na tome; stvar je u tome da to pitanje ne smijemo gubiti iz vida. To što se radi o Evropi, ili Americi, ili Africi, ne znači da al Qaida ne može sebi naći mjesto da operira. Zato je ovo globalni rat protiv terorizma, i potrebna je upornost i relano gledanje na stvari od strane svake vlade.

VOA: Radovan Karadžić i Ratko Mladić su i dalje na slobodi, i to se već čini kao vječnost. Bilo je i raznih kaznenih mjera prema Srbiji zbog Mladića - ali to sve, realno govoreći, ne poluči nikakve rezultate?

M. Grossman: Za ovo je potrebna politička volja - politička volja u Beogradu, i posebno politička volja u Republici Srpskoj. To što godine prolaze, zločine za koje vjerujemo da su počinili, ne čini ništa manjim, niti je ovo pitanje išta manje važno. Dakle, ne radi se ovdje o tome da je prošlo deset, ili dvanaest godina, pa eto, to više nije ni važno! To je stvar političke volje.

Drugo što je važno, jest odmjeriti prošlost nasuprot budućnosti. Narodi i vlade na Balkanu moraju donijeti izuzetno važnu odluku, a to je: šta je naša budućnost? Budućnost je Evropska Unija, budućnost je NATO Savez, budućnost je uspjeh, onako kako se definira u Evropi; a šta stoji na putu tome: ta dva čovjeka. Jednostavno ne razumijem da je vrijedno zbog njih riskirati budućnost. Kako možete dozvoliti nekome kao Radovan Karadžić i Ratko Mladić, da godinama blokiraju budućnost stotina i stotina hiljada ljudi koji žele biti dio Evrope. Kad god se danas nadjete na Balkanu, ljudi se s vama pozdrave, i prvo im je pitanje: kako ćemo mi stići u Evropu? Kako ćemo u NATO? To im je glavno pitanje. I da zbog dvojice ljudi, koji moraju odgovarati za svoje zločine, budu blokirane aspiracije tako mnogo ljudi? Jednostavno ne razumijem. Nadam se da će konačno ljudi u području sami reći: vrijeme je da se ovo završi, neko će nam dati neke informacije u Republici Srpskoj, neke će stići iz Beograda, tako da njih dvojica mogu konačno pogledati u lice pravdi .

VOA: Ali, oni nisu uhvaćeni sve ove godine dok su američke trupe u većem broju bile na terenu u BiH. BiH nemaju Centar Simon Wiesenthal, i iskreno govoreći narod u BiH gubi nadu da će oni sada, kada su Amerikanci otišli, ikada biti uhvaćeni. Ko će ih uhapsiti?

M. Grossman: Mislim kao prvo da će evropske snage biti otvorene i aktivne u tom smislu; kao drugo, znate i sami da kada su NATO snage u BiH postale Evropske snage - što mislim da je jako dobra stvar - mi smo ostavili u Sarajevu jedan američki ured i medju stvarima u kojima će taj ured biti uklječen, jest vojna reforma u BiH, ali isto tako da pomognu u potencijalnom, i nadam se skorom hapšenju Karadžića i Mladića. Ne smiju ljudi u BiH misliti da smo ih napustili - jer nismo.

VOA: Moje posljednje pitanje, gospodine Grossman, odnosi se na Dejtonski sporazum. Je li to još uvijek dobra formula za funkcioniranje zemlje, ili je postao , kako neki kažu, prepreka za odrastanje BiH u normalnu državu?


M. Grossman: Pa ne znam baš; evo nas deset godina poslije Dejtona, i ako uporedite gdje je BiH bila prije deset godina, možete Dejtonski sporazum smatrati ogromnim uspjehom. To ne znači da ga ne možemo adaptirati s vremena na vrijeme. Što je Lord Ashdown učinio kao administrator u BiH, je vrlo dobro, jer je sve više i više demokracije i samo vlade u BiH. To tako i treba biti. Dejtonski sporazum na primjer nije predvidio ni transfer misije s NATO-a na Evropske snage, ali i to se dogodilo. Zato mislim da je Sporazum dovoljno fleksibilan dokumenat da se s njim može naprijed. Jednostavno mislim da je Sporazum jedan od velikih postignuća Sjedinjenih Država i Evropske Unije u suradnji s NATOM i BiH; zato ne bih rado išao ne promjenu, sve dok se svi u BIH ne budu osjećali potpuno povezanim i spremnim za evro-atalntske institucije.

Jednog dana kada BiH bude dio Partnerstva za Mir, dio Unije, dio NATO saveza , onda možda treba razmotriti neki novi balans u odnosu na Dejtosnki ugovor. Za sada - slobodno mogu reći da sam vrlo konzervativna gledišta u odnosu na Sporazum, i mislim da ga se treba držati, dok ne budemo posve sigurni u uspješnu budućnost.

XS
SM
MD
LG