Veliki broj žrtava tsunamija u južnoj Aziji su djeca.Oni zapravo čine jednu trećinu od ukupnog broja žrtava, dakle najmanje 50 hiljada, dok se milion i pol njih bori da dobije hranu i čistu vodu. U izvješćima se navodi da postoje strahovanja da bi neka od preživjele djece mogla biti žrtve kidnapiranja i zlostavljanja.
Malo je što ostalo od kuće Bismiye i Nashike. Talas vode koji je uništio njihovo mjesto je također odnio i oba njihova roditelja. Dvije sestre, kao i još mnoga djeca, sada žive u izbjegličkom kampu. One su samo dvije od desetina hiljada djece koja su usljed katastrofe ostala siročad.
Direktorica UN-ovog fonda za pomoć djeci, Carol Bellamy, je zabrinuta da bi mnoga od te djece mogla pasti u ruke kriminalnih bandi koje ih namjeravaju prodati u ropstvo.
”Naša zabrinutost ovdje nije samo usvajanje djece, već i eksploatacija, odnosno da li se ta djeca pretvaraju u robove.“
UNICEF ima najmanje dva potvrđena izvješća o pokušaju trgovine djecom u Indoneziji, gdje trgovci imaju jaku mrežu. Grupe za zaštitu djece navode da su takve bande poznate po tome što kidnapiraju djecu i prodaju ih kao prinudne radnike ili seksualne robove u bogatijim susjednim zemljama. Među njima je Tajland, poznat po svom problemu trgovine seksom među djecom. Upravo zbog toga, početkom sedmice je došlo do ozbiljne zabrinutosti za 12-godišnjeg dječaka iz Švedske, čija se vijest o kidnapiranju iz tajlandske bolnice našla u vrhu svjetskih vijesti.
Njegov djeda Daniel Walker ga traži.
”Nadam se da je kidnapiran , a ne da je odmah poginuo. Ako je i kidnapiran, postoji mogućnost da je živ.“
Tajlandski zvaničnici koji istražuju slučaj sada vjeruju da se u izvješćima o kidnapiranju zapravo radilo o pogrešnom identititu, usljed čega je sudbina dječaka i dalje nepoznata. Zvaničnici navode da je situacija nakon ovakve katastrofe plodno tlo za trgovce djecom. Na hiljade djece je razdvojeno od svojih obitelji, i usljed smrti svojih roditelja oni su osobito ranjivi. Indonežanske vlasti su postavile ograničenja u pogledu djece koja napuštaju zemlju i poslale specijalnu stražu u izbjegličke kampove. Kidnapiranje je samo jedna od prijetnji s kojima se suočavaju žrtve tsunamija. Među najvećim zabrinutostima humanitarnih radnika tu su i pristup čistoj vodi, odgovarajućoj ishrani i medicinskoj njegi. A tu su i psihološki ožiljci. Mnogi od izbjegličkih kampova djeci nude pomoć u suočavanju s traumom izazvane katastrofom. Humanitarni radnici upozoravaju da će djeci međutim biti potrebna posebna pažnja i u godinama koje dolaze.
Melanne Verveer - intervju
Novinar Glasa Amerike Mirela Bruk je o opasnostima koje prijete djeci u područjima pogodjenim katastrofom, razgovarala sa Melanne Verveer, predsjedavajućom odbora nevladine organizacije koja se bori protiv trgovine ljudima,Vital Voices Global Partnership. Gospodja Vermeer je takodjer bivša asistentica bivšeg predsjednika Clintona i šef ureda prve dame Hilary Rodham Clinton.
Kao što znate, vrijeme nakon neke velike nevolje je uvijek teško vrijeme u kojem se rađaju problemi kao što je trgovina ljudima, jer se javljaju organizirane kriminalne mreže koje iskorištavaju haos i ranjivost ljudi. Djeca su ipak naranjivija. Procjene koje se tiču samo Indonezije je da je oko 50 hiljada djece ostalo bez roditelja. Poznato je da u ovom dijelu svijeta postoji alarmantan problem trgovine ljudima. U regionu se nalazi veoma unosno tržište za trgovinu djece i žena, dok policijska zaštita nije uvijek najbolja. Gdje dođe do trgovine ljudima, prisutna je i korumpiranost političara što krijumčarima samo olakšava posao -kaže gospođa Verveer i dodaje.
- Povrh svih postojećih problema, nedostatka hrane, skloništa, izloženosti bolestima, vi se morate plašiti trgovaca koji vrebaju i ne samo vrebaju, već otimaju djecu iskorištavajući ih na katastofalne načine. Također postoje izvještaji o kidnapiranju , nasilnim ulascima u kampove i silovanjima.
Gospođa Verveer kaže da humanitarni radnici koji rade u skloništima za žrtve tsunamija , moraju biti oprezni jer kriminalci mogu doći u kampove i predstaviti se kao članovi obitelji ili zvaničnici agencija za usvajanje djece.
- Sada je najvažnije registrovati djecu. Na hiljade i hiljade djece nemaju jednog ili oba roditelja, tu su i djeca koja brinu o mlađim članovima obitelji, koji ne idu u školu, dok se u isto vrijeme pripadnici organzirane kriminalne mreže predstavljaju kao predstavnici agencija za usvajanje.
Gospođa Verveer komentira, na inicijativu predsjednika Busha, nedavno formiranu koaliciju za pomoć žrtavama tsunamija koju predvode dva bivša predsjednika, George Bush stariji i Bill Clinton.
- Imenovanje bivših predsjednika Busha i Clintona, od kojih svaki od njih uživa ogromnu podršku u Sjedinjenim Državama, je dobro jer će oni biti u mogućnosti da učine da pažnja javnosti dugo bude usmjerena na ovaj problem, dugo nakon što sa ovog područja odu kamere svjetskih televizijskih kuća. To je stvarni problem, zaprepašćeni smo onim što smo vidjeli, međutim, kada započne rekonstrukcija ovog područja, kada niko ne bude brinuo o ovoj djeci i ona postanu nevidljiva, tada se treba snažnije djelovati,i upravo tada bivši predsjednici mogu držati pažnju i naše zemlje i ostalih na potrebe stanovništva Južne Azije, kaže za Glas Amerike Melanee Verveer, predsjedavajuća nevladine organizacije koja se bori protiv trgovine ljudima,Vital Voices Global Partnership .
Brett Schaefer - intervju
Novinarka Glasa Amerike, Amra Alirejsović je u intervjuu sa Brett Schaeferom, iz Fondacije Heritage, pitala i o zlostavljanju djece u regionu južne Azije.
- Ljudima je na taj problem skrenuta pažnja. Mislim da je na Tajlandu već objelodanjeno nekoliko inicijativa kako bi se pokušao spriječiti taj problem. Vjerujem da će i ostale zemlje učiniti isto. U mnogim slučajevima kada dolazi do takve vrste eksploatacije, radi se o eskploataciji zasnovanoj na siromaštvu. Jedna od stvari za koju znam da Sjedinjene države rade je da odvajaju novac konkretno kako bi se platili ljudi koji će pomoći u naporima raščišćavanja. Na taj način se pokušava pomoći porodicama, pokušava se ponovno pokrenuti lokalna ekonomija, kako ljudi ne bi samo sjedili bez ikakvog načina i sredstava da izdržavaju svoje porodice. Nadati se je da će takve inicijative pomoći olakšavanju situacije, kaže Brett Schaefer iz fondacije Heritage.
