Osam američkih predsjednika su umrli tokom mandata. Četvorica su ubijeni, a četvorica su umrli prirodnom smrću.
Nakon ubistva John F. Kennedy-a, 1963.godine, nacija je shvatila da su pravila nasljedivanja predsjednika, propisana Ustavom, neodgovarajuća. Zbog toga su donesena Pravila nasljedivanja, ratificirana 1967.godine u Dvadeset peti amandman, koji glasi:
Section 1. U slučaju uklanjanja predsjednika iz ureda, bilo zbog smrti ili ostavke, podpredsjednik će biti predsjednik.
Section 2. Kada je upraľnjeno mjesto podpredsjednika, predsjednik će nominirati podpredsjednika koji će preuzeti ured nakon ąto ga većinom glasova potvrde oba doma Kongresa.
Amandman je prvi put primjenjen 1973.godine kada je Spiro Agnew dao ostavku na fankciju podpredsjednika Richarda Nixona. Predsjednik Nixon je tada nominirao Geralda Forda, kao podpredsjednika, a Kongres je potvrdio njegovu nominaciju. Godinu dana kasnije, kada je predsjednik Nixon podnio ostavku, podpredsjednik Ford je postao predsjednik. Ford je onda nominirao Nelsona Rockefellera, bivąeg guvernera New Yorka, za podpredsjednika i Kongres je ponovo potvrdio nominaciju. Tako po prvi put u istoriji SAD ni predsjednik ni podpredsjednik nisu bili birani na izborima.
Ukoliko se desi da su istovremeno upraľnjena mjesta predsjednika i podpredsjendika, prema Aktu o predsjedničkom nasljedjivanju donesenom 1947.godine, predsjednik SAD postaje predsjednik Zastupničkog doma Kongresa. Isti je Akt propisao da iza njega dodje predsjednik Senata pro tempore, a zatim sekretari departmana, odnosno ministri, počevsi sa ministrom vanjskih poslova, odnosno drľavnim sekretarom, kako je naziv za funkciju ministra vanjskih poslova u američkom političkom ustroju, i sekretari ostalih 13 depertmana redom kojim ih je Konges stvarao.
Ako je predsjednik ľiv, ali ne moľe obavljati duľnosti, prema 25-tom amandamnu, te će duľnosti obavljati podpredsjednik. Na primjer, predsjednik James Garfield je bio izmedju smrti i ľivota 80 dana, nakon ąto je na njega pucano 1881.
Moľdani udar je spriječio predsjednika Woodrow Wilsona u oktobru 1919. godine da obavlja duľnosti, koje je tada preuzela njegova supruga.
Srčani udar je 1955. godine, udaljio iz ureda predsjednika Dwight D. Eisenhowera, cijela 4 dana.
Prema 25-tom amandmanu iz 1967.godine, u sličnim slučajevima duľnost preuzima podpredsjednik.
Naime, ukoliko se ispune jedan od dva uvjeta. Prvi, podpredsjednik preuzima predsjedničke duľnosti ukoliko predsjednik izvjesti Kongres o tenutnoj nesposobnosti da obavlja predsjedničke poslove. Drugo, ukoliko podpredsjednik i većina članova kabineta, ili drugo zakonom ovlaąteno tijelo informira Kongres da je predsjednik onesposobljen.
Prema istom amandmanu predsjednik preuzima svoje duľnosti, jednostavnim informiranjem Kongresa da je privremena onesposobljenost proąla.
Medjutim, ako podpredsjednik i većina članova kabineta, ili drugo tijelo koje je zakonom ovlaąteno procjeni da se predsjednik nije dovoljno oporavio da adekvatno obavlja duľnosti Kongres to nesuglasje mora razrjeąiti u roku od 21 dana i ukoliko dvije trećine članova Kongresa ne budu za podpredsjednika, predsjednik moľe preuzeti ured.
Uloga podpredsjednika
Ustav podpredsjedniku daje samo dvije duľnosti. Prvo, on predsjedava Senatom i glasa u Senatu u slučaju ujednačenog broja glasova. Drugo, prema 25-tom amandmanu podpredsjednik pomaľe u odlučivanju o sposobnosti predsjednika da radi svoj posao.
Medjutim, kako je rekao Hubert Humphrey, svojevremeno podpredsjednik Lindona Johnsona: Jedina ovlaątenja koja podpredsjednik ima su ona koja mu daje predsjednik, a onaj ko daje moľe ih i oduzeti, rekao je Humphrey.
14 podpredsjednika su postali predsjednici, medju kojima je bilo devet onih koji su to postali nakon smrti, ili ostavke predsjednika. Neki od njih su to uradili u teąkim vremenima, kao Harry S. Truman, koji je postao predsjednik 1945. godine, blizu kraja Drugog svjetskog rata, nakon sto je Franklin D. Roosevelt umro u uredu.
