VOA: S obzirom na kriznu političku situaciju posljednjih mjeseci u BiH, posebno u svjetlu secesionističkih istupa koji dolaze iz entiteta Republika Srpska, da li je Vaša posjeta Washingtonu prilika za razgovore o ovoj temi sa američkim partnerima?
Konaković: Veoma je važno prisustvo BiH na ovom NATO samitu, ali i generalno u svim vrstama komunikacije sa NATO-om, koji je jedan od garanta stabilnost naše zemlje, i zbog Dejtonskog sporazuma, ali i zbog geopolitičke situacije u cijelom svijetu. Stalno razgovaramo o situaciji u BiH. Nažalost, kriza u BiH traje godinama upravo zbog secesionističkih najava, ali i svih propuštenih prilika u kojima su političari više govorili o razdvajanju, a manje o prilikama koje su važne za građane BiH. Ovog puta BiH je vanjskom politikom lako objasnila svim našim partnerima, pa i NATO partnerima šta se zapravo dešava u BiH dešava i ko je odgovorani krivac za trenutnu turbulenciju na političkoj sceni. Naravno, govorićemo ponovo o svim informacijama koje o tome govore: o sastancima predstavnika RS sa Putinom, o direktnim nalozima koje dobijaju iz Moskve, o usporavanju evropskog puta i posebno o ovoj vrsti destabilizacije unutrašnjih odnosa tom retorikom, ali sada i nekim drugim vjetrovima koji snažnije pušu iz Srbije od predsjednika Vučića i njegovih prvih saradnika.
VOA: Koliko je u tom smislu važan angažman Sjedinjenih Država u BiH pogotovo kroz sankcije kojima su u posljednje vrijeme izloženi brojni pojedinci i subjekti u BiH?
Konaković: Amerika je partner broj 1. Ekonomija naše zemlje i veze s EU su, takođe, krucijalne, ali zbog svih geopolitičkih dešavanja na svjetskoj sceni, a pogotovo zbog činjenice da je Dejton, slobodno možemo reći, jedna vrsta američkog projekta i garancija stabilnosti naše zemlje, mi sa vlastima Sjedinjenih Država stalno moramo i trebamo blisko sarađivati i njihovo prisustvo je veoma važno. Nisam se radovao tim sankcijama, niti mislim da se bilo ko radovao, ali je očigledno da su bile nužne da bi oni koji su podrivali i Dejton i Ustav, te zaustavljali BiH na njenom putu, danas shvatili da se nalaze u veoma teškoj situaciji. To je poruka i njima, ali i svim drugima koji bi eventualno možda krenuli njihovim putem.
VOA: Mnogo prašine se diglo oko defilea koji je tokom vikenda održan u Prijedoru. Smatrate li to provokacijom i kakva je po Vašem mišljenju uloga Srbije u tom smislu?
Konaković: To je sigurno provokacija. Prijedor je jedno mjesto stradanja, jedan nepresuđeni genocid u kom je veliki broj žrtava etničkog čišćenja, veliki broj slučajeva silovanja, ubistava civila, veliki broj masovnih grobnica, dakle da je Srbija ozbiljan komšija i da ima ozbiljne i poštene namjere prema BiH, nikada to ne bi radila na tom mjestu. Oni su kada je riječ o formalno-pravnom procesu uradili stvari onako kako zakon dozvoljava. Međutim, možemo to smatrati provokacijom, jer da Srbija ima poštene namjere ti bi se vojnici, odnosno polaznici Vojne akademije, poklonili žrtvama i svima onima koje je taj Miloševićev režim zajedno sa čelnicima tadašnje Vojske RS – Karadžićem i Mladićem - ubio. Tolikoj ubijenoj djeci bi se barem poklonili ili otišli na neka mjesta stradanja. To nisu uradili i zato to smatramo provokacijom. I zbog toga mi i jesmo budni kad je riječ o Srbiji i našim odnosima sa njima. I nemamo u te njihove namjere neko veliko povjerenje.
VOA: Dodik je ovaj događaj iskoristio da još jednom ponovi secesionističke namjere, ali i da naglasi da BiH neće postati članica NATO-a. Kako vidite izlaz iz te situacije, s obzirom na jasan stav zvaničnih predstavnika RS po pitanju NATO-a?
Konaković: Taj Dodikov stav mi je potpuno jasan dugi niz godina. To je njegov narativ i to je stav Srbije koja govori o saradnji, a ne o članstvu u NATO-u. Meni teško pada činjenica da su predstavnici vlasti u prošlom mandate, pogotovo SDA I DF, koji se zaklinju u te neke patriotske vrijednosti, pristali da BiH zajedno sa Dodikom, s puta u punopravno članstvo u NATO-u, prenesu na neke šine koje govore o saradnji sa NATO-om. Danas imamo komisiju za saradnju, a nemamo komisiju za članstvo. Danas nemamo marke u budžetu za NATO, jer smo to naslijedili od prethodne vlasti. Žao mi je što je tako, jer osjetim kroz sve ove kontakte koliko je NATO zapravo blizak BiH i koliko brine o BiH. Mi smo BiH u smislu evropskog puta doveli na vrata EU u kratkom periodu, mislim na trojku. Da su nam samo ostavili te šine siguran sam da bismo se značajno približili članstvu u NATO-u šta god Dodik o tome mislio ili govorio. Naravno da je na kraju potreban koncenzus, ali evo koncenzus oko nekih evropskih pitanja je postignut. Isto tako mislim da je mogao biti i oko NATO puta, koji je glavni sigurnosni kišobran za sve zemlje članice. Pogledajte ekonomske parametre u zemljama koje su otvarale te procese sa NATO-om, kako je brzo ta ekonomija rasla. Šteta što političari u BiH za to nemaju hrabrosti i nemaju svijesti.
VOA: Spomenuli ste uticaj Rusije na zemlje Zapadnog Balkana. Na koji se način ovaj uticaj manifestuje u BiH?
Konaković: Rusija ima svoj model ophođenja na Zapadnom Balkanu, pa tako i u BiH, tako što personalnim kontaktima sa liderima odnosno političarima, ovog puta sa onima iz Republike Srpske ostvaruje personalne kontakte, pruža lične interese i lične usluge i zauzvrat dobija to prorusko političko partnerstvo. Dakle, kad su vidjeli kako BiH ide brzo, kroz predstavnike vlasti iz RS usporili su naš evropski put, zaustavili su tu agendu. Dovoljno je da donesemo samo četiri zakona da bismo potpuno završili taj proces oko definisanja pregovaračkog okvira i definisanja drugih prioriteta. Naravno, to se ne dešava nakon što se predstavnici vlasti iz RS-a vrate iz Moskve u Banja Luku. Tada se priča uglavnom smiruje, stišava ili značajno usporava. Ne mogu nas u tome zaustaviti, ali nas značajno usporavaju i to je jasna manifestacija ruskog interesa u BiH.
VOA: Kako u tom smislu vidite angažman Sjedinjenih Država u BiH?
Konaković: Našim strateškim partnerima u Sjedinjenim Državama, ali i EU je potpuno jasno da mi imamo joystick koji se trenutno nalazi u Moskvi i koji usporava BiH na evropskom putu, a isto tako proizvodi sigurnosne probleme u srcu, mekom trbuhu, Evrope. Tako da mislim da su svi toga svjesni i upravo možda i te sankcije i neki drugi potezi svjetskih lidera govore u prilog tome da svi znamo šta se dešava. Jedino ne razumijem zašto političari iz Republike Srpske i dalje srljaju u to. Umjesto da ljudima u RS-u omoguće lakši, bolji život i veće plate, oni se opredjeljuju za te konfliktne procese. Znam da oni od toga imaju ličnu korist, ali narod od toga nema nikakvu korist.
