Istraživanje pod nazivom „Koliko košta i koliko boli? Društveno dekodiranje menstruacije na univerzitetima u Bosni i Hercegovini“ u okviru projekta MENGA (eng. Menstrual and Gender Action) je prvo istraživanje provedeno na javnim univerzitetima u BiH s ciljem mapiranja percepcije i stavova studentica i nastavnica u BiH o menstruaciji. Rezultati istraživanja su objavljeni polovinom marta.
Istraživanje je obuhvatilo analizu aspekata srama, menstrualnog siromaštva i odnosa prema menstruiranju u ličnim životima ispitanica. Ono daje doprinos diskursu o menstruaciji, menstrualnom siromaštvu i politikama javnog budžetiranja koje veoma često zanemaruju potrebe ženske populacije bosanskohercegovačkog društva.
Uzorak je obuhvatio 699 studentica i 127 nastavnica, s Univerziteta Sarajevo, Univerziteta u Tuzli, Sveučilišta u Mostaru, Univerziteta „Džemal Bijedić“, Univerziteta u Bihaću, Banjaluci, Zenici i Istočnom Sarajevu.
Autorice istraživanja su Zilka Spahić Šiljak, Jasna Kovačević, Ana Vujković Šakanović, Nejra Džananović i Ivana Kulić.
Tabu, stigma, stid
Kako navodi dr. Zilka Spahić Šiljak, najviše tabua i stigme je vezano za strah ispitanica da jednog dana neko ne primijeti da imaju menstruaciju. 37,80% nastavnica i 54,36% studentnica strahuje da jednog dana neko ne primjeti da imaju menstruaciju.
„Pravila i granice su jasno postavljene za tijela i načine na koje se o njima može i smije govoriti u javnom prostoru, a da se ne narušava nametnuti red. Žene uče kako sakriti menstrualni proces, slijedeći različita pravila, svjesno i nesvjesno. Društveno kodiranje menstruacije diktira da je žena skriva iz straha da bude označena kao neuravnotežena i manje racionalna. Žene stoga skrivaju bolove i neraspoloženje da to ne bi bilo protumačeno kao psihološki ili racionalni nedostatak. Zato žene nastoje učiniti menstruaciju nevidljivom da ne bi narušile društveni poredak prema kojem se u tijela žena upisuju kodovi ljepote, mladolikosti, poželjnih proporcija“, dodala je Spahić Šiljak.
Istraživanje je pokazalo i da mlade djevojke koje imaju univerzitetski obrazovanje imaju dosta predrasuda i sujevjerja u vezi sa menstruacijom.
„Najveće iznenađenje je ipak podatak da se žene ne kupaju tokom menstruaciju, a razlozi za to su opadanje kose, i druge navodne zdravstvene poteškoće. Polovina ispitanica, 55,12 %, navodi da postoje osobe koje se ne kupaju tokom menstruacije u njihovoj okolini, što je vjerovanje vezano za menstruaciju koje predstavlja i higijenski problem“, kazala je dr. Spahić Šiljak.
„Pored toga, prisutna su vjerovanja i sujevjerja o menstruaciji kao nečemu što je prljavo i što ima magijske moći pa se može zloupotrijebiti. Također je iznenađujuće da, s obzirom da se većina ispitanica izjašnjava vjernicama, da su upravo vjernice više sklone sujevjerju nego druge žene koje nisu vjernice. Sujevjerje o menstruaciji je povezano sa socioekonomskim statusom pa su studentice koje žive u domaćinstvima s niskim prihodom od 500 do 1500 KM sklonije praznovjerju o menstruaciji u odnosu na one koje žive u domaćinstvima sa prihodima preko 2500 KM“, dodala je prof. dr. Zilka Spahić Šiljak.
Menstrualno siromaštvo postoji i u BiH
U ovom istraživanju, menstrualno siromaštvo je definisano kao nemogućnost pristupa ili ograničen pristup menstrualnim proizvodima, obrazovanju o menstrualnoj higijeni i adekvatnim higijenskim uvjetima na univerzitetima.
„Pored sociokulturnih aspekata, menstrualno siromaštvo ima ekonomske uzročnike, ali i posljedice. Studentice se često suočavaju s ograničenim ličnim budžetom što stvara probleme u adekvatnom pristupu menstrualnim potrepštinama, pri čemu cijena postaje odlučujući faktor odabira uložaka iako postoji osviještenost o kvalitetnijim opcijama“, kazala je prof. dr. Zilka Spahić Šiljak.
Socio-ekonomski status porodica ili vlastitih primanja ako su studentice zaposlene su ključni, jer uveliko određuju granice siromaštva. Porodice koje imaju dvije ili više žena, a ukupna primanja ne prelaze 1000 ili 1500 KM će imati poteškoće da izdvoje sredstva za menstrualne potrepštine koje se ne odnose samo na uloške ili tampone, već i na higijenski veš, sredstva za pranje i sredstva za bolove.
U istraživanju su studentice govorile o tome da koriste pamučne perive krpe koja onda ne mijenjaju satima dok su na nastavi, jer ne postoje adekvatni higijensku uslovi za to na univerzitetima. Dešava se moraju posuditi uložak jer ga ne mogu priuštiti.
„Ako bi se osiguralo svim studenticama da imaju besplatne higijenske potrepštine i adekvatne higijenske uvjete na fakultetima, to bi im pomoglo ne samo finansijski već i zdravstveno i simbolički da ne moraju brinuti i odsustvovati s nastave ako nemaju dostupna higijenska sredstva. Smanjenje troškova u polju menstrualnog i reproduktivnog zdravlja uveliko je potreba studentica, ali nastavnice su spremne podržati ovu inicijativu u korist studentica“, primjećuje dr. Spahić Šiljak.
Među preporukama ovog istraživanja su i smanjenje ili ukidanje poreza na menstrualne proizvode te integriranje reproduktivnog zdravlja u redovne kurikulume osnovnih i srednjih škola, uvođenje automata na fakultetima sa menstrualnim proizvodima na kojima se mogu kupiti ovi proizvodi po znatno nižim cijenama te rad na edukaciji roditelja, medicinskog osoblja. Kako bi se to postiglo, treba koristiti medije, ali i društvene medije da se kroz takve kanale osiguraju ključne informacije i podrška za žene u vezi sa pitanjima menstruacije i reproduktivnog zdravlja.
