Dr. Monia Avdić, sa Odsjeka za genetiku i bioinženjering Internacionalnog Burch Univerziteta, nedavno je dobila priznanje Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke „Prijatelj nauke“ za značajan doprinos organizaciji i razvoju naučno-istraživačke djelatnosti, te za širenje svijesti o važnosti nauke.
„Smatram da je moj rad na istraživanju biofilmova, koji je započeo tokom mog doktorata na Internacionalnom Burch univerzitetu 2013. godine, zajedno sa mojom mentoricom, akademkinjom prof. dr. Mirsadom Hukić, prepoznat zbog njegove praktične primjenjivosti i značaja u svakodnevnom životu. Kroz svoje djelovanje u okviru Centra za kontrolu bolesti i geozdravstvene studije Akademije nauka i umjetnosti BiH, nastojimo dalje promovisati naučna istraživanja i njihovu primjenu“, kazala je dr. Avdić za Glas Amerike.
Bakterije su društvena stvorenja
Biofilmovi su slojevite zajednice mikroorganizama, uključujući bakterije, gljivice i alge, koje se nalaze pričvršćene za površine u vodenim ili vlažnim okruženjima. Biofilmovi su široko rasprostranjeni u prirodi i mogu se formirati na različitim mjestima, uključujući površine u vodi, cijevima, medicinskim uređajima, površini zuba.
U biofilmovima, bakterije žive u zajednici, a ovo zajedničko ponašanje im pruža im određene prednosti, uključujući zaštitu od antimikrobnih sredstava, mehaničku podršku i mogućnost razmjene hranjivih tvari unutar zajednice. Biofilmovi također igraju važnu ulogu u raznim patološkim procesima, jer mogu uzrokovati infekcije kod ljudi, životinja, biljaka i oštećenja u industrijskim sistemima.
„Otkrili smo da su bakterije zapravo izrazito društvena bića koja se skupljaju u zajednice okružene ekstracelularnim polisaharidnim matriksom, poznatim pod nazivom biofilm. Da bi se formirao biofilm, potrebno je aktivirati specifične gene putem signalnih molekula. Ove molekule mogu biti raznolike prirode, od lijekova do hrane i suplemenata. Paradoksalno, neke od tih molekula mogu biti i antibiotici, koji umjesto da suzbijaju bakterije, potiču formiranje biofilma. To može dovesti do povećane virulencije bakterija i porasta njihove rezistencije na antibiotike. S druge strane, kod korisnih bakterija, formacija biofilma može biti pozitivan proces“, objasnila je dr. Avdić.
U svjetlu novih saznanja, postalo nam je jasno da se suočavamo se velikim izazovom - kako pristupiti problemu formiranja biofilma u liječenju bakterijskih infekcija. Bakterije postaju otporne na lijekove, i istraživanja biofilmova su sve važnija.
„Naš pristup liječenju infekcija mora evoluirati s novim saznanjima, usmjeravajući nas prema efikasnijim metodama u borbi protiv bakterijskih infekcija“, kazala je Avdić.
Nedostatak sredstava i odliv mozgova problemi nauke u BiH
Avdić posebno ističe podršku mladima kao put jačanja naučno-istraživačke i istraživačko-razvojne djelatnosti u BiH.
„Nauka u Bosni i Hercegovini suočava se sa općim izazovima poput nedostatka finansijske podrške, infrastrukture i odlaska mladih osoba. Nedostatak sredstava i resursa otežava istraživanje, dok odlazak talentovanih naučnika umanjuje domaći intelektualni kapacitet. Međutim, potencijal leži u mladim ljudima, te bi ulaganje u njihovo obrazovanje, podršku istraživanju i međunarodnu saradnju moglo unaprijediti nauku u Bosni i Hercegovini. Vidim ogroman potencijal u našim mladim ljudima, posebno studentima. Kroz obrazovanje možemo im pružiti alatke i podršku kako bi postali izvanredni stručnjaci u svojim oblastima. Svako od njih ima poseban talenat, i naša je dužnost raditi s njima kako bismo zajedno otkrili njihove snage i razvili njihove talente. Trebamo im vratiti vjeru u sebe, te ih motivisati da budu predani, hrabri i poduzetni“, istakla je Monia Avdić.
Studenti je vole i cijene. Po njoj, ključ dobrog predavača i transfera znanja je stvaranje autoriteta na predavanjima koje nije bazirano na strahu.
„Autoritet se ne gradi kroz strah i kažnjavanje, već se zaslužuje kod studenata kroz ljubav prema poslu i predanost prema njima, bilo da su u dobrim ili teškim trenucima. Važno je da studenti znaju da ste tu za njih kao mentor i podrška“, rekla je dr. Avdić.
Studiranje kroz simulacije poput serije „Na mjestu zločina“
Ona voli biti nekonvencionalna i kreativna te želi da učenje bude zabavno umjesto dosadno.
„Vjerujem da se znanje bolje usvaja kroz lični angažman. Nastojim unijeti kreativnost u svoja predavanja tako da studenti budu motivisani da zajedno učimo putem interaktivnih aktivnosti. Na primjer, na Forenzici, predmetu prof. dr. Damira Marjanovića, simulirali smo 'Na mjestu zločina' s ciljem učenja laboratorijskih tehnika poput izolacije DNk, PCR-a, elektroforeze i analize STR-a. Također, na predmetu Virologija dizajniramo vlastite dijagnostičke testove, te u saradnji sa prof. dr. Hukić, odlazimo u 'lov' na neotkrivene viruse. Ovim aktivnostima pomažemo studentima da otkriju svoju ljubav prema određenom naučnom polju“, dodala je.
Smatra kako su odgoj i način kako doživljavamo zadatke koje se obično pripisuju muškarcima ili ženama izuzetno važni.
„Lično ne podržavam konvencionalna ograničenja i nametnute norme. Mojim roditeljima nikada nije bilo važno jeste li muško ili žensko, već su cijenili rezultate i postignuća. Zbog toga nisam nikada bila izuzeta iz bilo kakvih zadataka ili očekivanja. Vjerujem da me ljudi percipiraju na isti način. Iako izazova svakako ima, nikada ne smijemo dozvoliti da nam stoje na putu ili budu prepreka u ostvarivanju svojih ciljeva“, istakla je dr. Avdić.
U naučno-istraživačkom radu vidi i lično ispunjenje i izazov: „Što se tiče same nauke, vjerujem da jedino kada ste naučnik, rutina ne može učiniti vaš život dosadnim i monotonim, jer u nauci uvijek postoji novi izazov i misterija koju treba razriješiti“.
