Egipatski predsjednik Abdel-Fattah el-Sissi, kralj Jordana Abdullah II i palestinski predsjednik Mahmoud Abbas - prijatelji SAD-a koji inače uživaju u prilici da se sastanu s američkim predsjednicima - otkazali su planirani samit za srijedu s Joeom Bidenom, koji će sada samo posjetiti Izrael.
Američki državni sekretar Antony Blinken proveo je veći dio protekle sedmice na sastancima s arapskim liderima kako bi pokušao ublažiti tenzije, ali su ti napori sada pod sumnjom nakon eksplozije u bolnici. Sirovi živci decenija palestinske patnje, ostavljeni izloženi sporazumima o normalizaciji između Izraela i arapskih država uz posredovanje SAD, ponovo pulsiraju, prijeteći širim nemirima.
„Ovaj rat, koji je ušao u opasnu fazu, gurnut će region u neopisivu katastrofu”, upozorio je Abdullah, koji je među najbližim zapadnim saveznicima na Bliskom istoku.
Ministarstvo zdravlja Gaze koje vodi Hamas saopćilo je da je izraelski zračni napad na bolnicu usmrtio stotine ljudi. Izrael je rekao da je eksploziju izazvala neuspjela raketa palestinskih militanata, te je objavio fotografije iz zraka i druge dokaze za koje kaže da potkrepljuju te tvrdnje.
Biden je, po dolasku u Tel Aviv, rekao da je eksploziju izazvao „drugi tim”, a ne Izrael, i da ima „mnogo ljudi” koji nisu sigurni.
Među arapskim demonstrantima koji su se okupili u nekoliko zemalja kasno u utorak nije bilo sumnje da osude ono što su vidjeli kao izraelski zločin.
Na Zapadnoj obali okupiranoj od Izraela, demonstranti su se sukobili s palestinskim sigurnosnim snagama i pozvali na svrgavanje Abbasa.
Izrael i Zapad već dugo vide Abbasa kao partnera u smanjenju tenzija, ali Palestinci naširoko vide njegovu palestinsku vlast kao korumpiranog i autokratskog saučesnika izraelske vojne okupacije Zapadne obale.
Jordan, koji se dugo smatrao bastionom stabilnosti u regionu, posljednjih dana doživljava masovne proteste. Kasno u utorak, propalestinski demonstranti pokušali su upasti u izraelsku ambasadu.
„Svi oni normalizuju arapske vladare, niko od njih nije slobodan, slobodni su svi mrtvi!”, vikao je jedan demonstrant. „Arapske zemlje nisu u stanju da urade ništa!”
Egipat je bio prva arapska zemlja koja je sklopila mir s Izraelom, kasnih 1970-ih. Jordan je to uradio 1994.
Hiljade studenata okupilo se u srijedu na egipatskim univerzitetima kako bi osudili izraelske napade na Gazu. Demonstranti u Kairu, Aleksandriji i drugim gradovima uzvikivali su „Smrt Izraelu” i „S našim dušama, sa našom krvlju, žrtvujemo se za tebe, Al-Aksa”, misleći na sporno sveto mjesto Jerusalema. Manji protest održan je u utorak u blizini američke ambasade u Kairu.
Takvi protesti su rijetki u Egiptu, gdje vlasti suzbijaju neslaganje više od jedne decenije. Ali strahovi da bi Izrael mogao gurnuti 2,3 miliona stanovnika Gaze na egipatsko Sinajsko poluostrvo, kao i skok potrošačkih cijena zbog inflacije, mogli bi pokazati promjenjivu mješavinu u zemlji, gdje je narodni ustanak srušio autokratu 2011. godine kojeg su podržavale SAD.
Protesti su izbili i u Libanu, gdje je Hezbolah razmijenio vatru s izraelskim snagama na granici, prijeteći da će ući u rat svojim ogromnim arsenalom raketa.
„Arapska ulica ima svoj glas. Taj glas je možda bio ignorisan u prošlosti od strane vlada u regionu i na Zapadu... ali to više ne mogu da rade”, rekao je Badr al-Saif, profesor historije na Univerzitetu u Kuvajtu. „Ljudima je prekipilo.”
Još prije nekoliko sedmica, regionalni izgledi su izgledali daleko drugačiji.
U svom obraćanju Generalnoj skupštini UN prošlog mjeseca, izraelski premijer Benjamin Netanyahu se pohvalio da su Abrahamski sporazumi, sporazumi u kojima su četiri arapske države normalizirale odnose s Izraelom 2020. godine, „stožer historije” koji je „najavio novo doba mira.”
Rekao je da je Izrael „na pragu još dramatičnijeg proboja” - historijskog sporazuma sa Saudijskom Arabijom na koji je Bidenova administracija bila fokusirana posljednjih mjeseci.
Abrahamov sporazum, s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinom, Marokom i Sudanom, postignut je s autokratskim liderima koji su bili spremni ostaviti po strani palestinsko pitanje kako bi osigurali vlastitu korist od SAD-a. UAE su se nadali naprednim borbenim avionima. Maroko je dobio američku podršku za svoje pravo na Zapadnu Saharu, a sudanskoj vladajućoj vojnoj hunti ukinute su dugogodišnje američke sankcije.
Saudijska Arabija je zatražila američki odbrambeni pakt i pomoć u uspostavljanju civilnog nuklearnog programa, kao i značajan ustupak Palestincima koji Saudijci tek trebaju javno iznijeti.
Shimrit Meir, koja je bila diplomatska savjetnica bivšeg izraelskog premijera Naftali Bennetta, kaže da će „vrijeme pokazati” kakav će uticaj rat imati na napore za normalizaciju.
„Kratkoročno, to će patiti, posebno nada u iskorak” sa Saudijskom Arabijom, rekla je ona. „Dugoročno gledano, privlačnost i vrijednost Izraela za ove zemlje proizilazi iz njegove vojne snage. Stoga, potreba da se sve to obnovi iznad je svih drugih razmatranja.”
Bez obzira na svu diplomatiju na visokom nivou, obični Arapi i muslimani i dalje izražavaju snažnu solidarnost s palestinskim ciljem. Tokom prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva u fudbalu, na primjer, palestinske zastave vijorile su se u izobilju iako se reprezentacija nije takmičila.
Nedavna razaranja u Gazi ponovo su izazvala ta osjećanja.
„Nijedna arapska vlada nije u stanju da pruži ruku Izraelu usred agresije na Palestince”, rekao je Ammar Ali Hasan, egipatski politikolog.
„Arapski narodi neće prihvatiti takav potez. Čak ni vladari ne bi imali koristi od takvih veza u ovom trenutku.”
