U razgovoru za Glas Amerike tokom Lindau Nobel Meetings, govorio je o svom naučnom putu, karijeri punoj slučajnosti i problematici hepatitisa C.
Charles M. Rice se bavio istraživanjima Sindbis virusa, virusa žute groznice, te hepatitisa C. Soj virusa žute groznice koji je koristio za ovaj rad na kraju je iskorišten za razvoj vacine protiv žute groznice.
Ipak, najpoznatiji je po istraživanjima virusa hepatitisa C (HCV) i stvaranju metodologije da se ovaj virus može uzgojiti u laboratoriji, što dugo vremena nije bilo moguće.
Jedan poziv mijenja sve
Godine 1989. Charles Rice je dobio poziv od Stephena Feinstonea, virolog koji je godinama proučavao virusni hepatitis. U to vrijeme je Rice radio na virusu žute groznice i objavio je rad u kojem je sugerisao da bi se infektivni klon virusa mogao promijeniti kako bi se napravila vakcine za neke druge viruse. Feinstone je mislio da bi se Riceova tehnika mogla koristiti za izradu vakcinu za nedavno identificirani virus hepatitisa C. U svom Nobelovom predavanju, Rice je jedan od slajdova naslovio: „Kako mi je telefonski poziv Stevea Feinstonea promijenio život."
Problem je bio u tome što su nakon otkrića hepatitisa A i B, ljudi nastavili oboljevati od nepoznatog virusa koji se prenosi krvlju, uzrokujući hronični hepatitis i cirozu. Ubrzo nakon što je 1989. hepatitis C otkriven kao uzročnik, Rice i njegov tim počeli su proučavati genom HCV-a, s ciljem pronalaženja liječenja i vakcine za ovaj virus koji je inficirao preko 100 miliona ljudi širom svijeta ranih 1990-ih.
„Ovaj jednostavni RNK virus ima nevjerovatnu sposobnost izazivanja hronične infekcije. U oko 70% slučajeva infekcije dolazi do hroničnog stadijuma koji dovodi do ciroze, tek oko 30% inficiranih se oporavi”, kazao je Rice.
„Na tretman interferonom 1 je svega 5% ljudi imalo odgovor, a ovaj tretman ima neugodne nuspojave. Zato je postojao veliki interes da se nešto učini po pitanju ovog virusa.”
Bilo je potrebno mnogo godina da se pokaže kako virus inficira ćelije jetre. Glavne prepreke u ovim studijama bile su varijabilnost genoma HCV-a, te problemi s uzgajanjem ovog virusa. Godine 1997. Rice i njegove kolege uspjeli su stvoriti prvi infektivni klon HCV-a i pružiti dokaze o infekciji kod čimpanza. Sljedeći korak bio je omogućiti replikaciju HCV-a u ćelijama u laboratoriji.
No danas, zahvaljujući istraživanjima genoma ovog virusa koja su radili Charles Rice i njegovi saradnici, postoji efikasna terapija za hepatitis C. Ova infekcija se liječi antivirusnim tabletama s izravnim djelovanjem, a postoje nade i za razvoj vakcine.
„Danas postoji ne jedan, nego nekoliko antivirusnih lijekova protiv hepatitisa C. To su najsigurniji i najefikasniji lijekovi za liječenje hepatitisa C kod više od 90% ljudi. Tablete se uzimaju 8 do 12 sedmica. Imaju nuspojave koje se lakše mogu tretirati. Ovaj virus je jako varijabilan, postoji 6 glavnih genotipova, a procjenjuje se da se u jednoj hronično zaraženoj osobi dnevno stvara 10 do 12 novih varijanti, pa ipak, ovi lijekovi su i dalje jako efikasni”, istakao je Rice.
Karijera kao niz slučajnosti
Charles Moen Rice rođen je 25. avgusta 1952. u Sacramentu u Kaliforniji. Psi su bili važan dio njegova djetinjstva, pa je studij veterine bio prirodan izbor. Nakon što je diplomirao zoologiju 1974., Rice je upisao diplomski studij biohemije na Kalifornijskom institutu za tehnologiju (Caltech). Pridružio se, sasvim slučajno, laboratoriji virologa Jamesa Straussa, gdje je proučavao Sindbis virus.
„Interesovala me je biologija razvoja i razlog zašto sam htio ići na Caltech je to što je tamo postojala dobra laboratorija za ovo. Međutim, kada sam došao, nisam bio razmješten tu, nego u virološku laboratoriju”, priznao je Rice u razgovoru za Glas Amerike.
Tako se zainteresirao za viruse i doktorirao na njima. Nakon doktorata, bavio se i virusom žute groznice.
„Tada se virus hepatitisa C zvao 'ne-hepatitis A, ne-hepatitis B virus, a mi smo otkrili neke sekvence koje su dokaz da je ovaj virus ponešto srodan virusu žute groznice i tako smo nastavili istraživati ovaj virus”, rekao je.
Godine 2001. Rice je postao naučni i izvršni direktor Centra za proučavanje hepatitisa C na Univerzitetu Rockefeller.
„Mislim da mogu biti radoznao oko bilo čega. Moja naučna trajektorija – od zoologije, preko razvojne biologije do virusa to pokazuje. Postoji mnogo stvari koje ne znamo i mladi naučnici danas žive u zanimljivo vrijeme. Moja karijera je bila niz slučajnosti. Zainteresirao sam se za hepatitis C, ne samo zbog toga što ga je bilo teško detektovati, nego i zato što je od početka bilo jasno da će ovaj virus predstavljati veliki problem, jer je oko 100 miliona ljudi širom svijeta inficirano”, kazao je Rice.
