U Bosni i Hercegovine osobe koje imaju rizik od teških alergijskih reakcija ne mogu u apotekama nabaviti spasonosni epinefrin u obliku autoinjektora, nego se oni i njihove porodice dovijaju na različite načine da dođu do njega.
„Imam dijete koje je 4 puta doživjelo anafilaktički šok i kroz Udruženje AAA i kongrese, pokrenuli smo pitanje nemogućnosti nabavke autoinjektora epinefrina”, kazala je Vildana Begić Mujkić, predsjednica Udruženja pacijenata s alergijama, astmom i atopijskim dermatitisom (AAA) iz BiH.
Ponekad ovakve teške reakcije mogu izazvati stvari koje su za većinu ljudi bezazlene.
„Proteini iz kravljeg mlijeka (kazein, lactoglobulin) koji se nalaze u velikom broju prerađenih namirnica dokazano izazivaju jedne od najtežih alergijskih reakcija na hranu, a što se ne shvata dovoljno ozbiljno u našoj zemlji. Tome u prilog govori i neriješeno pitanje deklaracija na prehrambenim proizvodima”, dodala je ona.
„Naša djeca idu u školu, idu na izlete, i mogu se susresti s nečim što će im izazvati reakciju, a nemaju pri sebi lijek koji im spašava život. Ovo direktno utiče i na kvalitet života i ograničenja s kojim žive pacijenti.”
Ovo znači da je život osoba kod kojih se javljaju teške reakcije na neku tvar, ali i život njihovih porodica kompliciran, i da moraju biti daleko oprezniji. Jedna olakšica bi im bila lakša mogućnost nabavke i stavljanja na esencijalnu listu lijekova autoinjektora epinefrina koji su poznati pod nazivima EpiPen ili Penepin.
Lijek koji čini razliku između života i smrti
Za osobe koje imaju jake alergije, posjedovanje ovog lijeka je razlika između života i smrti.
Kako je objasnila dr. Jasmina Nurkić, specijalistica kliničke imunologije i alergologije, „EpiPen je najpoznatiji autoinjektor epinefrina na tržištu, lijek koji pomaže u smanjenju potencijalno fatalne alergijske reakcije”.
Hormon epinefrin (adrenalin), djeluje tako tako što opušta mišiće u disajnim putevima kako bi se olakšalo disanje, pomaže kod pada krvnog pritiska, opušta mišiće u želucu, crijevima i mjehuru. Pored EpiPena postoje i drugi autoinjektori od različitih proizvođača i različitih naziva. Epinefrin je u bolničkim uslovima dostupan, ali ga mora davati stručno lice.
„Osnovna razlika između ampule epinefrina koja se koristi u medicinskim ustanovama i autoinjektora sa epinefrinom je što je fiksnom dozom i jednostavnom, brzom upotrebom autoinjektor pogodniji za upotrebu u opštoj populaciji, uz jednostavne instrukcije”, objasnila je dr. Nurkić.
Pošto se alergijska reakcija može razviti u periodu od par sekundi ili par minuta od alergijskog podražaja (hrana, lijekovi, ubod insekta i slično) potrebna je hitna primjena ovog lijeka.
„Upotreba autoinjektora omogućava pacijentu da nakon što prepozna simptome sam aplicira prvu dozu i time dobije potrebno vrijeme do odlaska u službu hitne medicinske pomoći”, dodala je dr. Nurkić
„Epinefrin u obliku autoinjektora uopšte nije registrovan u BiH. Jedina mogućnost nabavki epinefrina je preko interventnog uvoza iz Hrvatske ili Turske, uz dobru volju nekih apoteka”, govori majka djeteta koje pati od alergije, Vildana Begić Mujkić.
I dodaje: „Proizvođačima Bosna nije dovoljno zanimljiva, jer su oni nas u udruženju pitali koliko bi se to moglo prodavati. Nemaju zahtjeva od ljekara ili Fonda zdravstvenog osiguranja, nemamo ni dovoljno razumijevanja od strane nadležnih Fondova i Ministarstava koji bi pokazali sluh i iskazali potrebu prema proizvođaču, a svakako ne postoji ni dovoljno incijative od strane ljekara koji bi trebali također biti inicijatori adekvatnog pristupa lijekovima.”
Ističe kako ne postoji registar ovakvih pacijenata koji bi pomogao i ljekarima, ali i pokazao farmaceutskim kompanijama kako postoji potreba za lijekom.
Terapije desenzibilizacije i biološke terapije - nepoznanica u BiH
Ovo nije kraj problema osoba s ovim zdravstvenim problemima. Problem predstavlja i nepostojanje bioloških terapija te terapija desenzibilizacije i hiposenzibilizacije, koje moduliraju imunološki odgovor.
„Uz pravilnu dijagnostičku obradu i plan i praćenje od strane ljekara specijaliste, uvođenje hiposenzibilizacije na uzročnika alergije ima dokazan benefit u smanjenju simptoma pa čak i potpunog izliječenja. Terapija traje od 3-5 godina, a najveći benefit je kod mlađih pacijenata”, objasnila je Nurkić.
Biološke terapije za terapiju alergoloških oboljenja i astme kakve su omalizumab te mepolizumab/reslizumab su prisutne već godinama u svijetu, ali ne i u BiH. Pacijenti ne mogu dobiti ni terapiju Jak inhibitorima koja se primjenjuje od jakih upalnih reakcija, kakve se jaljaju kod psorijaze i atopijskog dermatitisa.
Potreba za boljom edukacijom ljekara o alergijama i sličnim bolestima
Nepostojanje stručnih udruženja doprinosi problemima ovih pacijenata.
„Ključni problem je i edukacija ljekara i zato smo pokrenuli naučni AAA kongres na koje dovodimo svjetske stručnjake. BiH je presedan jer udruženje pacijenata organizira stručni kongres da bi edukovali doktore da bolje liječe umjesto da to urade udruženja ljekara specijalista”, primijetila je Begić Mujkić.
S tvrdnjom da postoji potreba za boljom edukacijom ljekara složila se i dr. Jasmina Nurkić: „Pacijenti koje susrećem su uglavnom žrtve 'greške u koracima' u dijagnostičkoj obradi kod sumnje na alergijska oboljenja, a laboratorijska obrada je veoma često urađena na vlastiti zahtijev pacijenta bez prethodnog pregleda ljekara specijaliste što podrazumijeva i velike troškove. Nerijetko se zbog neadekvatne laboratorijske analize susrećem sa brojnim lažno pozitivnim ili lažno negativnim rezultatima koji za posljedicu imaju pogrešan tretman pacijenta.”
„Nažalost, nedostatak lijekova u našim apotekama koji su u osnovnim, širom svijeta poznatim protokolima liječenja, otežava rad ljekara. Često su pacijenti prisiljeni da privatno tragaju za lijekovima van granica BiH”, primijetila je dr. Nurkić.
Problem koji će sve više da otežava planiranje adekvatnog i dijagnostičkog i terapijskog pristupa pacijentima sa alergijama je nedostatak registara alergijskih oboljenja.
„Po meni to je ključni problem koji se treba riješiti da bi se moglo planirati na poljima dijagnostike, terapije, ali i edukacije medicinskog osoblja i pacijenata”, zaključila je dr. Nurkić.
