Međunarodni tim naučnika koji je radio analize Rembrandtove slike Noćna straža, izvještavaju kako su na na njoj pronašli neočekivan spoj olova. Ovo otkriće pruža nove vrijedne uvide u tehnike slikanja iz 17. stoljeća i istoriju očuvanja slike. U analizi je učestovala i Ida Fazlić iz BiH, koja je trenutno na doktorskom studiju u Amsterdamu.
Operacija Noćna straža
Noćna straža, naslikana 1642. i danas izložena u Rijksmuseumu u Amsterdamu, jedno je od najvažnijih remek-djela Rembrandta Van Rijna.
U okviru Operacije Noćna straža iz 2019. godine, najvećeg istraživačkog i konzervatorskog projekta ikada poduzetog za neko Rembrandtovo djelo, međunarodni istraživački tim udružio je snage da prouče kako materijali za slikanje reagiraju hemijski i s vremenom.
Ovaj projekat je rađen pred očima javnosti i bilo je moguće pratiti sve šta se dešava putem linka uživo.
Naučnici su kombinirali više metoda snimanja kako bi proučili materijale koje je koristio Rembrandt dok je slikao Noćnu stražu. Instrument za rendgensko skeniranje razvijen na Univerzitetu u Antwerpenu u Belgiji primijenjen je izravno na sliku, ali sićušni fragmenti uzeti sa slike također su proučavani putem sinkrotronskih mikro-rendgenskih sondi, na Evropskom sinhrotronu u Francuskoj (ESRF) i PETRA-III u Njemačkoj.
Rad je objavljen u časopisu Angewandte Chemie - International edition, a jedna od koautorica je Ida Fazlić, doktorandica na Univerzitetu u Amsterdamu čiji je ovo prvi naučni rad u kojem je jedna od glavnih autorica.
U istraživanje su je uključili Victor Gonzalez, iz pariškog Nacionalnog centra za naučna istraživanja (CNRS), i njena mentorica Katrien Keune s Univerziteta u Amsterdamu.
„Grupa AXIS, pri Univerzitetu u Antwerpu, pod vodjstvom profesora Koena Jansenssa, prva je odradila makro-skeniranje slike. Ove analize su nam, neočekivano, otkrile prisustvo olovnog-formata, nikada ranije pronađenog u historijskim uljanim slikama. Njihova detekcija u Noćnoj straži otvorila je niz istraživačkih pitanja, na koje smo mogli dati odgovor samo kroz detaljanija istraživanja na mikroskopskoj skali i uz pomoć rekonstrukcija slikanih slojeva”, objasnila je Fazlić.
Neočekivan spoj
Ovaj dvostruki pristup otkrio je prisutnost rijetkog i neočekivanog organo-metalnog spoja koji se zove olovni format, što je spoj olova i mravlje kiseline.
„Ovo je prvi put u historiji istraživanja uljanih slika da se nađe ovaj spoj. Postojali su radovi koji su pokazali prisustvo olovnog formata u drvetu i metalu, ali nismo ga očekivali u slikama”, naglasila je Fazlić.
„Kako bismo došli do uzroka njihovog formiranja napravili smo rekonstrukcije slikanih slojeva koji imitiraju sastav Noćne straže. Moja mentorica je istražiila rukopise na različitim jezicima, te je pronašla recept za takozvano 'ulje od olovnog oksida' koji je vjerovatno Rembrandt koristio. To je laneno ulje koje se pomiješa s olovnim oksidom i onda se zajedno kuha na 100oC. Mi smo ga kuhali tri sata kako bi dobili djelomično prepolimeriziran medij koji ubrzava sušenje slikanih nanosa”, kazala je Fazlić.
Rekonstrukcije su im otkrile prisustvo olovnog formata, što znači da je Rembrandt vjerovatno koristio ulje od olovnog oksida.
Dvije pretpostavke o porijeklu olovnog formata na Noćnoj straži
Naučnici su na formulacijama, napravljenim prema starim recepturama, ispitali kako se one raspoređuju preko površine slike, ali i iznutra, da vide kako ih je Rembrandt koristio. U tankim slojevima nisu našli ovo jedinjenja, a u debljim su ga pronašli.
„Postoje dvije hipoteze koje objašnjavaju postojanje olovnog formata na ovoj slici. Prva je da je Rembrandt možda koristio tu formulaciju, te stare recepture i da su oni stvarno tu 400 godina. Druga hipoteza je da je nekad u, vjerovatno 18. stoljeću, nanijet sloj laka koji je bio bogat kuhanim uljem, što otvara sasvim novi prozor u dodatno istraživanje izvora olovnog formata”, kaže Ida Fazlić.
„Teza o konzervatorskim tretmanima je također važna, jer ima utjecaja na unapređivanje samih konzervatorskih tretmana Noćne straže, ali i ostalih historijskih uljanih slika iz tog doba”, dodala je Fazlić.
Hipoteza o tome da je Rembrandt koristio dugo kuhano ulje s olovom je moguća i zato je rad na kojem je Ida bila autorica prihvaćen. Međutim, i teza o naknadnoj upotrebi laka s kuhanim uljem u toku restauracije nekoliko stotina godina nakon nastanka djela još uvijek nije odbačena i planirano je više istraživanja u ovom smjeru.
U istraživanje su je uključili Victor Gonzalez, iz pariškog Nacionalnog centra za naučna istraživanja (CNRS), i njena mentorica Katrien Keune s Univerziteta u Amsterdamu.
