Svjetska zdravstvena organizacija objavila je istraživanje obavljeno u 14 zemalja evropskog regiona. Prema ovom istraživanju, antimikrobna otpornost ozbiljna je prijetnja sigurnosti pacijenata u evropskoj regiji.
Ključni nalaz ovog istraživanja je otkriće da je svaka treća osoba koristila antibiotike preostale od posljednjeg puta kada su im propisani ili ih je dobila bez recepta. Ovo je, prema statistikama WHO?, tri puta više nego u zemljama Evropske Unije i Evropskog ekonomskog prostora (EU/EEA), kako se navodi u najnovijem istraživanju među građanima Evropske unije.
Bakterije postaju otporne
Bakterije postaju otporne na antibiotike i to otežava liječenje nekih bolesti, uključujući tuberkulozu, navodi CDC. Brojni su razlozi koji dovode do pojave bakterijske otpornosti na antibiotike i najčešće se dovode u vezu sa zloupotrebom antibiotika u liječenju. Još jedan razlog ove pojave je i prekomjerna upotreba antibiotika pri uzgoju stoke i peradi, stoji u nalazima OECD-a.
„Bakterijska rezistencija ili otpornost na određene antibiotike javlja se kada se bakterije prilagode i počnu se razmnožavati u prisustvu navedenih antibiotika. Rezistencija bakterija na antibiotike podrazumijeva otpornost određenih vrsta bakterija na raspoložive antibiotike koji su u svakodnevnoj upotrebi prvenstveno u uvjetima bolničkog liječenja kao i liječenja antibioticima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti“, kaže dr. Bakir Nakaš, penzionisani infektolog., koji je nekada bio i u Komisiji za kontrolu rezistencije na antibiotike u Kantonu Sarajevo (KRAK).
Zloupotreba i nepravilna primjena antibiotika
Najčešća zloupotreba antibiotika podrazumijeva samostalni prekid antibiotske terapije kao i naknadno korištenje ovih lijekova po slobodnom nahođenju bez konsultacije sa ljekarom.
Rezultat ovakvog ponašanja pacijenata dovodi do otpornosti bakterija na propisanu antibiotsku terapiju što predstavlja opasnost od stvaranje velikog broja otpornih sojeva bakterija u liječenju.
Postoji i praksa liječenja virusnih infekcija antibioticima. Međutim, antibiotici su tvari koje djeluju na određene dijelove bakterija i nemaju nikakvog utjecaja na viruse. Da ljudi često nisu dovoljno upućeni kako antibiotici ne djeluju na viruse, svjedoči i jedan od rezultata istraživanja WHO: skoro dvije trećine ispitanika nije znalo da antibiotici ne djeluju protiv virusa, a više od polovine ispitanih pogrešno vjeruje da su antibiotici efikasni protiv prehlade.
„Liječenje antibioticima infekcija koje nisu izazvane bakterijama podrazumjeva primjenu antibiotika u liječenju virusnih infekcija koje nisu prepoznate od strane ljekara koji propisuje navedenu terapiju ili samih pacijenata koji samoincijativno uzimaju antibiotike. U svakodnevnoj praksi neophodno je prepoznati infekcije izazvane virusima koje ne zahtjevaju upotrebu antibiotika u njihovom liječenju“, dodaje dr. Nakaš.
Primjena antibiotika zahtijeva dobro poznavanje kliničkih simptoma, kod određenih vrsta infekcija, kao i primjenu dijagnostičkih postupaka kojima se mogu prepoznati razlike između virusnih i bakterijskih infekcija.
Antibiotici sa i bez recepta
Antibiotici su lijekovi koji bi se trebali i smjeli dobijati isključivo po receptu. Međutim, u praksi, dešavaju se odstupanja od ovog pravila.
„Jedan od načina nastanka rezistencije na određene antibiotike podrazumjeva mogućnost njihove nabavke bez propisivanja od strane nadležnog ordinirajućeg ljekara. U svakodnevnoj praksi, prema pozitivnim propisima, nije moguća nabavka, odnosno, kupovina antibiotika bez ljekarskog recepta. Nažalost, svjedočimo da je moguća kupovina antibiotika bez recepta, prvenstveno onih za koje apotekari smatraju da je moguće izdavanje bez recepta ordinirajućeg ljekara“, naglasio je Nakaš.
Prema njegovim riječima, antibiotike ne treba rutinski uzimati u cilju izbjegavanja infekcije već njihova upotreba treba biti strogo propisana.
„U svakodnevnoj praksi nije rijedak slučaj da određeni ljekari propisuju antibiotike iz 'preventivnih razloga' i mogućnosti pojave sekundarnih infekcija. Ovakav način razmišljanja i ponašanja određenog broja ljekara, također, dovodi da pojave rezistencije bakterija na antibiotike koji se propisuju bez pravih indikacija“, katagoričan je Nakaš.
Problem je, tvrdi Nakaš, i to što se antibiotici prepisuju „napamet“, bez dodatnih testova. Dobra ljekarska praksa podrazumjeva propisivanje antibiotske terapije tek nakon uvida u rezultate nalaza antibiograma. „Međutim, kod nas je najčešća praksa propisivanja antibiotika bez uvida u antibiograme, kao i naknadno traženje antibiograma kada nemamo dobre rezultate u liječenju propisanim antibioticima. U bolničkim uvjetima liječenja pravovremeno traženje nalaza antibiograma je daleko češće nago je to u primarnoj zdravstvenoj zaštiti“, primjećuje dr. Nakaš.
Novorođenčad, djeca, starije osobe i bolesni najizloženiji
Meticilin-rezistentni zlatni stafilokok (MRSA), zatim bakterija koja izaziva tuberkulozu te sve veća otpornost na lijekove koja se javlja kod bakterije ešerihija koli predstavljaju opasnost po pacijente, naročito one koji imaju slabiji imunitet i naročito u bolničkim uslovima.
„Svjedoci smo svakodnevnom povećanju broja bolničkih infekcija koje su najčešće rezistentne da određene vrste antibiotika i koje se javljaju kod određenih kategorija bolesnika. Nažalost, ne raspolažemo sa informacijama o vrsti i broju bolničkih infekcija izazvanih rezistentnim bakterijama“, kazao je Nakaš.
„Neovisno od toga što nemamo ovih informacija u svakodnevnoj praksi se potvrđuje da su novorođenčad, djeca, starije osobe kao i imunokompromitovani pacijenti najizloženiji ovim infekcijama“, zaključuje dr. Bakir Nakaš.
Istraživanje WHO je objavljeno povodom Svjetske sedmice borbe protiv rezistencije na antibiotike, (18. do 24. novembra). Provedeno je u Albaniji, Armeniji, Azerbejdžanu, Bjelorusiji, Bosni i Hercegovini, Gruziji, Kazahstanu, Kirgistanu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Republici Moldovi,Tadžikistanu, Turskoj i Uzbekistanu.
