Iako su emisije ugljičnog dioksida nastale korištenjem fosilnih goriva jedan od najznačajnijih izvora emisija stakleničkih plinova, nisu jedine. Vrlo značajan izvor emisija je proizvodnja hrane i to ponajviše proizvodnja mesa.
Proizvodnja mesa ozbiljan emiter stakleničkih plinova
Velika analiza globalnih prehrambenih sistema, objavljena 2018. u časopisu Science koristila je podatke sa više od 38 000 komercijalnih farmi u 119 zemalja. Važan zaključak iz ove studije bio je da postoje ogromne razlike u emisijama stakleničkih plinova različitih namirnica - proizvodnja kilograma govedine emituje 60 kilograma stakleničkih plinova, dok proizvodnja graška emitira samo 1 kilogram.
Hrana životinjskog podrijetla ima veći otisak od one biljne. Janjetina i sir emitiraju više od 20 kilograma CO2 ekvivalenata po kilogramu. Perad i svinjetina imaju manji ugljični otisak, ali su još uvijek veći od većine biljnih namirnica, kod kojih emisije iznose 6-7 kg onečišćivača.
Prema toj studiji, proizvodnja hrane čini oko 26% emisija stakleničkih plinova. Međutim, studija iz 2021. iz Nature Food procjenjuje kako i više emisija, oko 34%, dolazi usljed proizvodnje hrane. Različite procjene emisija iz ove dvije studije potječu iz različitih procjena koliko je gubitaka šuma radi poljoprivrede.
Kako meso stvara stakleničke plinove?
Kod većine namirnica, veliki dio ovih emisija stakleničkih plinova proizilazi iz promjene korištenja zemljišta. Emisije na farmi uključuju i procese kao što je primjena gnojiva. Tu treba dodati i crijevnu fermentaciju u probavnom sistemu preživara pri kojoj se stvara metan. Kombinovano, korištenje zemljišta i emisije iz farme čine više od 80% otiska za većinu hrane. Osim emisija, stoka utječe na okoliš i velikom potrošnjom vode.
Ovo u suštini znači da korištenje poljoprivrednog zemljišta, što često podrazumijeva i sječu šuma, te procesi na farmi povećavaju emisije. Drveće ima negativan ugljični otisak jer u ono zapravo skladišti ugljik: drveće snažno i efikasno veže atmosferski ugljični dioksid u biljni organski materijal koji se ne vraća u atmosferu dok je drvo živo.
Kako i koliko manja konzumacija mesa smanjuje emisije?
Transport, generalno, malo pridonosi emisijama. Za većinu prehrambenih proizvoda, on iznosi manje od 10%, a mnogo je manji za najveće emitere stakleničkih plinova. Za govedinu iznosi 0,5%. Čak i namirnice koje putuju iz udaljenih dijelova svijeta, poput avokada i banana nemaju visok otisak jer se dopremaju brodovima, koji imaju manje emisije nego vazdušni saobraćaj.
Ne samo transport, već svi procesi u opskrbnom lancu nakon što hrana napusti farmu – prerada, transport, maloprodaja i pakiranje – uglavnom čine mali udio emisija. Konzumacija manje mesa posljedično ima efekat smanjenja emisija, jer se tako dugoročno smanjuje i proizvodnja mesa.
Zanimljivo istraživanje dolazi i sa Univerziteta Cambridge koje tvrdi da male promjene u ponašanju ljudi daju, na globalnoj razini, dobre efekte. Jedna od takvih promjena u ponašanju je vraćanje posta petkom u Katoličkoj crkvi. Naime, od Drugog vatikanskog koncila, post petkom nije obaveza. Godine 2011. katolički biskupi Engleske i Walesa pozvali su zajednice da se vrate mesu petkom. Samo oko četvrtina katolika promijenila je svoje prehrambene navike, no to je i dalje uštedjelo više od 55 000 tona ugljika godišnje, zaključak je tog istraživanja.
Meso je nekada bilo luksuz i priređivalo se relativno rijetko. Intenzivna proizvodnja je učinila meso jeftinijim i započela začarani krug: više potrošnje-više ponude.
Istovremeno, čovječanstvo ne koristi dovoljno druge izvore hrane, a neke jestive biljke i mnogo gljiva su zanemarene, smatraju naučnici. Manje korištenje mesa je jedna od stvari koja može donekle smanjiti ugljični otisak, a time i utjecaj na klimatske promjene.
Izvori stakleničkih plinova
Upotreba fosilnih goriva jedan je od najznačajnijih izvora povećanih emisija ugljičnog dioksida, jednog od plinova koji doprinose efektu staklenika u kojem se Zemljina atmosfera zagrijava.
Prema izvještaju Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC), izgaranje fosilnih goriva čini 86% emisija ugljičnog dioksida u proteklih deset godina. Drugi izvori emisija su i proizvodnja cementa, poljoprivredna proizvodnja te proizvodnja željeza. Tako za svaku tonu čelika proizvedenu u konvencionalnoj visokoj peći u atmosferu ide između 1,5 i 3 tone ugljika.
Ali, ugljični dioksid (CO2) nije jedini staklenički plin, mada čini najveći dio njih, oko 76%. Metan, oksidi dušika, ozon, vodena para i sintetički plinovi koji sadrže flour također imaju snažan potencijal stvaranja efekta staklenika. Zemljini staklenički plinovi zadržavaju toplinu u atmosferi i zagrijavaju planet.
