Izvještaj analizira ključne probleme, prevashodno u kontekstu odnosa Srbija-Kosovo, te razmatra potencijalne nove pristupe Sjedinjenih Država (SAD) i Evropske unije (EU).
Edward Joseph, viši saradnik Instituta za vanjsku politiku, u uvodnom izlaganju je uporedio događaje u Ukrajini i na Balkanu, navodeći da je ključna razlika u tome što stratešku prednost u Ukrajini ima Rusija, a na Balkanu SAD, EU i NATO. Ipak, rekao je Joseph, postavlja se pitanje zašto stvari na Balkanu ne idu na bolje, pa primjerice međunarodni zvaničnici upozoravaju na opasnost od novih sukoba u Bosni i Hercegovini (BiH). Dodao je da je Zapad u proteklih 30 godina napravio greške u pristupu i politikama prema Balkanu.
Prema njegovim riječima, Srbija ima ključnu ulogu jer utiče na druge zemlje, a razlog njene prednosti u odnosu na Zapad jeste pitanje Kosova. Četiri članice NATO-a i EU (Španija, Slovačka, Rumunija i Grčka), te Kipar (EU, ali ne i NATO), odbijaju da priznaju Kosovo i često kao razlog navode da to neće učiniti dok se i Srbija ne odluči na isti potez.
Izvještaj, čiji je Joseph jedan od autora, kao potencijalno rješenje navodi promjenu pristupa, gdje Zapad više ne bi nagrađivao Srbiju, te bi za nju važili isti standardi kao i za druge zemlje regiona, uključujući mogućnost sankcija zbog korupcije. Dogovor o Kosovu bilo bi napravljen na principima koji ne bi bili ponižavajući za Srbiju, a Srbi na Kosovu bi bili zaštićeni. Priznavanje i uključenje Kosova u NATO bi bio postepen proces i zahtijevao bi mnogo konkretniji angažman SAD i evropskih zemalja.
„Bolje je djelovati iz pozicije snage nego iz pozicije slabosti. A trenutno djelujemo iz pozicije slabosti“, rekao je Joseph.
On je dodao da bi promjena pristupa obuzdala i druge etno-nacionalističke agende, poput ideja o velikoj Albaniji ili odvajanju Herceg-Bosne u BiH, te da ne bi riješila sve regionalne probleme ali bi stvorila preduslov da se dio njih riješi, uz pozitivan uticaj na BiH i Crnu Goru.
Iulia Joja, profesorica na Univerzitetu Georgetown, objasnila je da Rumunija nije priznala Kosovo iz vlastitih sigurnosnih interesa, prevashodno zbog straha od zaoštravanja odnosa sa Rusijom. Rumunija strahuje od separatističkih ideja unutar svojih granica, imajući u vidu dobre odnose Viktora Orbana i Vladimira Putina, pošto se graniči s Ukrajinom, a značajan dio njene populacije čini mađarska manjina. Prema njenim riječima, to pitanje nije prioritet za Rumuniju, ali bi se moglo promijeniti ukoliko bi Rumunija dobila snažnije sigurnosne garancije od EU i SAD.
Jan Cingel iz organizacije Strategic Analysis rekao je da kao problem vidi to što je kredibilitet EU na Balkanu ugrožen, a proširenje je u zastoju, što je ostavilo prostor akterima poput Rusije i Kine. Dodao je da status quo odgovara Srbiji i da promjena pristupa ne bi nužno značila automatsko priznanje Kosova, već „izjednačavanje pozicija na terenu“. Kada je riječ o Slovačkoj, smatra da bi snažan signal poslalo ponovno uključenje njenih vojnika u KFOR.
Više nivoa krize u BiH
Lulzim Peci, izvršni direktor Kosovskog instituta za istraživanje politika i razvoj, rekao je da primjeri iz prošlosti, poput Portugala i Italije, pokazuju da bi Kosovo moglo ući u NATO, iako nije u Ujedinjenim nacijama. Prema njegovim riječima, period do isteka mandata administraciji Joe Bidena i Evropskoj komisiji (kraj 2024. godine), bi trebalo iskoristiti za rješavanje pitanja Kosova i Srbije.
Viša saradnica Evropskog vijeća za vanjske odnose, Engjellushe Morina, navela je kako bi Kosovo moglo jačati svoj status i bez nužne korelacije sa Srbijom, gdje bi EU igrala važnu ulogu.
Igor Bandović, direktor Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, kao izazove na Balkanu je naveo ratno naslijeđe i stepen demokratičnosti vlada, dodajući da je ključni problem to što SAD i EU dugo nisu imale snažne ambicije na Balkanu. Zbog toga je došlo do krize povjerenja prema EU, koja pritom nije ispunila obećanje o proširenju, čime je dozvolila pristup Kini i Rusiji, na koje vlast u Srbiji sve više gleda kao na model kako upravljati zemljom. Dodao je da je dijalog Srbije i Kosova trenutno zaglavljen.
Istraživač Praškog instituta za sigurnosne studije i saradnik Balkan Insighta, Srećko Latal, rekao je da kriza u BiH traje još od Općih izbora 2018. godine, od kada Vlada FBiH funkcioniše u tehničkom mandatu, pri čemu se premijeru Fadilu Novaliću sudi zbog korupcije. Istovremeno, na sceni je separatistička agenda Milorada Dodika, koja je eskalirala otkako je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko donio zakon o zabrani negiranja genocida, nakon čega su predstavnici stranaka iz Republike Srpske napustili institucije BiH. Njihov nedavni povratak, navodno pod uticajem Aleksandra Vučića, označio je kao „izrugivanje institucijama“, pošto rade samo na pitanjima u vlastitom interesu.
„Nažalost situacija može postati i gora. Jedno od pitanja je blokada izborne reforme“, rekao je Latal.
Prema njegovim riječima, neuspjeli pregovori o izbornoj reformi i implementiranju presuda Evropskog suda za ljudska prava, zbog čega hrvatski predstavnici prijete blokadom izbora, a Dodik im najavljuje podršku, gurnuli bi zemlju u još veću destabilizaciju. Dodao je da svi etnički lideri vode nacionalističke agende, gdje Dodik prijeti raspadom BiH, hrvatski predstavnici teže ka stvaranju Herceg-Bosne, dok Bošnjaci pokušavaju iskoristiti brojčanu prednost za dominaciju u institucijama.
Joseph je dodao da kriza u BiH odgovara Vučiću jer ga to čini potrebnim za njeno rješavanje, što opet umanjuje ulogu Zapada. Naveo je i da ne vidi puno interesovanja u Beogradu da BiH postane funkcionalna zemlja.
Latal je zaključio da su zapadne zemlje, posebno Njemačka, u proteklim godinama pravile grešku udovoljavanja Vučiću kako bi držao Dodika pod kontrolom, što je nanijelo štetu čitavom regionu. Dodao je da se Zagreb u proteklim godinama prema BiH ponaša i gore od Beograda, dok se EU nije pokazala spremnom da utiče na Hrvatsku kako bi promijenila takve stavove.
Jedna od teza izvještaja je da bi rješavanje odnosa između Kosova i Srbije, doprinijelo rješavanju krize u BiH.
