Izdvojeno
Matthew Palmer: Kada BH političari pokažu napredak, imat će pažnju administracije Biden-Harris
U intervjuu za Glas Amerike, Matthew Palmer, zamjenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Država za Evropu i Evroaziju, te specijalni predstavnik za Zapadni Balkan, govorio je o tome šta se na Balkanu i u Bosni i Hercegovini (BiH) može očekivati od nove američke administracije, kao i o važnosti usvajanja 14 preporuka Evropske komisije, izmjenama Izbornog zakona BiH i drugim reformama koje se nalaze pred BH političarima.
Sadržaji Glasa Amerike su besplatni i slobodni za prenošenje i republikaciju ukoliko su zadovoljena dva uvjeta:
1. Navođenje izvora
2. URL link na orginalni sadržaj na našem web site-u
Prenošenje bez ispunjavanja ovih uvjeta smatraćemo neovlaštenim korištenjem autorskog materijala.
GLAS AMERIKE: U zavisnosti od toga iz kojeg dijela BiH dolazite ili iz koje ste države Zapadnog Balkana, očekivanja od nove američke administracije su veoma različita. Ona su u rasponu od stava „sada će sve biti bolje" do „ovo je katastrofa za nas", što uglavnom ima veze sa angažmanom Joe Bidena i nekih članova njegovog tima na Balkanu 90-ih godina. Kao specijalni predstavnik Sjedinjenih Država za Zapadni Balkan, šta možete reći o američkom angažmanu i politici u BiH i regionu u naredne četiri godine?
PALMER: To je važno pitanje. Jedna od stvari koje smo vidjeli na Zapadnom Balkanu tokom desetljeća, kroz administracije, jeste da su američka politika, američki angažman i američka strategija na Zapadnom Balkanu bili uglavnom dosljedni, od administracije do administracije. I to je zbog toga što su američki interesi dosljedni. Ono što bismo željeli vidjeti je snažan, vrlo živ, prosperitetan Zapadni Balkan, zemlje u miru same sa sobom, u miru sa svojim susjedima i integrirane u evropske institucije. To znači članstvo u Evropskoj uniji (EU) za sve države Zapadnog Balkana, članstvo u NATO-u za sve koji bi donijeli odluku da to učine, sve koji tome teže. Jedna od stvari koju čujem u Sarajevu, koju čujem u BiH je ideja koja glasi: Ne bismo trebali sami raditi na reformama. Trebali bismo pričekati da nova Biden-Harris administracija dođe preko brežuljka, na bijelom konju, sa Daytonom 2 ili novim Aprilskim paketom, i riješi probleme za nas. A to je upravo suprotno od toga kako bi trebalo razmišljati i kako bi trebalo raditi.
Ono što je zaista potrebno jeste da se politički lideri, izabrani lideri i lideri političkih partija, obavežu na reformski program i napreduju u ključnim reformama. Mi znamo šta je neophodno: izborne reforme, ograničene ustavne reforme za provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH, ciljane reforme za poboljšanje integriteta pravosuđa, te zdravorazumske ekonomske reforme koje će stvoriti prilike za ljude.
A kada se političko rukovodstvo posveti reformama i pokaže napredak na tim ključnim reformama, koje će otvoriti put ka prosperitetnoj evropskoj budućnosti, BiH će imati pažnju Biden-Harris administracije.Matthew Palmer
GLAS AMERIKE: Godinama pratite tamošnja dešavanja. Koliko je sve to realno imajući u vidu ranija iskustva s bosanskohercegovačkim i balkanskim liderima koji puno obećavaju, ali obično ne ispunjavaju mnogo toga?
PALMER: Mislim da su pregovori koji su doveli do izbora u Mostaru otvorili vrata za izbornu reformu i uvjeren sam da političko rukovodstvo u BiH razumije kakva je to prilika i spremno ju je iskoristiti. O ovim se reformama razgovaralo dovoljno dugo. Dosta dugo ih se odgađalo. Sada je vrijeme za akciju. Ono što bismo željeli vidjeti odmah, bez odgađanja, je sastanak Interresorne radne grupe, kako bi se sastali, razgovarali i proveli preporuke GRECO-a (Grupe država za borbu protiv korupcije Vijeća Evrope) i ODIHR-a (Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OSCE-a) za pokretanje ovog procesa i početak hvatanja u koštac sa 14 prioriteta koje je izložila EU, te za napredak u agendi 5+2, odnosno, smjernicama za eventualnu tranziciju sa supervizije od Ureda visokog predstavnika, kako bi se BiH zaista čvrsto stavila na evropski put. To je apsolutno ostvarivo. Potrebna je samo politička volja i posvećenost dobrom upravljanju.
GLAS AMERIKE: Izborni zakon je jedna od tema koju ste spomenuli, a sve ga više spominju lokalni lideri i članovi međunarodne zajednice u BiH. Šta Sjedinjene Države očekuju od promjena izbornog zakonodavstva?
PALMER: Mislim da je bismo željeli vidjeti napredak u skladu s evropskim normama, evropskim vrijednostima i sa 14 prioriteta koje je postavila EU, kao i međusobnu saradnju i saradnju sa predstavnicima međunarodne zajednice u BiH na utvrđivanju puta naprijed, bez obzira na to kakvi bi kompromisi mogli biti potrebni. Ali to je promjena koja je u skladu s utvrđenim principima koje su opisali ODIHR i GRECO i u skladu s presudama relevantnih sudova, ne samo sudova u BiH, već i sudova na nivou EU, sistema kojem BiH teži da se pridruži.
GLAS AMERIKE: Vlada Federacije BiH nije formirana duže od dvije godine nakon posljednjih općih izbora, tako da je zapravo u tehničkom mandatu. Slušajući bosanskohercegovačke političare, često izgleda da je formiranje nove Vlade povezano s promjenom izbornog zakonodavstva i da su ti procesi nekako povezani. Kako komentarišete sporost u formiranju Vlade i mislite li da bi svi ti procesi trebali biti dio istog dogovora?
PALMER: Razumijemo da će tu morati doći do kompromisa. To je normalan dio demokratske vlasti. Kompromis je normalan u bilo kojem pregovaranju. Ali u isto vrijeme, sve se ne može povezati sa svime drugim jer se ništa neće uraditi. Mislim da smo to vrlo jasno vidjeli u slučaju Mostara, gdje je bilo važno da se pitanja koja se tiču izbora i formiranja nove vlasti u Mostaru rješavaju kao zasebna tema. Ako povežete previše stvari, onda je sve to recept za zastoj.
Dakle, ono što očekujemo je da stranke i politički lideri zajedno rade na utvrđivanju prioriteta, utvrđivanju neophodnih kompromisa i da zajedno rade u duhu dobre vjere i kompromisa kako bi pomogli BiH da krene naprijed i narodu u BiH da napreduje. Oni to s punim pravom mogu očekivati od svojih vođa.Matthew Palmer
GLAS AMERIKE: Visoki predstavnik Valentin Inzko u posljednje vrijeme je vrlo aktivan. Nedavno je zatražio od vlasti Republike Srpske da povuku priznanja bivšim političarima koji su osuđeni za ratne zločine, poput Radovana Karadžića i Biljane Plavšić, a sve to nakon uklanjanja table sa imenom Radovana Karadžića sa studentskog doma. Zašto se sve to sada događa i da li je to znak povećanog angažmana i uključenosti međunarodne zajednice u procese, umjesto da se sve prepušta samo bosanskohercegovačkim političarima?
PALMER: Prije svega, dozvolite mi da pohvalim i čestitam Miloradu Dodiku na odluci da ukloni ime Radovana Karadžića sa studentskog doma na Palama. Mislim da je to pozitivan signal, da je to važan korak. Mislim da je to bio čin državništva i nešto što itekako pozdravljamo. U pogledu nedavnih aktivnosti Visokog predstavnika ili OHR-a, preporučujem da razgovarate s OHR-om o tome. Ali iskoristio bih ovu priliku da naglasim i pojačam našu podršku OHR-u kao instituciji i važnoj ulozi koju Visoki predstavnik nastavlja imati u BiH. Podržavamo uslove 5+2, kao okvir za zaključivanje rada OHR-a. Još nismo stigli do toga. Željeli bismo da Visoki predstavnik nastavi sa tom agendom. Ko god bio Visoki predstavnik, on ili ona, može računati na našu podršku u izvršavanju te misije i mandata. I nadamo se i očekujemo da će strane surađivati u ispunjavanju tih uvjeta.
GLAS AMERIKE: Spomenuli ste Dodika, a ranije smo razgovarali o 14 preporuka Evropske komisije koje bi trebale biti usvojene u BiH. Je li to uopšte izvedivo, imajući u vidu da je Dodik već govorio da Republika Srpska neće podržati sve to?
PALMER: Apsolutno je izvedivo. Uvijek će biti zauzimanja stavova u vezi sa tim stvarima. Ali to je u osnovi u interesu svih ljudi u BiH, bilo da žive u Federaciji ili u Republici Srpskoj, bilo da su Hrvati, Bošnjaci, Srbi ili nešto drugo, da imaju jasan evropski put, stabilan politički sistem i dinamičnu i živu ekonomiju. To su ciljevi i ambicije koje reforme imaju namjeru podržavati i unaprijediti. Ako se BiH nada da će krenuti naprijed na svom evropskom putu, morat će učiniti ono što je neophodno na uvođenju reformi koje će joj omogućiti da se kvalificira za eventualno članstvo. A to započinje sa 14 prioriteta. Mislim da to razumiju svi koji su uključeni.
GLAS AMERIKE: Za razliku od Srbije, pa čak djelimično i Republike Srpske, koje vakcine za Covid dobijaju iz Kine, Rusije, drugih zemalja, Federacija BiH se u potpunosti pouzdala u sistem Covax i ostala bez vakcina, bilo da je željela pokazati stvarnu privrženost Zapadu ili zato što njeni lideri nisu bili sposobni da postignu više. Sada se ljudi tamo počinju pitati da li su i oni trebali igrati igre između Istoka i Zapada, a ne staviti svo povjerenje na Zapad da bi dobili nešto veoma vrijedno u kriznim vremenima. Kako to komentirate i vidite li to kao dugoročnu opasnost za Zapad i posebno za Sjedinjene Države?
PALMER: Razumijem frustracije zbog sporog tempa vakcinisanja. Mislim da bi svi željeli da je ovaj proces brži nego što jeste. Administracija Biden-Harris potvrdila je svoju posvećenost međunarodnoj solidarnosti u vezi sa vakcinama, tako što je opredijelila četiri milijarde dolara za podršku Covaxu i radu kroz GAVI sistem u pokušaju da vakcine budu dostupne širom svijeta na pravničnoj osnovi. To će potrajati. Trebat će neko vrijeme da proizvodne mogućnosti sustignu potražnju. Ali uvjeren sam da će se ova situacija brzo poboljšati.
GLAS AMERIKE: Često se ovdje u Sjedinjenim Državama, među ekspertima, pa i među nekim zvaničnicima, pitanja BiH i odnosa Kosova i Srbije povezuju, kao da su dio istog rješenja. Da li je to po vama dio istog procesa u američkoj vanjskoj politici? I možemo li očekivati da Sjedinjene Države možda više učine na podsticanju dijaloga između Kosova i Srbije nakon formiranja nove kosovske vlade?
PALMER: Mi vidimo sva ta pitanja kao odvojena. Postoji dinamika specifična za napore na normalizaciji između Kosova i Srbije, ona je važna i Sjedinjene Države u nju ulažu znatan napor, energiju i politički kapital. U potpunosti podržavamo proces dijaloga koji vodi EU i rad Miroslava Lajčaka kao posebnog predstavnika EU. Istovremeno bismo željeli vidjeti napredak u BiH na reformskom planu, ali ne povlačimo nikakvu vezu između procesa dijaloga Beograda i Prištine i onoga što se događa u BiH. Kada to kažem, mislim da je svima jasno da su dobre stvari na Balkanu proizvodile pozitivne posljedice na drugim mjestima na Balkanu. Ako može doći do pomirenja i normalizacije između Srbije i Kosova, rekao bih da je to dobro za sve u regionu, uključujući i BiH. Ako BiH može uvesti reforme potrebne za napredak na evropskom putu, mislim da je to dobro za njene susjede. Mislim da je to dobro za Crnu Goru, za Srbiju. To je dobro za Hrvatsku, dobro za čitav region. Dakle, iako ne postoji formalna veza, sigurno je da kada se dobre stvari dogode na jednom mjestu, to pomaže da se dobre stvari dogode i drugdje, a ako se loše stvari dogode na jednom mjestu, to olakšava negativnim stvarima da se dogode drugdje u regionu. Stoga smo posvećeni pomaganju u osiguranju pozitivnih ishoda na sve načine.
GLAS AMERIKE: Dakle, možemo očekivati kontinuitet u politici Sjedinjenih Država?
PALMER: Možete očekivati kontinuiranu posvećenost regionu i kontinuirani angažman na Zapadnom Balkanu, te kontinuiranu viziju evropske budućnosti za sve zemlje Zapadnog Balkana. Kao i snažno i trajno partnerstvo sa Sjedinjenim Državama.
See all News Updates of the Day
Kako je jedan čovjek postao ukrajinski izdajnik i ruski špijun
Državljanin Ukrajine je rekao da je njegov otac bio sovjetski obavještajac na Kubi tokom Hladnog rata, predstavljajući se kao prevodilac, a njegov rođak radi u ruskoj službi sigurnosti.
To ga je učinilo glavnim kandidatom za ratnu špijunažu.
Kolesnikov je rekao Reutersu da je pristao da Rusima dostavi informacije o vojnim lokacijama i kretanju trupa u njegovom rodnom gradu Zaporožju i da izvijesti o tome gdje su njihove rakete pale.
Podržao je koncept "ruskog svijeta", doktrinu koju podržava predsjednik Vladimir Putin i koja naglašava historijske i kulturne veze Moskve sa susjednim nacijama, a koju su neki tvrdolinijaši u Moskvi koristili da opravdaju intervenciju u inostranstvu u odbranu govornika ruskog.
"Nisam to uradio zbog novca", rekao je.
Ali žalio je što je nepreciznost nekih raketnih udara dovela do ubijanja civila i što se rat - za koji je pretpostavio da će biti brza, klinička stvar - otegao skoro tri godine, razarajući njegovu domovinu.
"Mislio sam da će oni (Rusi) brzo napredovati", rekao je 52-godišnjak, bivši državni upravitelj koji je odrastao u sovjetskoj Ukrajini. "Ispalo je kao i uvijek. Oni planiraju jednu stvar, a sasvim se dogodi druga stvar."
Žena ga je napustila kada je uhapšen zbog izdaje, uzevši sa sobom i njihovo 11-godišnje dijete.
Reuters je razgovarao sa Kolesnikovom u policijskom objektu u Zaporožju u aprilu, u prisustvu službenika Službe sigurnosti Ukrajine (SBU), pet mjeseci prije nego što je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog izdaje.
On je među više od 3.200 slučajeva državne izdaje koje su pokrenule ukrajinske vlasti od ruske invazije, uključujući slanje informacija Moskvi za pomoć raketnim udarima i širenje ruske propagande, navodi SBU.
Reutersovi intervjui s trojicom doušnika koje je Ukrajina osudila i dvojicom ukrajinskih kontraobavještajnih službenika SBU govorili su o podijeljenoj lojalnosti nekih ljudi u Ukrajini, gdje su starije generacije odrasle kao dio Sovjetskog Saveza prije nego što je raspad bloka 1991. okončao Hladni rat.
Vasyl Maliuk, šef SBU, rekao je za Reuters da je ukrajinski kontrašpijunaški rad na iskorijenjivanju ruskih agenata ključ za pobjedu u ratu, dodajući da se Kremlj "tajno infiltrira" u zemlju i regrutuje sredstva decenijama.
"Naš sistematski pristup daje rezultate", dodao je. "Očistili smo neprijateljske agente u svim sferama života i nastavljamo to činiti."
Rusko ministarstvo vanjskih poslova i Federalna služba sigurnosti (FSB) nisu odgovorili na zahtjeve za komentarom za ovaj članak.
Ukrajinski špijuni su također igrali istaknutu ulogu u sukobu, koji je izbio u februaru 2022. godine kada je Rusija pokrenula invaziju punog razmjera.
Prošle sedmice, SBU je orkestrirao eksploziju bombe ispred moskovskog stambenog bloka u kojoj je ubijen general-pukovnik Igor Kirillov, načelnik ruskih snaga za nuklearnu, biologiju i hemijsku zaštitu, prema izvoru agencije.
Ovo je bio posljednji u nizu ciljanih atentata za koje Moskva kaže da je Ukrajina izvela tokom rata.
U novembru 2022, Reuters je intervjuisao nekoliko stanovnika Hersona koji su pružili informacije kako bi pomogli Kijevu da izvrši udare na ruske ciljeve kako bi pomogao Ukrajini da povrati južni grad.
Kako uhvatiti špijuna
Protivšpijunski rad SBU identificirao je različite kategorije građana sklonih regrutovanju od strane neprijatelja, kaže službenik SBU kojeg je intervjuirao Reuters u Zaporožju, a koji se identificirao pozivnim znakom "Fanat".
To su ljudi koji su bili otvoreno proruski orijentisani ili imaju porodične veze sa sovjetskim ili ruskim obavještajnim službama; rođaci zarobljenih ukrajinskih vojnika; i porodice ljudi koji žive na okupiranoj teritoriji.
Kolesnikov je bio prva kategorija, dodao je.
On je u septembru osuđen za snabdijevanje Rusa koordinatama i drugim informacijama o desetinama uglavnom vojnih lokacija. Nije navedeno koliko je od tih lokacija pogođeno napadima.
Kolesnikovov advokat rekao je da je on uglavnom pomagao u verifikaciji posljedica udara, a ne u identifikaciji meta.
Kolesnikov je rekao Reutersu da je u septembru 2022. Rusima prenio informaciju o sastanku lokalnih zvaničnika koji je trebalo da se održi u hotelu Sunrise u Zaporožju.
Zgrada je, prema presudi, pogođena ruskom raketom sutradan, 22. septembra 2022. godine. Sastanak nije održan iz neutvrđenih razloga, iako je u napadu devastirana zgrada u starom gradu u Zaporožju, ubivši jednog civila i povrijedivši još pet, navodi se u presudi.
Fanat je rekao da su agenti SBU počeli da se približavaju Kolesnikovu nakon što su svjedoci uočili automobil osumnjičenog na mjestu ruskog napada u martu prošle godine koji je za dlaku promašio televizijski toranj i udario u stambeni blok, ubivši nekoliko civila. Kolesnikov je rekao Reutersu da je bio tamo nakon toga i provjeravao rezultate napada.
Prema Fanatu, ukrajinski agenti su pratili Kolesnikov telefon do brojnih mjesta udara. Do proboja u slučaju došlo je nakon što su mu ubacili bubu u automobil i nad njim razgovarali o svojim planovima s Vitalijem Kusakinom, prijateljem koji je radio kao šofer za lokalnog zvaničnika, a koga je Kolesnikov regrutovao da pomogne u prikupljanju obavještajnih podataka, rekao je službenik SBU.
Kolesnikov je uhapšen u svojoj kući 5. maja 2023. godine.
Svjedočeći na suđenju u okružnom sudu iza zatvorenih vrata u Zaporožju, Kolesnikov je rekao da se protivi ukrajinskoj vladi, ali ne samoj Ukrajini, navodi se u presudi.
Izjasnio se "djelimično" krivim po optužbama za izdaju, rekavši da nije znao da je njegov rođak koji je tražio od njega da dostavi podatke u to vrijeme bio pripadnik FSB-a, navodi se u presudi. Sudsko vijeće je tu izjavu odbacilo i proglasilo ga krivim za "namjerne radnje" koje su uključivale "pružanje pomoći predstavniku strane države u vršenju subverzivnih radnji".
Kusakin je osuđen na 15 godina zatvora.
Špijunski prstenovi i razmjena zatvorenika
Maliuk, šef SBU-a, rekao je da je njegova agencija otkrila 47 mreža ruskih agenata prošle godine i još 46 ove godine, uključujući ljude od poslanika do aktivnih vojnih lica, dodao je, ne identificirajući osumnjičene.
Kako je rat bjesnio, smanjujući lakoću putovanja s jedne strane fronta na drugu, metode regrutacije su se morale promijeniti, rekli su zvaničnici sigurnosti.
Prije potpune invazije, ukrajinski državljani su uglavnom regrutovani tokom putovanja u Rusiju, ali se pristupi sada češće obavljaju putem društvenih mreža, saopštio je SBU.
"Ljudi koji izražavaju prokremljovske stavove se identifikuju i pronađu na osnovu njihovih komentara, a zatim kontaktiraju", navodi se.
Motivi za djelovanje u svojstvu doušnika kreću se od ideoloških do novčanih obećanja ili drugih nagrada i ucjena ili drugih prijetnji, saopćila je SBU.
Za Kolesnikova, koji kaže da je svoje usluge pružao besplatno, budućnost izgleda mračna. Rekao je Reutersu da mu je jedina nada da će spasiti svoj život je razmjena zatvorenika s Rusijom.
"Želio bih da me razmijene", uzdahnuo je. "Ali to ne zavisi od mene."
Ruski RT nasuprot sudski utvrđenim činjenicama: Šta trebate znati o filmu o ratu u BiH
Ruska državna televizija RT u novom dokumentarnom filmu “Razdor u BiH: Pogled iz Republike Srpske”, posvećenom ratu u Bosni i Hercegovini, umanjuje ratne zločine počinjene od Vojske Republike Srpske, nekritički predstavlja uloge vojnih i političkih rukovodilaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića te iznosi stavove koji su u suprotnosti sa sudski utvrđenim činjenicama.
Dokumentarni film, emitovan u novembru 2024. godine, prati nekoliko sagovornika, od novinara preko bivših vojnika Ujedinjenih nacija (UN) do pisaca i visokih dužnosnika, koji iznose vlastita mišljenja a koja autor dokumentarnog filma Vitalij Buzuev ne preispituje, izvještava Detektor.
Kroz film, autor relativizuje zločine koje je počinila Vojska Republike Srpske (VRS). U dijelu filma posvećenom genocidu u Srebrenici, tvrdi se – bez da se ponudi dokaz za to – kako su suđenja u Haškom tribunalu i UN-ova Rezolucija o Srebrenici optužili “srpski narod”, te da su ubijeni u genocidu pripadnici 28. divizije Armije BiH koji su “poginuli u borbama s VRS-om”.
Ali u sudskim presudama, koje su dostupne u Detektorovoj bazi sudski utvrđenih činjenica, konstatovano je da je u koloni, koja je s područja Srebrenice krenula ka teritoriji pod kontrolom Armije BiH, bila samo jedna trećina naoružanih, ali da, po razbijanju kolone na više dijelova i zarobljavanju na hiljade muškaraca i dječaka, nije napravljen ni najmanji napor da se civili razdvoje od vojnika. Uz to, utvrđeno je da ni pripadnici Armije BiH koji su zarobljeni nisu aktivno učestvovali u borbama kada su ubijeni.
Kako se navodi u više presuda izrečenih u Haagu, hiljade zarobljenih Bošnjaka je pogubljeno gotovo do posljednjeg čovjeka. Većina njih, između 7.000 i 8.000, ubijena je u pažljivo isplaniranim masovnim egzekucijama.
RT filmom negira i umanjuje značaj postojanja opsade Sarajeva. Između ostalog, kao argument se navodi da je Armija BiH na području grada imala veći broj vojnika od VRS-a, te da je Armija kontrolisala pojedina brda u gradu. Ali RT ne propituje da li navedene činjenice imaju bilo kakvu ulogu u kreiranju blokade grada.
Ratni zločinci kao heroji
U filmu se kao sagovornik pojavljuje i trenutni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji Karadžića i Mladića naziva “časnim” predstavnicima Srba, što autor ne preispituje.
Karadžić i Mladić su, kao bivši politički i vojni rukovodioci Republike Srpske, u Haagu osuđeni na doživotne kazne zatvora zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, uključujući terorisanje građana Sarajeva.
U presudi Mladiću se konstatuje da je Sarajevsko-romanijski korpus (SRK) VRS-a u suštini okružio Sarajevo i držao ga pod opsadom, te da je grad kao takav bio pod blokadom. Također, u presudi komandantu SRK-a Stanislavu Galiću, utvrđeno je da su snage ovog korpusa izvršile terorisanje, napad na civile, ubistva i nečovječna djela nad građanima Sarajeva.
U filmu Dodik poziva na spajanje naroda u BiH s “matičnim državama”, a Nijemce naziva “ključnim neprijateljima”. Sam autor filma tvrdi kako je njemački utjecaj u Bosni i Hercegovini jak, a to dokazuje činjenicom da se državna valuta zove konvertibilna marka.
Autor RT-a dalje navodi, ne nudeći gledateljima dokaz za to, kako se trenutni visoki predstavnik Christian Schmidt “zalaže za centralizaciju Bosne i Hercegovine” i “oduzimanje teritorije od Republike Srpske u korist Federacije BiH”.
Ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov, također jedan od sagovornika, predstavnike zapadnih zemalja u BiH naziva “protivnicima” koji Bošnjake koriste kao “instrument podjele”. U filmu se bez dokaza tvrdi kako su se Bošnjaci, uz signale iz inozemstva, “pripremali za rat jer su željeli državu u kojoj će muslimani vladati”.
Bošnjake kroz film autor i sagovornici uglavnom oslovljavaju kao muslimane, a njihovo porijeklo i ime se analiziraju, dok se to isto ne čini kada se govori o drugim narodima u BiH.
Činjenice kao začin
Širenje dezinformacija dešava se gotovo uvijek tako što se netačne tvrdnje miješaju s tačnim informacijama. RT tako govori o stvarnom stradanju civila u Republici Srpskoj tokom rata u BiH, kao što je smrt 12 beba 1992. godine u Banjoj Luci i ubistvo 13 srpskih civila, među kojima je šestero djece, na Petrovačkoj cesti 1995. godine. Za ove događaje, ističe RT, do sada niko nije odgovarao.
RT pažnju posvećuje nacistima, pa tako emituje izjavu Christiana Schmidta u kojoj kaže da njemački pilot u Drugom svjetskom ratu Werner Molders “nema mrlje na uniformi”.
Ali RT u dijelu posvećenom nacistima ne spominje četnikog vođu Dražu Mihailovića, kojeg mnogi historičari smatraju nacističkim kolaboracionistom, a RT-ov sagovornik Milorad Dodik – pozitivnom ličnošću.
RT je u posljednjih nekoliko godina snimio više dokumentarnih filmova kojima je glavna tema radikalizacija muslimana u BiH. Jedan od njih zagovara tezu o postojanju bh. kalifata i vjerskoj radikalizaciji muslimana, dok istovremeno, kao i što je slučaj s posljednjim dokumentarnim filmom, negira postojanje presuda za opsadu Sarajeva i genocid Srebrenici.
Preko svoje web stranice RT Balkan, čije je sjedište u Beogradu, RT, nekadašnja Russia Today, objavljuje tekstove i videe usmjerene ka publici u BiH, Srbiji i Crnoj Gori. S portala se dijele sadržaji koji su često jednostrani, bazirani na zanemarivanju dokazanih činjenica ili u potpunosti zasnovani na dezinformacijama.
RT Balkan je nedavno zaposlio dopisnike iz Bosne i Hercegovine, o čemu je Detektor izvještavao. Također, RT je kao TV kanal na engleskom jeziku dostupan u većem dijelu Bosne i Hercegovine.
Međunarodna nevladina organizacija “Reporteri bez granica” je krajem ljeta 2024. godine pozvala Evropsku uniju i njene članice da izvrše pritisak na Srbiju jer dozvoljava rad RT-a Balkan, koji je, zbog svoje propagandne uloge u invaziji na Ukrajinu, pod sankcijama EU.
Povratak kući? Sirijci u Evropi nisu tako sigurni
Nabil Attar posipa susam i nar kremastom mutabalom, umakom od pečenih patlidžana iz njegove rodne Sirije - jedan od mnogih recepata njegove majke koji se sada nalazi u njegovom restoranu Narenj.
Mala kuhinja u kojoj radi čini se neobičnim mjestom za Attara, nekada uspješnog biznismena iz Damaska specijalizovanog za elektronske transfere sredstava. To je bilo prije nego što je režim Bashara al-Assada oteo jednog od njegovih sinova, prije skoro deset godina.
"Bilo je tako komplikovano", prisjetio se Attar, opisujući iznuđivačke postupke koje je država koristila kako bi napunila svoju kasu. "Platio sam mnogo novca da vratim sina."
Godine 2015. Attar i njegova porodica pridružili su se stotinama hiljada Sirijaca koji su bježali iz svoje ratom razorene zemlje u Evropu. Nastanio se u gradu Orleansu u dolini Loare, udaljenom sat vremena vožnje vozom od Pariza. Zatim su ranije u decembru stigle vijesti da je Assadova era završena.
"Nikad nisam zamišljao da bi se to moglo dogoditi u životu", rekao je Attar, radujući se padu diktatora. "Sada je Sirija slobodna."
Za sve veći broj zemalja Evropske unije, Assadovo svrgavanje izaziva više od slavlja. Usred rastućih antiimigracijskih osjećaja u cijeloj regiji, nekoliko ih je suspendovalo sirijske zahtjeve za azil uz obrazloženje da više ne postoje razlozi radi koji su ih pokrenuli.
To je slučaj Njemačke, koja je primila gotovo milion sirijskih tražitelja azila na vrhuncu priliva izbjeglica, 2015-2016. Dok kancelar Olaf Scholz kaže da su oni "integrisani" dobrodošli, jedan poslanik opozicione Hrišćansko-demokratske unije predložio je da se Sirijcima plati otprilike 1.040 dolara po osobi da odu kući - stav koji je već usvojila susjedna Austrija.
Stvrdnjavanje stavova je također evidentno u Francuskoj, uprkos tome što ima samo oko 30.000 sirijskih izbjeglica. Anketa CSA ovog mjeseca pokazala je da 70 posto Francuza podržava obustavljanje novih zahtjeva za azil. Francuske vlasti kažu da proučavaju ovo pitanje.
"Pošto čujemo da se sirijske izbjeglice raduju padu diktatora Assada, hajde da se angažujemo da ih pošaljemo kući", rekao je nedavno pred okupljenima oduševljenoj masi Jordan Bardella, predsjednik francuskog krajnje desničarskog Nacionalnog skupa. "I nadajmo se da će Evropa zatvoriti vrata nakon što oni odu."
Za sirijsku dijasporu u Evropi i zagovornike prava, dobrodošlica koja nestaje izaziva alarm. U intervjuima širom regiona, mnoge izbeglice kažu da se plaše povratka.
"Situacija u Siriji je izuzetno nestabilna, krajnje nepredvidiva", rekla je Olivia Sundberg Diez, zagovornica za migracije i azil Evropske unije u Amnesty Internationalu. "Najvažnije treba biti sigurnost sirijskih izbjeglica i ljudi koji traže zaštitu - ovo mora biti prioritet u odnosu na političke interese."
"Užurbanost povratka miliona Sirijaca izvršila bi još veći pritisak na Siriju u izuzetno krhkom trenutku i potkopala bi izglede za uspješnu tranziciju", upozorio je Will Todman, zamjenik direktora i viši saradnik programa za Bliski istok u Centru za Strateške i međunarodne studije, istraživačke grupe sa sjedištem u Washingtonu.
Debata je odjeknula među sirijskom zajednicom oko Orleansa.
"Zabrinut sam za zemlju, zabrinut sam za budućnost", rekao je Ramez Ghadri, sirijski ginekolog koji se prije nekoliko decenija nastanio u Francuskoj. Nove sirijske lidere je opisao kao ekstrmiste.
Ehad Naily, sirijski advokat za prava koji živi izvan grada, također je zabrinut. Kao i Attar, stigao je u Francusku 2015. i osnovao lokalno udruženje za podršku kolegama izbjeglicama.
"Ne možete reći 'režim je uništen, sada možete živjeti u Siriji'", rekao je Naily, opisujući uništenu infrastrukturu i gradove, te splet vjerskih i etničkih tenzija koji tinjaju u njegovoj domovini. Nakon skoro decenije života u Francuskoj, njegova 15-godišnja kćerka ne govori arapski.
"Ne možete natjerati ljude da napuste zemlje domaćina ako tamo nema stabilnosti", rekao je.
Attar je optimističniji u pogledu bliske budućnosti Sirije.
"Vjerujem da će Sirija biti bolja - mnogo, mnogo bolja nego prije", rekao je.
Kao i drugi Sirijci ovdje, opisao je kako stanovnici Orleansa kao pozdravljaju pridošlice. Njegov stariji sin, koji je kidnapovan, sada je pilot. Njegov najmlađi je još u školi. "Nikada nismo imali problema" u Francuskoj, rekao je Attar.
Nakon što je dobio azil, naučio je da vodi restoran. On i njegova supruga su 2018. godine otvorili Narenj, što na arapskom znači "gorka naranča".
"Ovdje je dobro poznat. Ima mnogo lojalnih kupaca," rekla je Sophie Martinet, bivša Attarova profesorica francuskog koja je sada postala prijateljica. "On je neosporno talentovan. I ljudi poput Nabila."
Tokom godina, međutim, Assadova tajna služba ga je pratila, rekao je Attar, tražeći novac da ga ostavi na miru. "Ovaj režim, oni stalno prate sve", rekao je. "Bio je to posao, mreža. Bio je to organizirani kriminal."
Sada francuski državljanin, Attar se ne brine da će biti vraćen u Siriju.
"Ljudi koji rade, koji daju sve od sebe, koji su dobro integrisani u društvo - neće biti pogođeni onim što se dešava u Siriji", rekao je.
Sam Attar je nestrpljiv da se vrati u post-Assadovu Siriju.
"Volio bih da se vratim, posjetim svoju porodicu, prijatelje“, rekao je. "Da vidim ulice na kojima sam radio, gdje sam živio."
Ali ne zauvijek. Danas je, rekao je Attar, njegov život i budućnost u Francuskoj.
Demokratija ulazi u 2025. uzdrmana, ali nepokolebljiva
Demokratija je pretpjela udarce, ali nije poražena dok ulazi u 2025.
U godini u kojoj su zemlje koje predstavljaju gotovo polovinu svjetskog stanovništva pozvale birače na izbore, demokratije su se suočile sa nasiljem i zastrašivanjem, ali su pokazale i optornost.
Bivši američki predsjednik Donald Trump preživio je dva atentata i, uprkos strahovima od spornog rezultata i nemira, ponovno je osvojio Bijelu kuću jasnom pobjedom i čini se da je spreman mirno preuzimanje vlasti sljedećeg mjeseca.
Meksiko je zabilježio najkrvavije izbore u svojoj modernoj historiji s 37 ubijenih kandidata uoči glasanja, ali je izabrao prvu ženu za predsjednicu, Claudiu Sheinbaum.
Na četiri kontinenta, sadašnji zvaničnici smijenjeni su sa pozicija na izborima na kojima se događalo nasilje, ali su u konačnici postigli glavnu funkciju demokratije: uredan prenos vlasti u skladu sa željama birača.
Dugogodišnje vladajuće stranke u Južnoafričkoj Republici i Indiji zadržale su vlast, ali su izgubile apsolutnu većinu.
Zašto je to važno
Politička kriza u Južnoj Koreji ovog mjeseca pokazuje važnost zdrave demokratija.
U nekoliko zbunjujućih sati, predsjednik četvrte najveće azijske ekonomije i ključnog vojnog saveznika SAD-a proglasio je izvanredno stanje u večernjem TV obraćanju, a zatim se brzo povukao nakon što su mu se zastupnici i masa ljudi suprotstavili.
Parlament je kasnije opozvao predsjednika Yoon Suk Yeola, ali on je odbio pozive da podnese ostavku, čekajući odluku Ustavnog suda o njegovoj budućnosti.
U Evropi je krajnja desnica ostvarila uspjehe u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Europskom parlamentu i Rumiji, gdje će se predsjednički izbori ponoviti nakon optužbi za rusko uplitanje.
To je potaknulo raspravu o tome proživljava li Evropa blažu verziju 1930-ih kada je fašizam krenuo u marš.
Stranke naklonjene Rusiji također su prošle bolje nego što su ankete predviđale i u Gruziji i u Moldaviji.
Pomak Evrope udesno odražavao je ekonomske brige, ali iste su brige potaknule i neke političke pomake u drugom smjeru, poput Britanije, gdje je lijevo orijentirana Laburistička stranka okončala 14-godišnju vladavinu konzervativaca.
Općenito, ove godine nije bilo pokušaja da se spriječi miran prijenos vlasti, rekla je Yana Gorokhovskaia, direktorica istraživanja u prodemokratskom lobiju Freedom House sa sjedištem u SAD-u, koji objavljuje godišnje izvještaje o globalnoj demokratiji.
No Gorokhovskaia je rekla da su autokratije postale represivnije u 2024, navodeći lažne izbore u Rusiji, Iranu i Venezueli. Freedom House kaže da birači nisu imali pravi izbor na četvrtini od 62 izbora održana od 1. januara do 5. novembra.
"Nije toliko da demokratija gubi tlo pod nogama, već da su autokratije sve gore", rekla je.
Šta to znači za 2025.
Puno manje izbora predviđeno je u 2025. godini, iako će Njemačka ponovno testirati privlačnost krajnje desnice u zemlji toliko traumatiziranoj nacističkom erom da je uspostavila kontrolu i ravnotežu kako bi spriječila desničarske ekstremiste da ikada ponovno preuzmu vlast.
Njemački birači će 23. februara birati novi saziv parlamenta.
Još jedan fokus 2025. bit će kako će demokratske institucije, poput slobode medija i nezavisnog pravosuđa, proći pod zvaničnicima koji su došli na vlast ili su ponovno izabrani ove godine.
U tom kontekstu, Freedom House kaže da će pogledati što Trump radi u svom drugom mandatu.
Trump je rekao da su "mainstream" mediji korumpirani i da će istraživati ili krivično goniti političke rivale, bivše obavještajne službenike i tužioce koji su ga istraživali.
Nadolazeća godina također će vjerojatno biti važna za Bangladeš i Siriju, gdje su revolucije svrgnule autokratske vođe brzinom koja oduzima dah.
Šef privremene vlade Bangladeša, nobelovac Muhammad Yunus, počeo je s izradom izbornih reformi nakon što su masovni protesti natjerali premijera Sheika Hasinu da da ostavku i pobjegne u Indiju. Kaže da bi izbori mogli biti održani do kraja 2025. pod uslovom da se najprije provedu temeljne reforme.
U Siriji, nakon 13 godina građanskog rata, naoružani pobunjenici zauzeli su glavni grad Damask u munjevitom napredovanju, što je natjeralo predsjednika Bashara al-Assada da pobjegne u Rusiju. Većim dijelom zemlje sada upravljaju pobunjenici predvođeni islamističkom skupinom Hayat Tahrir al-Sham, koju su neke zapadne nacije označile kao terorističku grupu.
Novi vlastodršci govore o toleranciji i vladavini prava, ali se o izborima dosad nisu javno očitovali.
Nova američka raketna odbrambena baza u Poljskoj učvršćuje istočni bok NATO-a
Sjedinjene Države su prošlog mjeseca formalno otvorile vojnu bazu u Poljskoj. Baza je dio NATO-ovog odbrambenog raketnog sistema usred rastućih tenzija s Rusijom. Poljski ministar odbrane kaže da je baza, također, dokaz poljsko-američke saradnje.
