Koridor Lobito je željeznička linija od 1.300 kilometara koja se proteže od Zambije bogate bakrom do luke Lobito u jugozapadnoj državi Angole.

Mreža će formirati "strateški ekonomski koridor" u okviru Partnerstva za globalnu infrastrukturu i investicije Bidenove administracije - inicijative koja ima za cilj da se suprotstavi dobro uspostavljenoj kineskoj inicijativi "Pojas i put". Do sada, Bidenova administracija kaže da je posvetila skoro 4 milijarde dolara za projekat.

Biden, u glavnom gradu Angole u utorak, predstavio je projekat kroz svoju ljubav prema putničkoj željeznici. Kao američki senator, putovao je do Washingtona iz Wilmingtona u Delawareu – na svakom putovanju, kako je rekao, bilježio skoro 340 kilometara.

"Moram vam odmah reći, s američkom štampom ovdje, ja sam vjerovatno tip koji se najviše zalaže za željeznicu u Americi", rekao je Biden u utorak u glavnom gradu Angole, uz smijeh publike koja se okupila da ga čuje kako govori u nacionalnom muzeju ropstva.

Isto, ili drugačije?

Visoki zvaničnici administracije rekli su da će ova željeznička linija do kraja decenije biti produžena do cijele dužine, protežući se od afričke obale Indijskog okeana do atlantske luke. U početku će prenositi kritične minerale poput kobalta i bakra iz duboke unutrašnjosti kontinenta do obale. Kada se koridor završi, putovanje koje sada traje više od 40 dana cestom moći će se preći preko kontinenta za 40 sati.

“Pretpostavka iza koridora je da budemo u mogućnosti da uzmemo američku podršku i finansijske mogućnosti koje su ograničene, i da ih dublje fokusiramo na jedno područje, nasuprot širenju te finansijske podrške i napora na mnoge zemlje”, rekao je visoki dužnosnik Bidenove administracije, koji nije identifikovan kao što je uobičajena praksa prilikom informisanja novinara.

Glas Amerike je pitao zvaničnika da li ovo ponavlja stari kolonijalni narativ o eksploataciji bogatih, sirovih resursa kontinenta, a da pritom ne dodaje vrijednost i obezbjeđuje stalan rad za lokalno stanovništvo. Rastuća populacija mladih na kontinentu stvorila je hitnu potrebu za radnim mjestima, stavljajući pritisak na mnoge afričke vlade.

„Ne slažem se sa pretpostavkom da je ovo za sirove proizvode“, odgovorio je zvaničnik. “Trenutno izlazi samo sirovi proizvod. Ali mislim šta ova pruga radi – da biste došli do proizvoda veće vrijednosti, potrebno vam je nekoliko stvari. Jedna od njih je pristupačna i pouzdana energija u izobilju. Dakle, izgradnja energetskog sistema vam omogućava da izgradite dodatnu vrijednost.”

I drugi su se pitali da li se ovaj američki napor, koji dolazi više od decenije nakon što je Kina pokrenula svoju ambicioznu inicijativu Pojas i put, može takmičiti.

„Kada se detaljnije pogleda, čini se da imitacija kineske taktike, koja prešutno priznaje da Washington zaostaje za Pekingom u pogledu svojih investicija u Africi, ali čini malo da popuni prazninu koja postoji u kineskom otisku“, rekao je Chris O. Ògúnmọ́dẹdé , urednik, konsultant i analitičar afričke politike, sigurnosti i međunarodnih odnosa.

Wang Peng, istraživač na Univerzitetu Renmin u Kini, objavio je na kineskom državnom thinktanku, Međunarodnom centru za saradnju, da zapadni međunarodni projekti poput Lobito koridora ne predstavljaju izazov za kinesku inicijativu jer Sjedinjene Države „ne mogu osigurati dovoljno sredstava i materijalne uslove za istinsku implementaciju svog ambicioznog globalnog infrastrukturnog plana.”

Vang Peng je također primijetio da bi SAD to mogle potkopati vršenjem diplomatskog pritiska na zemlje domaćine kako bi ih natjerale da raskinu sporazume o saradnji s Kinom; preuveličati negativan uticaj projekta "Pojas i put" na lokalno ekološko okruženje i vodne resurse... i razglasiti takozvano pitanje "zamke duga"

Povećanje kineskog duga među afričkim državama je nešto što je i Biden indirektno spomenuo u svojim izjavama u utorak, u pokušaju da SAD postavi kao pouzdanog partnera.

„Također smo nastojali da osiguramo da zemlje u razvoju ne moraju da biraju između otplate neodrživog duga i mogućnosti da ulažu u svoje ljude“, rekao je.

Ali, kao što je Biden takođe rekao, njegovo vrijeme ističe dok se priprema da napusti funkciju, za novoizabranog predsednika Donalda Trampa. Analitičari kažu da bi ovaj projekat mogao biti dobro prihvaćen od strane Trumpa, jer odgovara njegovom transakcijskom pristupu kontinentu i da se dopada jednom od najvećih Trumpovih pobornika, milijarderu Elonu Musku.

"Novac je ipak već namjenski", rekao je James Murphy sa Univerziteta Clark u Massachusettsu. “Nastavak projekta Lobito je pametna ideja – Trump ga ne mora posjedovati osim u smislu da mu to daje tačku za razgovor o našim strateškim/resursima vođenim interesima u Africi, posebno kao strategiju za nabavku minerala neophodnih za Elonove Tesle.”

Paris Huang je doprinijela ovom izvještaju.

Nakon šetnje crvenim tepihom, izvođenja državnih himni od strane vojnog orkestra, smotre trupa i pozdrava iz 21 puške, on i predsjednik Angole Joao Lourenco, obojica uz diplomate, prionuli su na posao.

„Veoma sam ponosan što sam prvi američki predsjednik koji je posetio Angolu, i duboko sam ponosan na sve što smo zajedno uradili da transformišemo naše partnerstvo do sada“, rekao je Biden Lourenku. „Toliko je toga pred nama, tako da mnogo toga možemo učiniti."

Glavna savjetnica njegove administracije za Afriku rekla je za Glas Amerike da Biden vidi Angolu kao "dokaz A" odnosa saradnje s Washingtonom.

"Mi, Sjedinjene Države, radimo sa Angolom na nekoliko zaista važnih stvari", rekla je Francis Brown, viši direktor za afrička pitanja u Vijeću za nacionalnu bezbjednost, govoreći ekskluzivno za Glas Amerike. “Jedan je jačanje mira i sigurnosti u istočnoj Demokratskoj Republici Kongo. Drugi su rastuće ekonomske mogućnosti u regionu. Treći je tehnološka i naučna saradnja.”

Biden nije spomenuo – barem javno – lošu evidenciju o ljudskim pravima u Angoli. Grupa za ljudska prava Amnesty International pokušala je sumirati situaciju.

"Amnesty je više puta dokumentirao prekomjernu i smrtonosnu silu za ometanje mirnih demonstracija", rekla je za VOA putem Zooma Kate Hixon, direktorica zagovaranja za Afriku u Amnesty International USA. “Ne samo da se u ovim demonstracijama koristi smrtonosna sila, nego porodice žrtava nemaju pristup pravdi. Također smo vidjeli nekoliko represivnih zakona koji su usvojeni od 2020. Od 2020. nezakonito je kritikovati predsjednika. Nedavno, ove godine, vidjeli smo usvojena dva zakona koji dodatno ugrožavaju pravo na slobodu izražavanja, slobodu okupljanja i medija.”

Angolske opozicione grupe rekle su lokalnim medijima da je Biden propustio "odličnu priliku" da sasluša grupe civilnog društva o njihovim zabrinutostima.

"Željeznički koridor Lobito... je jedina briga Bidenove posjete Angoli", rekao je Ernesto Mulato iz opozicione stranke UNITA.

Biden bi u srijedu trebao posjetiti lučki grad Lobito, gdje nova željeznička linija koju finansiraju SAD dovozi sirovine iz unutrašnjosti Afrike u ovu užurbanu luku.

Braown je za Glas Amerike rekla da predsjednik uvek privatno izražava zabrinutost oko ljudskih prava.

"On nikada ne bježi od razgovora o demokratiji i pitanjima ljudskih prava sa kolegama", rekla je ona za Glas Amerike. “I mislim da je to prilično u skladu s načinom svoje duge, duge karijere u javnoj službi.”

Glavni izazov za zakonodavce u naredne tri sedmice je da izbjegnu predbožićno djelomično zatvaranje vlade sklapanjem dvostranačkog sporazuma o finansiranju federalnih agencija nakon 20. decembra, kada ističe trenutna mjera zabrane potrošnje.

Debata će uključivati skoro 100 milijardi dolara vrijedan zahtjev za hitnu pomoć u slučaju katastrofe od predsjednika Joea Bidena za područja jugoistoka SAD, pogođena uraganima Helene i Milton, i druge zajednice pogođene prirodnim katastrofama.

Kongres se također suočava s rokom 1. januara za podizanje gornje granice duga savezne vlade, iako zakonodavci i saradnici kažu da će vanredne mjere koje koristi Ministarstvo finansija vjerovatno odgoditi očekivani datum "X" za neizvršenje obaveza do 2025. godine.

Demokrate u Senatu, koji ulaze u svoje posljednje dane u većini, i neki republikanci nadaju se da će donijeti paket godišnjih zakona o potrošnji koji bi finansirali vladu do fiskalne 2025. godine, koja se završava 30. septembra, umjesto kratkoročnog nastavka rezolucija, ili "CR."

"Još uvijek se nadam da bismo mogli izbjeći CR", rekla je senatorka Susan Collins, najviša republikanka u Senatskom odboru za izdvajanja, prije nego što su zakonodavci napustili grad uoči američkog praznika Dana zahvalnosti.

Ali Trumpovi saveznici zalažu se za tromjesečni prekid za koji pristalice kažu da bi omogućio nadolazećem političkom trifektu njihove stranke da demontira trenutne demokratske inicijative potrošnje i političke prioritete na početku nove administracije.

„Učinili smo da je glasanje o paketu zakona o potrošnji bolno (pazite na Senat) ... sada moramo ukinuti praksu“, rekao je predstavnik Chip Roy, vodeći tvrdokorni konzervativac, na društvenim mrežama prošle sedmice.

Ne očekuje se da će Dom započeti ozbiljan rad na vladinom finansiranju do posljednje od tri sedmice zasjedanja, a predsjedavajući Mike Johnson je izrazio podršku rezoluciji koja će se nastaviti početkom sljedeće godine.

Ta strategija također predstavlja rizik za Johnsonovu tanku republikansku većinu od 220 prema 213, koja nije uspjela donijeti vlastitu partijsku mjeru zastoja u septembru i morala se oslanjati na glasove uglavnom demokrata kako bi usko izbjegla zatvaranje nekoliko sedmica prije izbora 5. novembra.

PRVIH 100 DANA

Ovaj put, republikanci imaju za cilj da pokažu veće jedinstvo prije sticanja pune kontrole nad finansiranjem fiskalne 2025. početkom sljedeće godine.

Ali pristup zaustavljanja također će oduzeti vrijeme i energiju iz Trumpove ambiciozne ambiciozne agende u prvih 100 dana o smanjenju poreza, deregulaciji energije i sigurnosti granica.

Republikanci u Predstavničkom domu sljedeće godine će imati sličnu tijesnu većinu i mogli bi vidjeti da se njihova granica greške smanji na jedno mjesto na nekoliko mjeseci, s odlaskom Matta Gaetza i još dvojice republikanaca koji bi se trebali pridružiti Trumpovoj administraciji.

100-dnevni plan Trumpovog prvog predsjedništva nasukao se 2017. zbog sličnog pitanja finansiranja, primoravši ga da povuče svoj kontroverzni plan za financiranje zida duž granice između SAD-a i Meksika kako bi izbjegao zatvaranje vlade tog aprila.

Ali republikanci vjeruju da ovaj put mogu donijeti Trumpovu agendu.

"Nema dnevne svjetlosti između njihovog dnevnog reda i onoga što oni zamišljaju i onoga što mi predviđamo za Dom", rekao je Johnson, koji je bio u bliskom kontaktu s Trumpom.

Trumpov tranzicijski tim nije odgovorio na zahtjev za komentar.

Strategija CR bi mogla pomoći Johnsonu da izbjegne dugotrajnu januarsku borbu oko govorništva koju su republikanci iskusili prije dvije godine, budući da se članovi krajnje desnice Kluba za slobodu Predstavničkog doma poput Roya žestoko protive paketu potrošnje.

Tvrdolinijski republikanci bili su ljuti zbog Johnsonove spremnosti da radi s liderom demokratske većine u Senatu Chuckom Schumerom na potrošnji u prošlosti.

Najviši zakonodavci tek treba da kažu kako namjeravaju riješiti zahtjev Bidena za hitnu pomoć u slučaju katastrofe.

Šef administracije za mala preduzeća nedavno je svjedočio Kongresu da je agencijin program hitnih zajmova za vlasnike kuća, iznajmljivače i preduzeća ostao bez novca u oktobru, ostavljajući više od 60.000 podnosilaca zahtjeva za kredit da čekaju pomoć.

"Ljudi očajnički traže odgovore, pomoć i nadu, i traže od Kongresa za akciju", rekla je senatorica Patty Murray, demokratska predsjednica Senatskog komiteta za izdvajanja, "Svaki dan koji ne djelujemo, troškovi rastu."

Pomoćnici su rekli da će paket pomoći u slučaju katastrofe vjerovatno biti priložen CR-u.

Ali prvi cilj Kongresa ovog mjeseca vjerovatno će biti usvajanje Zakona o nacionalnoj odbrani, ili NDAA, godišnjeg zakona koji utvrđuje politiku za Ministarstvo odbrane, prema savjetnicima u Kongresu. Prema saradnicima, glasanje bi moglo doći već sljedeće sedmice.

Bajden je mjesecima obećavao da neće pomilovati svog 54-godišnjeg sina, advokata koji je godinama bio uhvaćen u ovisnost o kokainu dok mu je život izmakao kontroli.

“Optužbe u njegovim slučajevima nastale su tek nakon što ih je nekoliko mojih političkih protivnika u Kongresu potaknulo da me napadnu i usprotive mom izboru”, rekao je Biden.

Hunter Biden je u junu osuđen za tri krivična djela zbog kupovine oružja 2018. Tužioci su rekli da je na federalnom obrascu lažno tvrdio da ne koristi drogu ili da nije zavisnik o njoj.

On je takođe priznao krivicu u slučaju u kojem je optužen da nije platio najmanje 1,4 miliona dolara poreza.

Predsjednikovom akcijom u nedjelju pomilovan je u oba slučaja, kao i svaki prekršaj koji je "počinio ili je možda počinio ili učestvovao" u periodu od 1. januara 2014. do 1. januara 2024. godine.

„Priznao sam i preuzeo odgovornost za svoje greške tokom najmračnijih dana moje zavisnosti – greške koje su iskorištene da javno ponize i osramote mene i moju porodicu zbog političkih razloga“, rekao je Hunter Biden u izjavi.

Predsjednik Biden je u svojoj izjavi rekao da se nada da će “Amerikanci razumjeti zašto bi otac i predsjednik došao do ove odluke”.

“Cijelu svoju karijeru slijedio sam jednostavan princip: samo reci američkom narodu istinu. Oni će biti pošteni. Evo istine: vjerujem u pravosudni sistem, ali kako sam se borio s ovim, također vjerujem da je sirova politika zarazila ovaj proces i da je dovela do neostvarenja pravde – i kada sam donio ovu odluku ovog vikenda, nije bilo smisla u daljem odlaganju”, rekao je Biden.

Novoizabrani predsjednik Donald Trump kritizirao je taj potez, nazvavši ga "zloupotrebom i pogreškom pravde".

Trump je, u kasnim fazama svog prvog mandata, pomilovao Charlesa Kushnera, oca njegovog zeta Jarreda Kushnera. Druga Trumpova pomilovanja uključuju njegovog bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna, bivšeg menadžera kampanje Paula Manaforta, bivšeg glavnog stratega Stevea Bannona i pomoćnika u kampanji Georgea Papadopoulosa.

Neke informacije za ovu priču dali su The Associated Press i Reuters.

Desetine hiljada ukrajinskih vojnika, zbog umora i oskudice napušta borbene položaje i položaje na prvoj liniji fronta, tvrde vojnici, advokati i ukrajinski zvaničnici. Čitave jedinice su napustile položaje, što slabi odbrambene linije i ubrzava teritorijalne gubitke, prema vojnim komandantima i vojnicima, prenosi AP.

Neki uzimaju bolovanje i nikada se ne vrate, zbog ratnih trauma i demoralisani zbog slabih izgleda za pobjedu. Drugi se suprotstavljaju komandantima i odbijaju da izvrše naređenja, ponekad usred bitke.

„Ovo je ključni problem. Ovo je treća godina rata i ovaj problem će samo rasti”, rekao je Oleksandr Kovalenko, vojni analitičar iz Kijeva.

Iako je Moskva također imala posla sa dezerterima, Ukrajinci koji su napustili vojsku su otkrili duboke probleme u vezi sa njihovom vojskom i načinom na koji Kijev vodi rat, od slabe mobilizacije do preopterećenja i povlačenja na frontu. Također ovo se događa u momentu kada SAD pozivaju Ukrajinu da regrutuje više vojnika i dozvoli regrutaciju onih koji imaju 18 godina.

AP je razgovarao sa dvojicom dezertera, trojicom advokata i desetak ukrajinskih zvaničnika i vojnih komandanata. Zvaničnici i komandanti su govorili pod uslovom anonimnosti da bi otkrili povjerljive informacije, dok je jedan dezerter to učinio jer se plašio krivičnog gonjenja.

„Jasno je da smo sada, iskreno govoreći, već izvukli maksimum iz našeg naroda”, rekao je oficir 72. brigade, koji je naveo da je dezerterstvo jedan od glavnih razloga zašto je Ukrajina izgubila grad Vuhledar u oktobru.

Vojnici koji bježe

Više od 100.000 vojnika optuženo je po ukrajinskim zakonima o dezerterstvu od invazije Rusije u februaru 2022. godine, saopštilo je glavno tužilaštvo zemlje.

Skoro polovina je dezertirala u posljednjih godinu dana, nakon što je Kijev pokrenuo agresivnu i kontroverznu akciju mobilizacije za koju vladini zvaničnici i vojni komandanti priznaju da je propala. To je zapanjujuće visok broj, jer se procjenjuje da je oko 300.000 ukrajinskih vojnika učestvovalo u borbama prije nego što je mobilizacija počela. Stvarni broj dezertera može biti mnogo veći.

Jedan poslanik koji poznaje vojna pitanja procijenio je da bi moglo biti i do 200.000.

Mnogi dezerteri se ne vraćaju sa odobrenog bolovanja. Umorni od rata, psihički su i emocionalno ugroženi. Osjećaju krivicu zbog nemogućnosti da imaju volju za borbom, ljutnju zbog toga kako se vodi rat i frustraciju što djeluje kao da neće pobijediti.

„Šutnja o velikom problemu samo šteti našoj zemlji”, rekao je Serhij Hnezdilov, jedan od rijetkih vojnika koji je javno govorio o svom izboru da dezertira. On je optužen ubrzo nakon što ga je AP intervjuisao u septembru.

Drugi dezerter je rekao da je prvo napustio svoju pješadijsku jedinicu uz dozvolu jer mu je bila potrebna operacija. Kad mu je bolovanje isteklo, nije mogao da se natjera da se vrati. Još ima noćne more o drugovima koje je vidio da su ubijeni.

„Najbolji način da se to objasni je da zamislite da sjedite pod naletom vatre, i sa njihove strane 50 granata ide prema vama, dok sa naše strane samo jedna. Onda vidite kako se vaši prijatelji pretvaraju u komade mesa i shvatite da se to vama svakog trenutka može dogoditi”, rekao je on.

„U međuvremenu, naši momci udaljeni 10 kilometara vam preko radija naređuju: 'Hajde, pripremite se. Sve će biti u redu'”, rekao je on.

Hnezdilov je takođe otišao da traži ljekarsku pomoć. Prije nego što je bio podvrgnut operaciji, najavio je da napušta vojsku.

Rekao je da poslije pet godina služenja vojnog roka ne vidi nadu da će ikada biti demobilisan, uprkos ranijim obećanjima rukovodstva zemlje.

„Ako nema kraja, to se pretvara u zatvor – psihološki je teško naći razloge za odbranu ove zemlje”, rekao je Hnezdilov.

Sve veći problem za Kijev

Dezertiranje je pretvorilo borbene planove u prah. AP je čuo za slučajeve u kojima su odbrambene linije bile ozbiljno kompromitovane jer su se čitave jedinice suprotstavljale naređenjima i napuštale položaje.

„Zbog nedostatka političke volje i lošeg upravljanja trupama, posebno u pješadiji, sigurno se ne krećemo u pravcu da pravilno branimo teritorije koje sada kontrolišemo”, rekao je Hnezdilov.

Ukrajinska vojska je u septembru zabilježila manjak od 4.000 vojnika na frontu uglavnom zbog pogibija, povreda i dezerterstva, kako je rekao jedan poslanik.

Većina dezertera je bilo nedavno mobilisana. Šef pravne službe jedne brigade koji je zadužen za procesuiranje slučajeva dezerterstva i njihovo proslijeđivanje policiji rekao je da ih ima mnogo.

„Glavni razlog da napuštaju borbene položaje tokom neprijateljstava je što im drugovi ginu. Imali smo nekoliko situacija kada su jedinice bježale, male ili velike. Neprijatelj ih je našao i poubijao im saborce, a oni koji su stajali na položajima nisu znali da u blizini nema nikoga”, rekao je zvaničnik.

Tako je Vuhledar, grad na vrhu brda koji je Ukrajina branila dvije godine, izgubljen za nekoliko nedjelja u oktobru, rekao je oficir 72. brigade, koji se među posljednjima povukao.

Ta brigada je već bila preopterećena nedjeljama prije nego što je pao Vuhledar. Samo jedan linijski bataljon i dva streljačka bataljona čuvali su grad, a vojskovođe su čak počele da izvlače jedinice iz njih da podrže bokove, rekao je oficir. U svakoj od četa bataljona trebalo je da bude po 120 ljudi, ali neke čete su spale na samo 10, zbog pogibija, ranjavanja i bježanja, rekao je on.

Oko petina vojnika iz tih četa je pobjegla.

„Procenat je eksponencijalno rastao svakog mjeseca”, dodao je on.

Pojačanja su poslata kada je Rusija shvatila oslabljenu poziciju Ukrajine i napala. Ali onda je i pojačanje otišlo, rekao je oficir. Zbog toga, kada se jedan od bataljona 72. brigade povukao, njegovi pripadnici su strijeljani jer nisu znali da ih niko ne pokriva, rekao je on.

Ipak, ovaj oficir nema loše stav o dezerterima.

„U ovoj fazi ne osuđujem nijednog od vojnika iz mog bataljona i drugih zato što su svi zaista umorni”, rekao je on.

Optužbe protiv dezertera

Tužioci i vojska radije ne bi podizali optužnice protiv vojnika koji su pobjegli i nisu ih ubedili da se vrate, kažu trojica vojnih oficira i portparol ukrajinskog Državnog istražnog biroa. Neki dezerteri se vrate, ali ponovo odu.

Ukrajinski generalštab je rekao da vojnici imaju psihološku podršku, ali nije odgovorio na pitanja o tome sa čim se sve suočavaju na bojnom polju.

Kada pak vojnici budu optuženi, nezgodno je odbraniti ih, rekla su dva advokata koji se bave takvim slučajevima. Oni se fokusiraju na psihičko stanje svojih klijenata.

„Ljudi ne mogu psihički da se izbore sa situacijom u kojoj se nalaze, a ne pruža im se ni psihološka pomoć”, rekla je advokativa Tetjana Ivanova.

Vojnici koji budu oslobođeni od dezerterstva iz psiholoških razloga predstavljaju opasan presedan jer „onda onda svi mogu da imaju opravdanje da odu, jer zdravih gotovo da i nema”, rekla je ona.

Vojnici koji razmišljaju o dezertiranju tražili su njen savjet. Nekoliko je poslato u borbu kod Vuhledara.

„Oni ne bi sačuvali teritoriju, ne bi osvojili ništa, ali se nijedan ne bi vratio”, rekla je ona.