Izdvojeno
BIRN BiH: Izazovi sistema praćenja kontakata zaraženih koronavirusom u BiH
Analiza Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) pokazuje da u BiH nije uspostavljen jedinstven i jednoobrazan sistem praćenja kontakata zaraženih osoba.
Istovremeno, zemlje širom svijeta zapošljavaju sve veći broj “pratilaca kontakata” dok se nadaju da će na taj način spriječiti širenje virusa.
Sagovornica BIRN-a BiH čiji je suprug na serološkom testu u privatnoj zdravstvenoj ustanovi bio pozitivan, kaže kako već dvije sedmice čekaju rezultate novog testiranja kojeg su napravili uz saglasnost doktora porodične medicine.
„Niko nas nikada nije upitao ni za kakave kontakte pa ni za naša dva sina koja žive sa nama. Oni nisu ni anketirani ni testrani, a ni u izolaciji, a nas dvoje jesmo“, priča A.P. iz Sarajeva.
Radna kolegica D.J. iz Tuzle imala je simptome koronavirusa. PCR test je pokazao da je pozitivna.
„Ispričala nam je kako su joj uposlenici nadležne epidemiološke službe rekli da će je zvati da im da informacije o osobama sa kojima je bila u kontaktu ali nikada je niko nije nazvao. Moje kolege i ja smo se iz straha testirali u privatnim klinikama. Svi smo negativni, ali nam nije jasno zašto nas niko nikada nije nazvao“, kaže D.J. iz Tuzle.
T.K. iz Sarajeva razgovarala je telefonskim putem sa epidemiologom nakon što je direktor firme u kojoj je bila zaposlena zaražen koronavirusom.
„Razgovor je trajao pet minuta. Rečeno mi je da su male šanse da sam zaražena i to je to. Niko nije upisao moje podatke. Jedino što je doktorica sugerisala je da u narednom periodu izbjegavam kontakte sa ljudima. Prilično je zbunjujući taj cijeli proces. Šta ako sam asimptomatski pacijent“, pita se T.K. iz Sarajeva.
Neujednačen sistem pohranjivanja podataka
Jelena Đaković-Dević, epidemiolog u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske, ističe da je Institut na početku epidemije koronavirusa svim domovima zdravlja u Republici Srpskoj dostavio preporuke za praćenje i upravljanje kontaktima osoba sa sumnjom da su zaražene koronavirusom.
„U Republici Srpskoj praćenje kontakata rade higijensko-epidemiološke službe pripadajućih domova zdravlja. Institut je održao nekoliko edukacija i radionica higijensko-epidemiološkim službama domova zdravlja. Zdravstvene ustanove čuvaju dokumentaciju u skladu sa svojim važećim aktima“, objašnjava Đaković–Dević.
Kao i u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH epidemiološki nadzor nad osobama pozitivnim na koronavirus i njihovim kontaktima provodi mreža higijensko-epidemioloških službi kantonalnih zavoda za javno zdravstvo.
„Među prvim dokumentima izdali smo smjernice za upravljanje osobama koje su bile u kontaktu sa pozitivnim slučajem na koronavirus kako bi se kantonalnim zavodima za javno zdravstvo olakšao rad na terenu. Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH prikuplja podatke o izvršenim testiranjima na području FBiH, pozitivnim osobama, aktivnim pacijentima, hospitalizovanih osobama i smrtnim ishodima osoba pozitivnih na koronavirus. Vlada FBiH razvila je program za praćenje bez uvida u lične podatke. Te podatke mogu vidjeti samo kantonalni zavodi za javno zdravstvo“, navodi se u dopisu Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH.
U Kantonu Sarajevo postoji informacioni sistem u kojem je moguće vidjeti pozitivne osobe, negativno testirane osobe i osobe u samoizolaciji. Svi podaci dostupni su Zavodu za javno zdravstvo Federacije i Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove – Sarajevo, a informacije o osobama u samoizolaciji Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.
Prema riječima Anise Bajramović, epidemiologa Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, anketiranje provode zdravstveni profesionalci, epidemiolozi i educirani sanitarni tehničari i sestre Zavoda za javno zdravstvo KS, te sanitarni inžinjeri.
„Proveli smo obuku o praćenju kontakata za svoje uposlenike. Upitnik je sastavni dio elektronskog kartona pacijenta koji popunjava nadležni ljekar. Saznanjem kroz informacioni sistem Kantona Sarajevo ko je pozitivan dolazi se do broja telefona pacijenta te se isti poziva ukoliko nije hospitalizovan. U suprotnom zove se član porodice“, precizira Bajramović.
„Pozitivna osoba nam daje imena kontakata i brojeve telefona. Te osobe se pozivaju i anketiraju. Naređuje se javljanje nadležnom ljekaru radi stavljanja pod zdravstveni nadzor i testiranje svih ostalih članova porodice i kontakata“, dodaje Bajramović.
U skladu sa naredbom Civilne zaštite Kantona Sarajevo, građani imaju obavezu da se jave zdravstvenoj službi ukoliko su imali kontakt sa COVID – 19 oboljenjem ili su uočili pojavu simptoma infektivnog sindroma.
Praćenje kontakata u Domu zdravlja Kantona Sarajevo vrši pet uposlenika higijensko-epidemiološke službe.
„Radionice o praćenju kontakata nismo organizovali. Svi podaci se bilježe elektronski pomoću MEDIT informacionog sistema. Anketni listići se mogu printati u slučaju zahtjeva pacijenta. Do sada je anketirano oko 10.000 osoba. Broj se iz dana u dan mijenja“, odgovaraju iz higijensko-epidemiološke službe Doma zdravlja KS.
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje u privremenom uputstvu za praćenje kontakata koje se može naći na njihovoj zvaničnoj web stranici svakodnevno praćenje telefonom ili posjećivanje kontakata. Moguće je i da se kontakti sami jave i informišu timove za praćenje o svom zdravstvenom stanju čak i kada nemaju izražene simptome bolesti. Ako se kontakti ne javljaju, potrebno je zamoliti njihovu njihovu rodbinu i prijatelje da ih posjete.
Medina Bičo, direktorica Zavoda za javno zdravstvo BPK Goražde kaže da deset uposlenika Zavoda prati kontakte jer nemaju epidemiologa u higijensko – epidemiološkoj službi.
„Na početku epidemije najbliže kontakte zvali smo svaka tri dana ali nam pomaže i kada nam se ljudi sami jave. Imamo svoju bazu podataka koja se dnevno ažurira, a zdravstvene ustanove svoju. U slučaju da se tokom trijaže identifikuje potencijalno zaraženi pacijent, onda nas kontaktiraju“, govori Bičo.
Ona napominje da su u ovom kantonu Federalno ministarstvo zdravstva i Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH organizovali za svaku zdravstvenu ustanovu po jednu edukaciju, a za Zavod za javno zdravstvo BPK Goražde dvije radionice na temu testiranja i praćenja kontakata. Edin Čengić, direktor Doma zdravlja „Dr. Isak Samokovlija“ Goražde tvrdi drugačije.
„Nismo organizovali radionice na temu praćenja kontakata. U našoj zdravstvenoj ustanovi, podatke prikupljaju medicinske sestre i tehničari. Ukupno 17 osoba svakodnevo vrši anketiranje. Podaci se upisuju na papir i dostavljaju glavnoj sestri. Podatke ne obrađujemo elektronski i ne znamo tačan broj anketiranih osoba. Anketni listići se čuvaju u kancelariji glavne sestre, a kasnije će biti smješteni u arhivsku sobu gdje će se čuvati najmanje pet godina“, objašnjava Čengić.
Senad Huseinagić, direktor Instituta za zdravlje i sigurnost hrane u Zenici istakao je da je epidemiološko anketiranje i evidentiranje propisano ranijim zakonima i zdravstvenim propisima, a provodilo se i prije u sličnim epidemiološkim situacijama.
„Ovaj posao rade školovani stručnjaci epidemiolozi Instituta i higijensko-epidemioloških službi u svih 12 općina i gradova Zeničko-dobojskog kantona. Institut raspolaže sa više baza podataka koja se čuvaju na zaštićenim serverima. Bazama ima pristup samo tim ovlaštenih osoba. Institut može pružiti statističke podatke za potrebe viših nivoa zdravstvene zaštite, statističku obradu i javno informisanje dok lični podaci ostaju zaštićeni i ne mogu se dobiti ni pod kojim okolnostima“, ocjenjuje Huseinagić.
Tamara Efendić-Spahić, članica Udruženja psihologa FBiH i profesorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli smatra da sve što ugrožava i narušava ljudsku privatnost naročito u doba krize može uticati na mentalno zdravlje pojedinca.
„Svaka osoba koja radi na poslovima praćenja kontakata treba imati bazična znanja iz područja psihologije. Privatnost u trenutku trijaže trebala bi biti obavezujući uslov. Mi nemamo informacije o tome koliko su informacije uzete na ovaj način tačne. U slučaju da nisu, niko nema pravo zamjerati ljudima što na ovaj način štite svoju privatnost“, naglašava Efendić–Spahić.
Svjetski izazov
Praćenje kontakata izazov je za većinu država. Svjetska zdravstvena organizacija jasno definiše profil anketara koji se „mogu pronaći putem lokalnih samouprava, nevladinih organizacija, univerzitetskih organizacija, volonterskih udruženja. Podaci se prikupljaju direktnim razgovorom, putem listi kontakata sa događaja i medijskih saopštenja u kojima se građani pozivaju da se sami jave osobama za praćenje kontakata“.
Sjedinjene Američke države odlučile su se na ovakvu vrstu praćenja. CONTRACE Public Health Corps organizacija je koja provodi nacionalnu kampanju zapošljavanja anketara.
„Identifikujemo i obučavamo osobe za praćenje kontakata uz podršku Udruženja državnih i regionalnih zdravstvenih službenika i Svjetske zdravstvene organizacije. Podatke o obučenim osobama proslijeđujemo organizacijama koje zapošljavaju timove za praćenje kontakta“, poručuje CONTRACE Public Health Corps na svojoj web stranici.
ProPublica izvještava o Fitzhugh Mullan institutu za jednakost zdravstvenih radnika George Washington Univerziteta koji je kreirao program za procjenu potreba za osobama za praćenje kontakata u odnosu na stepen širenja zaraze u Americi. U ovom trenutku je prema podacima Instituta potrebno oko 164.000 osoba za praćenje kontakata u Sjedinjenim Američkim državama.
„Grad Wuhan ima 11 miliona stanovnika. U jednom trenutku zaposlio je 9.000 anketara. Novi Zeland koji koronavirus drži pod kontrolom ima samo 190 anketara za cijelu zemlju“, analizira ProPublica.
Upošljavanje većeg broja osoba za praćenje kontakata ne znači nužno uspjeh u lociranju zaraženih građana. The New York Times objavio je podatak da je grad New York angažovao 3.000 osoba za praćenje kontakata ali su rezultati bili ispod očekivanih.
„Kina, Južna Koreja, Njemačka i druge zemlje imaju opsežne programe praćenja koji su pomogli u smanjenju epidemije. U Južnoj Koreji ljudi na vjenčanjima, pogrebima, u karaoke barovima, noćnim klubovima i salonima internetskih igara upisuju svoja imena i telefonske brojeve, a vlasti podatke o lokaciji određene osobe iščitavaju s mobitela ili prate transakcije ostvarene putem kreditnih kartica“, naznačujeThe New York Times.
Kao primjer loše provedenog praćenja kontakata The New York Times spominje britanski program „NHS testiraj i uprati“. Već u prvoj sedmici praćenja kontakata hiljade zaraženih pacijenata su zanemareni. Anketari su kontaktirali 5.407 osoba, a izostavili još 2.710 pozitivnih slučajeva.
„Druge države u Evropi ulažu u javni sektor i razvoj sistema za praćenje kontakata koji će vjerovatno godinama biti u upotrebi. Njemačka je angažovala osobe za praćenje kontakata u 375 javnih zdravstvenih ustanova, a svaki tim ima doktora koji obavlja testiranje“, piše The New York Times.
Mobilne aplikacije za praćenje kontakata još uvijek nisu u širokoj primjeni. Deutsche Welle u svojoj analizi konstatuje kako bi „aplikacije za praćenje širenja koronavirusa trebale spriječiti drugi val pandemije ali tehnika još nije sazrela, pogotovo ne kod primjene izvan granica vlastite zemlje“.
„Francuska aplikacija ne reaguje u inozemstvu. Njemačka aplikacija u principu funkcioniše kao i francuska tj. bilježi sve korisnike iste aplikacije koji se barem 15 minuta nalaze u blizini, ali za razliku od francuske verzije, kod koje se svi podaci pohranjuju centralno, podaci se kod njemačke aplikacije pohranjuju lokalno, dakle na samom pametnom telefonu. Sličnu tehnologiju koriste i Austrija i Švicarska“, doznaje Deutsche Welle.
Jutarnji list najavljuje da će mobilna aplikacija za praćenje kontakata u Hrvatskoj biti spremna za korištenje sljedeći mjesec.
„Nakon dogovora na nivou EU da aplikacije moraju raditi na teritoriju cijele EU prići će se tehničkoj realizaciji ovog dogovora. Drugi problem je pitanje privatnosti, nadzora i prikupljanja podataka. Nijedna aplikacija dosada se nije pokazala kao pravo rješenje“, informiše Jutarnji list.
BiH ne razmišlja o izradi nacionalne aplikacije za praćenje kontakata. U Zavodu za javno zdravstvo Federacije BiH pojašnjavaju da zbog Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH nisu ni razmatrali ovu mogućnost. Institut za javo zdravstvo Republike Srpske najavaljuje da će u narednom periodu razmotriti prednosti i nedostatke trenutnog načina praćenja kontakata i u skladu s tim i preduzeti mjere.
See all News Updates of the Day
Program viza za strane radnike suočava se s neizvjesnošću za vrijeme drugog Trumpovog mandata
Strani radnici koji su tražili posao u SAD-u imali su gotovo zagarantovan uspjeh u dobijanju viza u fiskalnoj 2024. godini, pri čemu su imigracione vlasti odobrile više od 97% zahtjeva za vizu H1-B, kako je izvijestila Nacionalna fondacija za američku politiku.
To je bila druga najveća stopa odobravanja u više od jedne decenije. Ali izuzetno visoka stopa uspjeha uskoro bi mogla prestati ako tim novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa oživi restriktivnu imigracionu politiku njegove prve administracije, tvrde imigracijski pravnici.
To bi zauzvrat moglo značajno uticati na američke kompanije i druge institucije koje se oslanjaju na visoko kvalifikovane strane radnike, posebno one iz Indije, upozoravaju.
"Mislim da će postati teže i da će biti složenije odobravati stvari", rekao je Sharvari Dalal-Dheini, viši direktor za odnose s vladom u Američkom udruženju pravnika za imigraciju (AILA) i bivši advokat za državljanstvo i imigraciju SAD-a Usluge (USCIS).
Kompanije iskorištavaju program, kažu kritičari
Stvoren 1990. godine, program H-1B omogućava poslodavcima u SAD-u da zaposle strane talente u specijalizovanim oblastima kao što su tehnologija, inženjering i zdravstvena zaštita, uz 85.000 viza izdatih lutrijom. Indijski radnici dobili su više od 70% mjesta u posljednjih nekoliko godina, a slijede ih kineski državljani.
Program je dugo bio predmet kontroverzi. Zagovornici ističu njegovu ulogu koja omogućava SAD-u da privuče vrhunske strane talente i popuni kritična radna mjesta. Studija Nacionalne fondacije za američku politiku iz 2016. pokazala je da je skoro jedna četvrtina američkih startupa vrijednih milijardu dolara imala osnivača koji je prvi put došao u SAD kao međunarodni student.
Ali kritičari vide program kao oružje protiv američkih radnika. Ira Mehlman iz Federacije za američku imigracijsku reformu (FAIR) ukazao je na kontroverzni Diznijev potez prije jedne decenije da otpusti stotine članova američkog osoblja, prisiljavajući ih da obučavaju strane zamjene kao uvjet za otpuštanje.
Iako je Disney negirao bilo kakvu nepravdu i pobijedio kasnije tužbe, slučaj je postao poklič među antiimigrantskim grupama.
FAIR kaže da američke kompanije iskorištavaju sistem za zapošljavanje jeftiniju stranu radnu snagu, smanjujući plaće u SAD-u.
"Ovdje u Sjedinjenim Državama postoji mnogo tehnoloških radnika i to bi trebalo biti prvo sredstvo za ove kompanije koje će izaći tamo i zaposliti ljude koji su američki državljani", rekao je Mehlman, direktor za medije FAIR-a u intervjuu za VOA.
Mehlman je rekao da se program udaljio od svojih korijena kao program za privremene strane radnike, pri čemu ga strani državljani koriste kao pozadina za američko državljanstvo.
"Ovo bi trebao biti program koji kaže da ćete doći ovdje na određeno vrijeme, na trajanje vaše vize, a zatim ćete se vratiti kući", rekao je Mehlman.
Kritike dijele i mnogi republikanci u Kongresu, kao i Trump, koji je 2016. vodio kampanju za okončanje onoga što je nazvao "program jeftine radne snage".
To se nije dogodilo, ali je prva Trumpova administracija brzo krenula protiv programa nakon što je Trump izdao svoju izvršnu naredbu Kupite Amerikance, u roku od nekoliko mjeseci nakon preuzimanja dužnosti. Imigracioni službenici su slijedili strožije zahtjeve za diplomu i plate za strane radnike.
Većinu tih pravila na kraju su sudovi blokirali. Ali službenici za imigraciju pronašli su druge načine da stisnu program. Odobrili su neke zahtjeve za vizu na godinu dana umjesto na tri, odbili su automatska produženja i pojačali inspekcije radilišta. Podnosioci zahtjeva za vizu su bili pogođeni rastućim zahtjevima za dokazima za obradu njihovih predstavki, prema imigracionim advokatima.
Obuka je teško pogodila program. Broj novih odbijanja viza skočio je na 24% u 2018. i pao na 21% u 2019. prije nego što je smanjen na 13% u 2020. To je označilo oštar odmak od Obamine ere, kada je manje od 1 od 10 zahtjeva odbijeno.
"Ono što smo vidjeli da je takva vrsta djelotvorno funkcionirala pod Trumpovom administracijom bilo je uništavanje sistema", rekao je Dalal-Dheini, koji je radio kao specijalni savjetnik u USCIS-u za vrijeme prve Trumpove administracije.
Trumpov plan za vize neizvjestan
Iako su promjene pravila i propisa glomazne i dugotrajne, imigracijski advokati upozoravaju na vjerojatni povratak taktici koju je prva Trumpova administracija koristila da ograniči broj viza izdatih stranim radnicima.
Kathleen Campbell Walker, voditeljica imigracione prakse u advokatskoj kancelariji Dickinson Wright, rekla je da je posebno zabrinuta da bi pojačana kontrola od strane federalnih agenata za borbu protiv prevara mogla usporiti stvari i potencijalno stvoriti "veće poteškoće u odobrenju vašeg statusa vize H-1B".
"To me brine", rekla je Walker, bivši nacionalni predsjednik AILA-e u intervjuu za Glas Amerike.
Planovi buduće administracije za program viza ostaju neizvjesni. Trumpov tranzicioni tim nije odmah odgovorio na zahtjev Glasa Amerike za komentar, ali je glasnogovornik kampanje rekao u izjavi za Washington Post ranije ove godine da će Trump "vratiti sve svoje prethodne [imigracione] politike" odmah po povratku u Bijelu Kuća.
Iako se očekuje da će se Trumpova nova administracija fokusirati na suzbijanje imigranata bez dokumenata, imigracioni advokati kažu da bi nova administracija mogla ciljati na legalnu i ilegalnu imigraciju, ukazujući na imenovanje imigracijskih tvrdolinijaša kao što je Stephen Miller, Trumpov novi zamjenik šefa kabineta u Bijeloj kući .
Ipak, signali su pomiješani. Trump je iznio ideju davanja zelenih karata stranim diplomcima američkih koledža i univerziteta. A ključni Trumpov saveznik Elon Musk je nepokolebljiv pristalica programa H-1B, s tim da je Tesla zaposlio 742 nova strana radnika u fiskalnoj 2024. godini, što je na 16. mjestu među američkim kompanijama s najviše odobrenja za vizu H-1B.
Iako je nejasno kakav će utjecaj, ako ga ima, Musk imati na Trumpovu imigracijsku politiku, Walker je rekla da se "nada da će on možda biti tamo kako bi pokušao pomoći u podešavanju stvari koje su pozitivne za kategoriju H-1B".
Nova američka raketna odbrambena baza u Poljskoj učvršćuje istočni NATO bok
SAD su prošlog mjeseca formalno otvorile stalnu vojnu bazu u Poljskoj, dio NATO-ovog odbrambenog raketnog sistema usred rastućih tenzija s Rusijom. Poljski ministar odbrane kaže da je baza također dokaz poljsko-američke saradnje.
Nova američka vojna baza u sjevernoj Poljskoj postaje ključni dio NATO-ovog odbrambenog raketnog sistema poznatog kao Aegis Ashore.
Smještena u Redzikovu blizu Baltičkog mora i u blizini ruske Kalinjingradske regije, baza je opremljena sa tri lansera, od kojih svaki može držati osam projektila presretača.
Dizajnirana je da zaštiti NATO savez i Evropu od prijetnji balističkih projektila.
Kapetan Michael Dwan, komandant Operativne grupe 64, američke mornarice, koja se fokusira na misije protivraketne odbrane, objasnio je da lanseri rade autonomno, ne zahtijevajući ručnu intervenciju.
“Kada se otkrije prijetnja, naš sistem automatizira taj odgovor odabirom jedne od dostupnih raketa u bilo kojem od naša tri lansera da odgovori na tu prijetnju.”
Baza, zajedno sa sličnom instalacijom u Rumuniji, razaračima američke mornarice stacioniranim u španskoj luci Rota, i radarom za rano upozoravanje u Turskoj, čini vitalni dio NATO-ovog Aegis kopnenog proturaketnog štita iznad Evropa, dizajniranog za suzbijanje prijetnji balističkih projektila srednjeg i srednjeg dometa.
Sistem je nedavno pokazao svoju efikasnost u odbrani Izraela, rekao je zapovjednik Aegis Ashore Poland Matthew Plant.
“Sistem i špijun i misija odbrane od balističkih projektila Aegis testirani su u Sredozemnom moru u odbrani Izraela. Dakle, ti sistemi su testirani i dokazani. Bilo je to iransko lansiranje protiv Izraela. Da.”
U prostoriji za komandu i kontrolu, američko vojno osoblje non-stop prati potencijalne prijetnje. Njihova misija je da otkriju i odgovore na napade projektila, koristeći radarske podatke za usmjeravanje presretača u neutralizaciji nadolazećih projektila.
Zvaničnici ovdje naglašavaju da je baza striktno defanzivna.
“Nema eksploziva ili bojevih glava koje se nalaze na našim projektilima ovdje”, kaže Kapetan američke mornarice Michael Dwan.
Kremlj je odgovorio na otvaranje američke baze u Redzikovu, rekavši da će Rusija usvojiti "odgovarajuće mjere kako bi osigurala paritet".
Za Poljsku, ključnu članicu NATO-a koja se graniči sa Rusijom, Bjelorusijom i Ukrajinom, baza je vitalni dio njene strategije odbrane.
Poljski ministar odbrane Władysław Kosiniak-Kamysz naziva bazu prekretnicom u odvraćanju i odbrani.
„Baza Redzikowo se ne može spakovati u kofer i evakuisati u roku od nekoliko sati. Ovo štiti Evropu, ali i SAD i Kanadu, sve NATO saveznike. To je jedan od ključnih projekata i vidite koliko mu se Rusija protivi, to pokazuje koliko je to važan projekat.”
Bazom upravlja Saveznička vazdušna komanda NATO-a u vazdušnoj bazi Ramstein u Njemačkoj, koja nadgleda komandu i kontrolu sistema odbrane od balističkih projektila bloka.
Šta bi vladino zatvaranje moglo značiti: Zatvaranja ureda i funkcija, prisilni odmori ...
Kongres ima rok do petka u ponoć da smisli način finansiranja vlade ili će se federalne agencije zatvoriti, što znači da bi stotine hiljada federalnih službenika mogle biti poslane kući - ili ostati na poslu bez plaće - neposredno prije praznika.
Republikanci su u srijedu odustali od dvostranačkog plana koji bi spriječio zatvaranje nakon što su se protiv njega izjasnili novoizabrani predsjednik Donald Trump i milijarder Elon Musk.
Trump je rekao predsjedniku Predstavničkog doma Mikeu Johnsonu da u suštini ponovo pregovara o dogovoru nekoliko dana prije roka kada ponestane federalnih sredstava.
Evo šta treba znati o mogućem zatvaranju vlade, na koje bi agencije to moglo utjecati i koliko bi to moglo trajati:
Šta znači ako se vlada zatvori?
Zatvaranje vlade se dešava kada Kongres ne usvoji zakon o privremenom ili trajnom finansiranju vlade, a takvu mjeru ne potpiše predsjednik.
Kada bi počelo zatvaranje vlade?
Ako Kongres ne odobri nastavak rezolucije ili trajniju mjeru potrošnje do petka, savezna vlada će se zatvoriti.
Kada je fiskalna godina završila 30. septembra, Kongres je usvojio nacrt zakona o privremenom finansiranju kako bi vlada ostala u funkciji.
Ta mjera ističe u petak.
Koje bi vladine agencije bile pogođene zatvaranjem?
Svaka federalna agencija određuje svoj vlastiti plan kako se nositi s gašenjem, ali u osnovi sve vladine operacije za koje se smatra da nisu od suštinske važnosti prestaju da se dešavaju, a rad stotina hiljada federalnih službenika je poremećen.
Ponekad su radnici pušteni, što znači da zadržavaju posao, ali privremeno ne rade dok se vlada ponovo ne otvori. Ostali savezni radnici mogu ostati na poslu, ali bez plaće, uz očekivanje da će im biti vraćena u cijelosti kada vlada ponovno otvori.
Osnovna pravila o tome ko radi, a ko ne datiraju iz ranih 1980-ih i od tada nisu značajno izmijenjena. Prema memorandumu o postavljanju presedana koji je sastavio šef budžeta tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana, David Stockman, federalni radnici su izuzeti od otkaza ako su njihovi poslovi vezani za nacionalnu sigurnost ili ako obavljaju osnovne aktivnosti koje "štite život i imovinu".
Osnovne vladine agencije poput FBI-a, granične patrole i obalne straže ostaju otvorene. Službenici Uprave za sigurnost saobraćaja će nastaviti da rade na kontrolnim punktovima aerodroma. Američka poštanska služba također neće biti pogođena jer je nezavisna agencija.
Ali nacionalni parkovi i spomenici bi se zatvorili, a dok bi trupe ostajale na svojim položajima, mnogi civilni zaposlenici u agencijama poput Ministarstva odbrane bi bili poslani kući. Sudski sistemi bi takođe bili pogođeni pauziranjem parničnih postupaka, dok bi se krivična gonjenja nastavila.
Automatska naplata poreza bi ostala na pravom putu, ali bi Poreska služba prestala da vrši reviziju poreskih prijava.
Hoće li gašenje vlade utjecati na čekove socijalnog osiguranja?
Ne. Primaoci socijalnog osiguranja i Medicare i dalje bi primali svoje beneficije, koje su dio obavezne potrošnje koja ne podliježe godišnjim mjerama izdvajanja. Ljekari i bolnice će također nastaviti primati svoje naknade za Medicare i Medicaid.
Ali moguće je da nove prijave neće biti obrađene. Tokom zatvaranja vlade 1996. godine, hiljade podnosilaca zahtjeva za Medicare su odbijane dnevno.
Šta je “CR” ili kontinuirana rezolucija?
Kada se Kongres odluči za donošenje mjera za finansiranje savezne vlade, često se pojavljuje izraz “CR”. šta to znači?
"CR" znači "nastavak rješavanja", a to je privremeni zakon o potrošnji koji omogućava saveznoj vladi da ostane otvorena i djeluje prije nego što Kongres i predsjednik odobre trajnije izdvajanje.
„Čista CR“ je u suštini zakon kojim se proširuju postojeća izdvajanja, na istim nivoima kao i prethodne fiskalne godine.
Šta je omnibus zakon?
To je ogromna, sveobuhvatna mjera koju su zakonodavci generalno imali malo vremena da svare – ili razumiju – prije nego što o njoj glasaju.
Postoji mnogo mjera potrošnje koje su sve spojene u jednu, a ponekad se to dogodi ako desetak zasebnih mjera finansiranja ne prođe kroz kongresni proces potrošnje na vrijeme da bi se usvojile kako bi se financirala federalna vlada.
Ali republikanci su se ovoga puta odlučili protiv omnibusa, nadajući se da će umjesto toga ponovo pregovarati o svim federalnim troškovima sljedeće godine kada Trump bude u Bijeloj kući i kada će kontrolirati oba doma Kongresa.
Hoće li doći do zatvaranja vlade?
Možda — a možda i ne.
Na Capitol Hillu često dolazi do trzavica oko sastavljanja paketa finansiranja u posljednjem trenutku kako bi vlada ostala otvorena neposredno prije roka, barem privremeno.
Ali zatvaranja su se dogodila, nedavno prije šest godina, kada je Trump tražio financiranje zida duž granice između SAD-a i Meksika. To zatvaranje je bilo najduže u istoriji SAD-a.
Vlada Džimi Kartera je bila zatvarana svake godine tokom njegovog predsjedničkog mandata.
Bilo je i šest zatvaranja tokom Reganovog vremena u Bijeloj kući.
Bijela kuća: Članstvo u NATO-u neophodno za bezbjednosne garancije Ukrajine, ali odluka o pozivu zavisi od sljedećeg predsjednika
Dok se administracija predsjednika Joea Bidena priprema za prijenos vlasti na novi tim novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa, Julija Iarmolenko iz ukrajinskog VOA servisa razgovarala je s Michaelom Carpenterom, direktorom Vijeća za nacionalnu sigurnost za Evropu.
Carpenter je razgovarao o konačnim naporima Bidenove administracije da ojača Ukrajinu i zašto bi od Washingtona trebalo više vremena i resursa da započne uspješne pregovore između Ukrajine i Rusije.
VOA: U septembru smo razgovarali o ukrajinskom „planu pobjede“, a sada se čini da se razgovor kreće ka pregovaračkom procesu. Mislite li da je pobjeda Ukrajine još moguća? I postoji li nešto što Bidenova administracija još uvijek može učiniti kako bi pomogla Ukrajini da postigne taj cilj?
Michael Carpenter, viši direktor za Evropu u Vijeću za nacionalnu sigurnost: Da. Mislim da je pobjeda moguća. Mislim da Ukrajina mora prevladati. Mislim da za dobro međunarodnog poretka, za dobrobit sigurnosti u Evropi i za dobro svih onih hrabrih Ukrajinaca koji se bore za svoju slobodu, ono mora pobijediti. Pitanje je šta sada možemo učiniti da Ukrajinu postavimo u poziciju snage? Biće potreban posvećen napor da se pruži dodatna bezbjednosna pomoć kako bi se stabilizovale linije. I biće potreban niz drugih napora, uključujući makrofinansijsku pomoć, humanitarnu podršku, podršku energetskom sektoru. Ali ovo je u toku. A ova administracija, iako joj je ostalo još samo mjesec dana na funkciji, nastaviće da povećava podršku i potrošiće svaki peni. Svaki dolar sigurnosne pomoći koji je odobren za Ukrajinu bit će obavezan do kraja ove godine.
VOA: Ali ima li dovoljno vremena? Pentagon je jučer rekao da možda neće moći da iskoriste svaki dolar preostalih sredstava za pružanje sigurnosne pomoći.
Michael Carpenter: Oh, hoće. Sada je dio te sigurnosne pomoći na ugovoru, tako da dio neće stići do 2025. Ali sav novac će biti potrošen do 20. januara.
Glas Amerike: Vazdušna odbrana i dalje je najveći problem za ukrajinske civile. U tom preostalom vremenu, hoće li se dati prioritet protivvazdušnoj odbrani kako bi se ukrajinskim civilima pružila neka vrsta zaštite?
Michael Carpenter: Od svih sposobnosti koje su Ukrajini potrebne, protivvazdušna odbrana je najvažnija jer se radi o zaštiti gradova koje Rusija gađa, nemilosrdno gađajući svojim bespilotnim letjelicama, krstarećim projektilima i balističkim projektilima, uključujući i Orešnik. A onda i za kritičnu infrastrukturu. Zaista je važno imati, možda ne uvijek Patriote, ali manju verziju sistema protivvazdušne odbrane.
Dakle, to je apsolutno prioritet. Problem je u tome što su mnogi naši partneri i saveznici toliko duboko zaronili u svoje dionice da nemaju puno toga za dati. Dakle, razgovaramo sa svim našim saveznicima, da vidimo šta još možemo dobiti prije zime kako bismo Ukrajini dali protivvazdušnu odbranu koja joj je potrebna.
Glas Amerike: Novoizabrani predsjednik Trump i njegov tim razgovaraju o okončanju rata za 24 sata. I kažu da koordiniraju svoj rad sa sadašnjom administracijom. Postoji li konsenzus između dva tima o potrebi za pravednim mirom u Ukrajini, a ne samo za prekidom borbi?
Michael Carpenter: Ne mogu govoriti u ime Trumpove administracije koja uskoro stupa na dužnost. Morat ćete ih pitati za njihovo mišljenje. Ono što mogu reći je da, da bi pregovori bili uspješni, moraju se na odgovarajući način iskoristiti. I zato Ukrajina mora biti u stanju da pristupi tim pregovorima sa pozicije snage, što prije svega znači zaustavljanje erozije prednje linije trupa u Donbasu i barem stabilizaciju tih linija, ako ne i preokretanje zamaha. To će potrajati. Dakle, to će trajati 2025. i trebaće resurse. Biće potrebna dodatna bezbjednosna pomoć, da bi Ukrajina to mogla da uradi. Vidite, ideja da su Rusi sada zaista jaki je, mislim, lažna. Vidjeli smo da se čak 600.000 ruskih žrtava nakupilo tokom ovih 2½ godine rata i da se ruska ekonomija, naravno, inflacija povećava. Kamatne stope su na 21%, potencijalno čak i više. Ali, to je rečeno, moraćemo da obezbijedimo Ukrajinu da bi mogla da prevlada. I bez obzira u kojoj ste administraciji ili u kojoj ste zemlji i kojoj političkoj stranci pripadate, to je objektivna činjenica, da će Ukrajina morati da ima snagu koju obezbjeđuju resursi da bi mogla da pristupi Rusiji i vodi pregovore gde oni mogu zaštititi svoj suverenitet i nezavisnost.
VOA: Koja je vaša poruka sljedećoj administraciji? Kako se nadate da će pristupiti ovom pitanju ruskog rata protiv Ukrajine? I kako mislite da mogu dati Ukrajini onu polugu koja joj je potrebna za sve moguće pregovore?
Michael Carpenter: Pa, mislim da je temeljna poruka da bez obzira da li ste zabrinuti zbog rastućeg utjecaja i sposobnosti NRK-a, kineske nepoštene tržišne prakse, onoga što rade u smislu prava intelektualnog vlasništva i krađe intelektualnog imovine, bilo da govorite o drugim vrstama zlonamjernog uticaja koje NR Kina projektuje, sve je to na neki način povezano sa ratom u Ukrajini, jer Ukrajina je temeljna osnova unutar međunarodnog sistema na kojoj je sve ostalo počiva, taj suverenitet, njegov teritorijalni integritet, to je nepovredivost granica. Ako to ne zaštitite u Ukrajini, ne štitite to nigdje. I tako, bez obzira sa kojim timom razgovaramo, s kojom administracijom, kojom državom, ovo centralno mesto Ukrajine, a ne da je to neki daleki sukob gde, znate, dve zemlje imaju spor oko teritorije. Mnogo je veći od toga. To mora biti osnovna poruka.
Glas Amerike: Predsjednik Zelenski je rekao da će poziv Ukrajini da se pridruži NATO-u pomoći da se zaustavi "vruća faza" rata. I kaže da o tome namjerava razgovarati s predsjednikom Bajdenom. Treba li očekivati bilo kakvu promjenu mišljenja o ovome u Washingtonu?
Michael Carpenter: Mislim da je na novom timu da odluči o pozivu za NATO. Ono što mogu reći je da, na kraju krajeva, da bi Ukrajina imala svoju sigurnost zaštićena, ona mora biti u NATO-u. Ne postoji ništa drugo što bi odgovaralo članu pet NATO-a u smislu garancije sigurnosti, jer je raspoređen na 32 saveznika i zato što nosi težinu svih njihovih kolektivnih odbrambenih sposobnosti. Dakle, ovo je mjesto gdje Ukrajina očigledno treba da stigne. Mora imati članstvo u alijansi. A na samitu NATO-a u Vašingtonu prošlog jula, svi smo rekli da je Ukrajina na nepovratnom putu ka članstvu. To mora biti cilj. Pitanje je koliko će vremena trebati da 32 saveznika i njihovi parlamenti ratifikuju članstvo u NATO-u? Trebaće vremena. A ono što treba da uradimo u međuvremenu, da li treba da razmislimo o tome kakve bezbednosne garancije, kakvu bezbednosnu pomoć, trebamo da pomognemo da se Ukrajina preplavi, sve dok ona ne dobije garanciju iz člana pet?
VOA: Ali zašto je [je] predsjednik Bajden odlučio da nije vrijeme da pozove Ukrajinu? Jer saveznici kažu da su Washington i Berlin dvije prijestolnice koje ne daju zeleno svjetlo na poziv Ukrajini za ulazak u NATO.
Michael Carpenter: Gledajte, ako Sjedinjene Države žele podržati poziv, to mora biti nešto što će biti podržano u svim administracijama. Ne može biti da jedna administracija to podrži, a da druga povuče poziv. Mora biti izdržljiv. I tako, znate, zato mislim da ova administracija neće ništa preduzeti po ovome bez podrške sledeće administracije. Dakle, u suštini, na njima je da se bave ovim. Ali kao što sam ranije rekao, činjenica da Ukrajina mora biti u NATO-u da bi imala svoje sigurnosne garancije – mislim da je to nepobitna činjenica. I tako je pitanje vremenske linije i kako izgraditi jedinstvo. Jer i vi ne želite da vodite borbu unutar NATO-a gde neke zemlje podržavaju, a druge su protiv. Morate uskladiti diplomatiju sa ciljevima. I zato morate imati svih 32 saveznika koji kažu, da, sada je trenutak, a onda bismo to trebali učiniti zajedno. Dakle, biće mnogo razgovora iza zatvorenih vrata o ovome za koje pretpostavljam da će se održati tokom narednih meseci u novoj administraciji. I, znate, naš tim, predsjednik Biden, znate, podržat će te razgovore i usmjeravat će sljedeći tim o tome u mjeri u kojoj oni žele da poslušaju taj savjet. Naravno, ovo će biti njihov poziv.
VOA: Osvrćući se na odgovor Bajdenove administracije na ruski rat protiv Ukrajine, neki kritičari kažu da polumjere, neodlučnost, oklijevanje nisu omogućili Ukrajini da bude u potpunosti uspješna. Postoji li nešto što bi predsjednik Bajden volio da je mogao učiniti drugačije?
Michael Carpenter: Gledajte, mislim da će u budućnosti biti vremena da se sagledaju lekcije naučene iz ovog rata, šta se moglo učiniti drugačije. Činjenica je da su postojale različite faze ovog rata. Došlo je do prvog napada na Kijev kada je protivtenkovsko oružje bilo najvažnije. A to je bila sposobnost koja je zaista bila važna na bojnom polju. U kasnijim fazama rata tenkovi nisu bili toliko istaknuti, pa je protutenkovsko oružje možda bilo manje važno. Onda smo počeli da pričamo o F-16 i počeli smo da pričamo o sistemima protivvazdušne odbrane, Patriot sistemima i drugim vrstama sposobnosti. Tako da je svaka faza ovog rata iznijela na vidjelo nove sposobnosti koje su bile kritične u toj fazi. Realnost je da ni Sjedinjene Države ni bilo koji od naših saveznika nisu imali na raspolaganju ogromne viškove ovih sposobnosti.
Na primjer, rakete ATACMS [vojni taktički raketni sistem], posebno varijante dugog dometa. Niko od nas, ne
Sjedinjene Države, svakako ne naši saveznici, imale su na raspolaganju veliki broj ovih projektila, samo da bi mogle da predaju Ukrajini iz dana u dan. Trebalo je vremena. Jedina stvar koju smo otkrili je da naša odbrambena industrijska baza u Sjedinjenim Državama treba mnogo više ulaganja. Potrebno ga je dramatično povećati da bi se moglo nositi s ovakvim nepredviđenim situacijama. To smo naučili. A tu je i drugi dio ovoga, a to je da je ključna varijabla u trenutnoj borbi ljudstvo. Možemo razgovarati o svim vrstama sposobnosti i oružju i municiji koju želimo. Ali na kraju dana, najvažnija varijabla je koliko vojnika svaka zemlja ima na linijama fronta. I tu jednostavno vidimo da Rusija ima brojčanu nadmoć.
I zato moramo da osmislimo strategiju za napredovanje kako možemo pomoći Ukrajini da regrutuje više ljudi, da dovede više ljudi, da služi na prvim linijama fronta, čak i kada zapadne zemlje obezbeđuju obuku i opremu. Ali samo pričanje o obuci i opremanju bez uzimanja u obzir ovog pitanja ljudstva nije u stvari odavanje pravde situaciji na prvoj liniji fronta.
Glas Amerike: Ali ima li dovoljno opreme?
Michael Carpenter: Ograničavajući faktor trenutno nije oprema. Reći ću vam da trenutno ima dosta municije na ukrajinskim zalihama. Obećali smo, zapadne zemlje, ne samo Sjedinjene Države, takođe i naši saveznici, da ćemo obučiti svakog ukrajinskog vojnika kojeg ukrajinske oružane snage mogu da iznesu.
Glas Amerike: Predsjednik Zelenski je trenutno u Briselu. Mislite li da je sada vrijeme da evropski saveznici pojačaju podršku Ukrajini?
Michael Carpenter: Nedvosmisleno, da. Apsolutno. Vrijeme je da naši evropski partneri i saveznici pojačaju, da pogledaju svoje zalihe, da pogledaju svoju odbrambenu industrijsku bazu. Mi smo svoje znatno povećali. Imamo još puno posla. Nije tamo gde bismo želeli da bude.
Ali kada uzmete nešto poput, na primjer, 155 [mm] municije, mi smo udvostručili, a onda opet udvostručili, našu proizvodnu sposobnost. U Evropi, to daleko zaostaje.
Stoga nam trebaju naši evropski saveznici da se pojačaju i sagledaju ove ključne sposobnosti. Kada govorite o sistemima protivvazdušne odbrane, upravo smo o tome govorili. Potrebni su nam i naši evropski partneri da budu u stanju da proizvedu protivvazdušnu odbranu i da te sisteme daju Ukrajini ili gde god bi drugde mogli da budu potrebni. Dakle, ne radi se samo o Sjedinjenim Državama. Ovdje se radi i o pojačanju naših saveznika. Uradili su mnogo. Uradili su mnogo u pogledu ukupne podrške koja je pružena. Ali kada pogledate zemlju po zemlju, sigurno postoje neke zemlje koje bi mogle učiniti mnogo više.
SAD sankcije za bh. ministra, te 3 osobe i 4 firme povezane sa porodicom Dodik
Košarac je na listu dodat zajedno sa još tri osobe i četiri preduzeća, osumnjičeni da su, kako se navodi u saopštenju, "dio finansijske mreže sankcionisanog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, i omogućavaju porodici Dodik da nastavi sa svojim pokušajima da izbjegne sankcije".
"Sjedinjene Američke Države danas uvode sankcije za tri pojedinca i četiri entiteta koji čine dio pokroviteljske mreže predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i omogućavaju porodici Dodik da izbjegne sankcije SAD. Ova akcija uključuje i označavanje Staše Kosarca, bosanskohercegovačkog političara koji služi kao ključni pokretač Dodikove korupcije i destabilizirajuće političke agende,"stoji u obrazloženju State Departmenta.
"Vlada SAD-a je Dodika ranije označila za, između ostalog, bavljenje korupcijom u vezi sa zapadnim Balkanom. Dodik je godinama koristio svoj službeni položaj da akumulira lično bogatstvo preko kompanija povezanih sa njim i njegovim sinom Igorom Dodikom. Ova korupcija je narušila povjerenje javnosti u državne institucije Bosne i Hercegovine i vladavinu prava. Dodikova mreža je nastavila sa namjernim pokušajima da zaobiđe američke sankcije, odnosno manipulacijom upravljačkim strukturama i preregistracijom određenih kompanija pod novim nazivima."
"Današnja akcija dodatno razotkriva eklatantne i korumpirane pokušaje porodice Dodik da se obogati i zaobiđe sankcije SAD-a. Sjedinjene Države će nastaviti ciljati i promovirati odgovornost za one koji olakšavaju Dodikovu korupciju i omogućavaju njegove napore da nastavi destabilizirajuće aktivnosti u Bosni i Hercegovini", navodi State Department.
Nova imena su i Mirko i Aleksandar Dobrić te Vlatko Vukotić zbog veza sa Igorom Dodikom, sinom Milorada Dodika, koji je od ranije također pod sankcijama.
Vukotićeva firma Vorto također je sankcionirana.
Na listi sankcioniranih firmi našla se i nova firma Best Services iz Banja Luke, koja je, kako je navedeno, nasljednica bivše firme Dodikove kćerke Gorice. U obrazloženju za firmu Best Service navedeno je da je povezana sa Aleksandrom Dobrićem.
Tu je i firma Nimbus Innovations iz Banja Luke, također povezana sa Igorom Dodikom.
Firma Zelena Jabuka na listi se našla zbog veze sa Mirkom Dobrićem.