Izdvojeno
BIRN BiH: Izazovi sistema praćenja kontakata zaraženih koronavirusom u BiH
Analiza Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) pokazuje da u BiH nije uspostavljen jedinstven i jednoobrazan sistem praćenja kontakata zaraženih osoba.
Istovremeno, zemlje širom svijeta zapošljavaju sve veći broj “pratilaca kontakata” dok se nadaju da će na taj način spriječiti širenje virusa.
Sagovornica BIRN-a BiH čiji je suprug na serološkom testu u privatnoj zdravstvenoj ustanovi bio pozitivan, kaže kako već dvije sedmice čekaju rezultate novog testiranja kojeg su napravili uz saglasnost doktora porodične medicine.
„Niko nas nikada nije upitao ni za kakave kontakte pa ni za naša dva sina koja žive sa nama. Oni nisu ni anketirani ni testrani, a ni u izolaciji, a nas dvoje jesmo“, priča A.P. iz Sarajeva.
Radna kolegica D.J. iz Tuzle imala je simptome koronavirusa. PCR test je pokazao da je pozitivna.
„Ispričala nam je kako su joj uposlenici nadležne epidemiološke službe rekli da će je zvati da im da informacije o osobama sa kojima je bila u kontaktu ali nikada je niko nije nazvao. Moje kolege i ja smo se iz straha testirali u privatnim klinikama. Svi smo negativni, ali nam nije jasno zašto nas niko nikada nije nazvao“, kaže D.J. iz Tuzle.
T.K. iz Sarajeva razgovarala je telefonskim putem sa epidemiologom nakon što je direktor firme u kojoj je bila zaposlena zaražen koronavirusom.
„Razgovor je trajao pet minuta. Rečeno mi je da su male šanse da sam zaražena i to je to. Niko nije upisao moje podatke. Jedino što je doktorica sugerisala je da u narednom periodu izbjegavam kontakte sa ljudima. Prilično je zbunjujući taj cijeli proces. Šta ako sam asimptomatski pacijent“, pita se T.K. iz Sarajeva.
Neujednačen sistem pohranjivanja podataka
Jelena Đaković-Dević, epidemiolog u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske, ističe da je Institut na početku epidemije koronavirusa svim domovima zdravlja u Republici Srpskoj dostavio preporuke za praćenje i upravljanje kontaktima osoba sa sumnjom da su zaražene koronavirusom.
„U Republici Srpskoj praćenje kontakata rade higijensko-epidemiološke službe pripadajućih domova zdravlja. Institut je održao nekoliko edukacija i radionica higijensko-epidemiološkim službama domova zdravlja. Zdravstvene ustanove čuvaju dokumentaciju u skladu sa svojim važećim aktima“, objašnjava Đaković–Dević.
Kao i u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH epidemiološki nadzor nad osobama pozitivnim na koronavirus i njihovim kontaktima provodi mreža higijensko-epidemioloških službi kantonalnih zavoda za javno zdravstvo.
„Među prvim dokumentima izdali smo smjernice za upravljanje osobama koje su bile u kontaktu sa pozitivnim slučajem na koronavirus kako bi se kantonalnim zavodima za javno zdravstvo olakšao rad na terenu. Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH prikuplja podatke o izvršenim testiranjima na području FBiH, pozitivnim osobama, aktivnim pacijentima, hospitalizovanih osobama i smrtnim ishodima osoba pozitivnih na koronavirus. Vlada FBiH razvila je program za praćenje bez uvida u lične podatke. Te podatke mogu vidjeti samo kantonalni zavodi za javno zdravstvo“, navodi se u dopisu Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH.
U Kantonu Sarajevo postoji informacioni sistem u kojem je moguće vidjeti pozitivne osobe, negativno testirane osobe i osobe u samoizolaciji. Svi podaci dostupni su Zavodu za javno zdravstvo Federacije i Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove – Sarajevo, a informacije o osobama u samoizolaciji Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.
Prema riječima Anise Bajramović, epidemiologa Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, anketiranje provode zdravstveni profesionalci, epidemiolozi i educirani sanitarni tehničari i sestre Zavoda za javno zdravstvo KS, te sanitarni inžinjeri.
„Proveli smo obuku o praćenju kontakata za svoje uposlenike. Upitnik je sastavni dio elektronskog kartona pacijenta koji popunjava nadležni ljekar. Saznanjem kroz informacioni sistem Kantona Sarajevo ko je pozitivan dolazi se do broja telefona pacijenta te se isti poziva ukoliko nije hospitalizovan. U suprotnom zove se član porodice“, precizira Bajramović.
„Pozitivna osoba nam daje imena kontakata i brojeve telefona. Te osobe se pozivaju i anketiraju. Naređuje se javljanje nadležnom ljekaru radi stavljanja pod zdravstveni nadzor i testiranje svih ostalih članova porodice i kontakata“, dodaje Bajramović.
U skladu sa naredbom Civilne zaštite Kantona Sarajevo, građani imaju obavezu da se jave zdravstvenoj službi ukoliko su imali kontakt sa COVID – 19 oboljenjem ili su uočili pojavu simptoma infektivnog sindroma.
Praćenje kontakata u Domu zdravlja Kantona Sarajevo vrši pet uposlenika higijensko-epidemiološke službe.
„Radionice o praćenju kontakata nismo organizovali. Svi podaci se bilježe elektronski pomoću MEDIT informacionog sistema. Anketni listići se mogu printati u slučaju zahtjeva pacijenta. Do sada je anketirano oko 10.000 osoba. Broj se iz dana u dan mijenja“, odgovaraju iz higijensko-epidemiološke službe Doma zdravlja KS.
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje u privremenom uputstvu za praćenje kontakata koje se može naći na njihovoj zvaničnoj web stranici svakodnevno praćenje telefonom ili posjećivanje kontakata. Moguće je i da se kontakti sami jave i informišu timove za praćenje o svom zdravstvenom stanju čak i kada nemaju izražene simptome bolesti. Ako se kontakti ne javljaju, potrebno je zamoliti njihovu njihovu rodbinu i prijatelje da ih posjete.
Medina Bičo, direktorica Zavoda za javno zdravstvo BPK Goražde kaže da deset uposlenika Zavoda prati kontakte jer nemaju epidemiologa u higijensko – epidemiološkoj službi.
„Na početku epidemije najbliže kontakte zvali smo svaka tri dana ali nam pomaže i kada nam se ljudi sami jave. Imamo svoju bazu podataka koja se dnevno ažurira, a zdravstvene ustanove svoju. U slučaju da se tokom trijaže identifikuje potencijalno zaraženi pacijent, onda nas kontaktiraju“, govori Bičo.
Ona napominje da su u ovom kantonu Federalno ministarstvo zdravstva i Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH organizovali za svaku zdravstvenu ustanovu po jednu edukaciju, a za Zavod za javno zdravstvo BPK Goražde dvije radionice na temu testiranja i praćenja kontakata. Edin Čengić, direktor Doma zdravlja „Dr. Isak Samokovlija“ Goražde tvrdi drugačije.
„Nismo organizovali radionice na temu praćenja kontakata. U našoj zdravstvenoj ustanovi, podatke prikupljaju medicinske sestre i tehničari. Ukupno 17 osoba svakodnevo vrši anketiranje. Podaci se upisuju na papir i dostavljaju glavnoj sestri. Podatke ne obrađujemo elektronski i ne znamo tačan broj anketiranih osoba. Anketni listići se čuvaju u kancelariji glavne sestre, a kasnije će biti smješteni u arhivsku sobu gdje će se čuvati najmanje pet godina“, objašnjava Čengić.
Senad Huseinagić, direktor Instituta za zdravlje i sigurnost hrane u Zenici istakao je da je epidemiološko anketiranje i evidentiranje propisano ranijim zakonima i zdravstvenim propisima, a provodilo se i prije u sličnim epidemiološkim situacijama.
„Ovaj posao rade školovani stručnjaci epidemiolozi Instituta i higijensko-epidemioloških službi u svih 12 općina i gradova Zeničko-dobojskog kantona. Institut raspolaže sa više baza podataka koja se čuvaju na zaštićenim serverima. Bazama ima pristup samo tim ovlaštenih osoba. Institut može pružiti statističke podatke za potrebe viših nivoa zdravstvene zaštite, statističku obradu i javno informisanje dok lični podaci ostaju zaštićeni i ne mogu se dobiti ni pod kojim okolnostima“, ocjenjuje Huseinagić.
Tamara Efendić-Spahić, članica Udruženja psihologa FBiH i profesorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli smatra da sve što ugrožava i narušava ljudsku privatnost naročito u doba krize može uticati na mentalno zdravlje pojedinca.
„Svaka osoba koja radi na poslovima praćenja kontakata treba imati bazična znanja iz područja psihologije. Privatnost u trenutku trijaže trebala bi biti obavezujući uslov. Mi nemamo informacije o tome koliko su informacije uzete na ovaj način tačne. U slučaju da nisu, niko nema pravo zamjerati ljudima što na ovaj način štite svoju privatnost“, naglašava Efendić–Spahić.
Svjetski izazov
Praćenje kontakata izazov je za većinu država. Svjetska zdravstvena organizacija jasno definiše profil anketara koji se „mogu pronaći putem lokalnih samouprava, nevladinih organizacija, univerzitetskih organizacija, volonterskih udruženja. Podaci se prikupljaju direktnim razgovorom, putem listi kontakata sa događaja i medijskih saopštenja u kojima se građani pozivaju da se sami jave osobama za praćenje kontakata“.
Sjedinjene Američke države odlučile su se na ovakvu vrstu praćenja. CONTRACE Public Health Corps organizacija je koja provodi nacionalnu kampanju zapošljavanja anketara.
„Identifikujemo i obučavamo osobe za praćenje kontakata uz podršku Udruženja državnih i regionalnih zdravstvenih službenika i Svjetske zdravstvene organizacije. Podatke o obučenim osobama proslijeđujemo organizacijama koje zapošljavaju timove za praćenje kontakta“, poručuje CONTRACE Public Health Corps na svojoj web stranici.
ProPublica izvještava o Fitzhugh Mullan institutu za jednakost zdravstvenih radnika George Washington Univerziteta koji je kreirao program za procjenu potreba za osobama za praćenje kontakata u odnosu na stepen širenja zaraze u Americi. U ovom trenutku je prema podacima Instituta potrebno oko 164.000 osoba za praćenje kontakata u Sjedinjenim Američkim državama.
„Grad Wuhan ima 11 miliona stanovnika. U jednom trenutku zaposlio je 9.000 anketara. Novi Zeland koji koronavirus drži pod kontrolom ima samo 190 anketara za cijelu zemlju“, analizira ProPublica.
Upošljavanje većeg broja osoba za praćenje kontakata ne znači nužno uspjeh u lociranju zaraženih građana. The New York Times objavio je podatak da je grad New York angažovao 3.000 osoba za praćenje kontakata ali su rezultati bili ispod očekivanih.
„Kina, Južna Koreja, Njemačka i druge zemlje imaju opsežne programe praćenja koji su pomogli u smanjenju epidemije. U Južnoj Koreji ljudi na vjenčanjima, pogrebima, u karaoke barovima, noćnim klubovima i salonima internetskih igara upisuju svoja imena i telefonske brojeve, a vlasti podatke o lokaciji određene osobe iščitavaju s mobitela ili prate transakcije ostvarene putem kreditnih kartica“, naznačujeThe New York Times.
Kao primjer loše provedenog praćenja kontakata The New York Times spominje britanski program „NHS testiraj i uprati“. Već u prvoj sedmici praćenja kontakata hiljade zaraženih pacijenata su zanemareni. Anketari su kontaktirali 5.407 osoba, a izostavili još 2.710 pozitivnih slučajeva.
„Druge države u Evropi ulažu u javni sektor i razvoj sistema za praćenje kontakata koji će vjerovatno godinama biti u upotrebi. Njemačka je angažovala osobe za praćenje kontakata u 375 javnih zdravstvenih ustanova, a svaki tim ima doktora koji obavlja testiranje“, piše The New York Times.
Mobilne aplikacije za praćenje kontakata još uvijek nisu u širokoj primjeni. Deutsche Welle u svojoj analizi konstatuje kako bi „aplikacije za praćenje širenja koronavirusa trebale spriječiti drugi val pandemije ali tehnika još nije sazrela, pogotovo ne kod primjene izvan granica vlastite zemlje“.
„Francuska aplikacija ne reaguje u inozemstvu. Njemačka aplikacija u principu funkcioniše kao i francuska tj. bilježi sve korisnike iste aplikacije koji se barem 15 minuta nalaze u blizini, ali za razliku od francuske verzije, kod koje se svi podaci pohranjuju centralno, podaci se kod njemačke aplikacije pohranjuju lokalno, dakle na samom pametnom telefonu. Sličnu tehnologiju koriste i Austrija i Švicarska“, doznaje Deutsche Welle.
Jutarnji list najavljuje da će mobilna aplikacija za praćenje kontakata u Hrvatskoj biti spremna za korištenje sljedeći mjesec.
„Nakon dogovora na nivou EU da aplikacije moraju raditi na teritoriju cijele EU prići će se tehničkoj realizaciji ovog dogovora. Drugi problem je pitanje privatnosti, nadzora i prikupljanja podataka. Nijedna aplikacija dosada se nije pokazala kao pravo rješenje“, informiše Jutarnji list.
BiH ne razmišlja o izradi nacionalne aplikacije za praćenje kontakata. U Zavodu za javno zdravstvo Federacije BiH pojašnjavaju da zbog Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH nisu ni razmatrali ovu mogućnost. Institut za javo zdravstvo Republike Srpske najavaljuje da će u narednom periodu razmotriti prednosti i nedostatke trenutnog načina praćenja kontakata i u skladu s tim i preduzeti mjere.
See all News Updates of the Day
Hill za Glas Amerike: Srbija naš partner, pitanje da li je i Kurti
Pitanje je da li SAD mogu da računaju na kosovskog premijera Aljbina Kurtija kao partnera, kaže u intervjuu za Glas Amerike Kristofer Hil, američki ambasador u Beogradu, i dodaje da se "ne sjeća tako dubokih podjela između Prištine i Vašingtona".
Hil je rekao i da je Srbija u procesu aktuelne krize na Kosovu konstruktivan partner, ali da se od nje očekuje da prizna kosovska dokumenta i ne sputava Prištinu da se učlani u međunarodne organizacije.
Američki diplomata demantovao je navode pojedinih provladinih medija da Zapad kroz proteste protiv nasilja želi da destabilizuje Srbiju, a u intervjuu je prokomentarisao i najavu vlasti u Beogradu o vanrednim izborima.
Glas Amerike: Situacija na Kosovu i dalje nije rešena. Zamenik pomoćnika državnog sekretara SAD Gabrijel Eskobar i specijalni izaslanik EU za dijalog Miroslav Lajčak izneli su predloge Beogradu i Prištini - za deeskalaciju, nove izbore na kojima će učestvovati i Srbi i povratak dijalogu o normalizaciji. Kakav ste odgovor dobili od kosovskog premijera Aljbina Kurtija, da li je spreman da to prihvati?
Kristofer Hil: Mislim da imamo problem sa gospodinom Kurtijem, nije voljan da to prihvati. Čini mi se da imamo neke veoma suštinske probleme sa njim, da li možemo da računamo na njega kao partnera. Ali, ostaviću tu odluku našoj ambasadi u Prištini.
Glas Amerike: Rekao vam je da nije spreman na deeskalaciju, organizaciju novih izbora?
Hil: Deeskalacija je suštinska i mislim da smo imali uspjeha u vezi sa tim pitanjem u proteklih par dana. Ima deeskalacije, svakako na srpskoj strani, a očekivanje od EU i SAD je da Kosovo napravi korak u tom smjeru. Jako je važno da se specijalna policija povuče iz opštinskih zgrada. Takođe, gradonačelnici treba da napuste opštinske zgrade i to treba da se desi u nekom trenutku. I treće, malo teže pitanje, jeste da li možete da imate nove izbore. Sa srpske strane je jasno rečeno da je važno formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO), što je i dalje problem za gospodina Kurtija. Jer svi ostali shvataju da je to neophodno.
Glas Amerike: Gospodin Eskobar je rekao da bi Srbi trebalo da učestvuju na lokalnim izborima bez preduslova. Pomenuli ste ZSO, verujete li da će Srbi učestvovati na izborima ako ne bude oformljena?
Hil: Ne bih da ulazim u detalje pregovora, ali mislim da su Srbi zabrinuti oko toga da učestvuju na lokalnim izborima koji se odvijaju pod istim okolnostima kao i prethodni – koje su bojkotovali. Mislim da su potrebne neke promjene, ne bih da govorim o tome koliko daleko treba da idu i kako će se postići. Znam da će biti mnogo razgovora sa srpskom zajednicom na Kosovu u vezi sa tim kako da se krene naprijed. Moramo da imamo u vidu da je cilj ovih izbora da oni koji su izabrani služe zajednici na sjeveru Kosova, koja je većinski srpska.
"Ne sjećam se tako dubokih podjela između Prištine i Vašingtona"
Glas Amerike: Šta bi bile posledice za obe strane ako ne ispune zahteve? Juronjuz u Albaniji je izvestio o mogućim sankcijama Kosovu – da premijer i ministar unutrašnjih poslova budu označeni kao „persona non grata“ i da se zamrznu evropski i američki fondovi za Kosovo. Da li je to tačno?
Hil: Ne znam da li je to bazirano na činjenicama, moraćete da vidite koji su njihovi izvori. Nisam u poziciji da komentarišem te navode.
Glas Amerike: A za koje sankcije Vi znate?
Hil: Na primer, kada je visokorangirani američki general posjetio Srbiju, rekli smo Kosovu da nećemo realizovati vojnu vježbu koju smo planirali...
Glas Amerike: Ali, Kurti ni onda nije učinio korak napred?
Hil: Moram da kažem, i izvinjavam se na izrazu, da je to proces. I neće se desiti u jednom trenutku, već u nekom periodu. Ali, mislim da je gospodin Kurti kompletno informisan od strane našeg ambasadora u Prištini, gospodina Lajčaka i gospodina Eskobara, da će morati da napravi neke promjene ako želi da računa na nas kao prijatelja i partnera. Ne sjećam se da sam ikada vidio tako duboke podjele u odnosima Prištine i Vašingtona.
Glas Amerike: Šta očekujete od gospodina Vučića u ovom procesu? I šta bi bile posledice ako se ne ispuni očekivano?
Hil: Mi računamo na njega kao dobrog partnera, on i njegova vlada su dobri partneri u ovom procesu. I nadamo se da će se tako nastaviti. Voljeli bismo da on uradi šta može na deeskalaciji situacije i vidimo da se to već implementira. To je veoma pozitivno. Bio sam prisutan na razgovorima (sa Eskobarom, Vučićem i Lajčakom, prim. nov) prije neko veče, i mogu vam reći da su išli dalje od trenutne krize na Kosovu. Mislim da postoji razumijevanje sa vlastima u Srbiji kako da idemo naprijed, da radimo stvari zajedno, nadam se da će i narod u Srbiji shvatiti da želimo mnogo više da sarađujemo politički, ekonomski, u domenu bezbjednosti – zato je ovdje bio i general Hokinson (šef Biroa Nacionalne garde SAD, prim. nov). Veoma smo zainteresovani da unapredimo odnose sa Srbijom – barem onoliko koliko su za to zainteresovani narod i vlast u Srbiji. Osjećamo da nam Srbija postaje sve bolji i bolji partner.
Glas Amerike: Postoji li jedinstvo unutar Kvinte u vezi sa stavom kosovskog premijera? Videli smo da su SAD bile veoma konkretne u smislu posledica, ali drugi to nisu ispratili.
Hil: Da budem jasan: ne želim da govorim o različitim medijskim navodima. Mi smo rekli da će Kosovo trpiti posljedice u odnosima sa nama, to je veoma snažna poruka. Mislim da postoji jedinstvo unutar Kvinte. A da li postoji neki problem kako zemlje Kvinte reaguju, to ćete morati da pitate članice Kvinte. Ali, mislim da postoji stav da nešto mora da se uradi i da postoji zabrinutost u vezi sa tim kako Priština postupa, i mislim da tu zabrinutost dijele sve zemlje članice Kvinte.
Glas Amerike: Jedna od varnica za krizu na Kosovu bili su i lokalni izbori. Izlaznost je bila ekstremno niska, oko 3,5 odsto. Ali, Zapad nije osporio rezultate tih izbora. Kada gledate unazad, da li Vam se to čini kao pogrešna odluka?
Hil: Znate, moraćete da pitate druge ljude da li je to bila pogrešna odluka. Ja svakako imam svoje mišljenje o izborima i dozvolite mi da na ovo pitanje odgovorim više kao analitičar, nego kao ambasador. Mislim da su neki ljudi očekivali da će izlaznost biti niska, ali da nisu očekivali da će biti samo 3,75 odsto. I mislim da je vrlo brzo postalo očigledno, rekao bih svima, da sa takvom izlaznošću nemate osnov da nastavite dalje. Jasno je da su ti podaci zabrinuli mnoge, ja sam svakako jedan od njih.
Glas Amerike: Čini se evropski predlog o normalizaciji odnosa, aneks o implementaciji iz Ohrida nisu doneli mnogo napretka, napetosti na terenu su iste, ako ne i veće. Smatrate li ove dogovore neuspelim, da li možda postoji potreba da se nađe neki novi pristup?
Hil: Moje mišljenje je, i to želim da naglasim jer nisam pregovarač, da se svi elementi sporazuma koji treba da budu na stolu, tu i nalaze. Srbija traži formiranje ZSO, i to je važno, jer iz činjenice da nema ZSO - proizilazi nedostatak povjerenja u međunarodnu zajednicu. I to je veliko pitanje za kredibilitet svih. Srbija treba da prizna kosovska dokumenta i da ne stoji na putu Kosova ka međunarodnim organizacijama… Jasno mi je da može da se kaže da ne funkcioniše, ali odustajanje nije opcija. I moram da kažem još jednu stvar: ono što sam vidio u drugim pregovorima, a ovdje ne, jeste dobar ton razgovora. U slučaju dijaloga Beograda i Prištine, pokušavate da pomjerite stvari na drugi nivo u odnosu na onaj na kojem su sada, ali mislim da oštra retorika šteti procesu.
"Protesti protiv nasilja, ali i političke kulture, netolerancije"
Glas Amerike: Predsednik Vučić je najavio vanredne izbore koji bi mogli da se dese do kraja godine. Kako će Zapad na to gledati u kontekstu usporavanja rešavanja procesa u vezi sa Kosovom?
Hil: Mislim da Srbija treba sama da rješava svoje političke probleme. Šta god da se odluči o izborima, nemam sumnje da će Srbija moći istovremeno da radi i na pitanju Kosova i drugim pitanjima. Vlade su obično u stanju da se istovremeno bave sa nekoliko stvari i to očekujemo od Srbije.
Glas Amerike: Situacija u Srbiji je veoma turbulentna otkako su se desila dva masovna ubistva početkom maja. Dešavaju se masovni protesti, opozicija optužuje vlast da je odgovorna za atmosferu nasilja. Kako Vi vidite aktuelna dešavanja?
Hil: Ja ne glasam ovdje, niti učestvujem u politici, samo posmatram i imam određeno mišljenje, ali nije moje da učestvujem. Mislim da svi koji učestvuju u ovom procesu, bilo da su za vlast ili protiv nje, treba da imaju u vidu kuda sve ovo vodi. Moj generalni komentar je da su na proteste protiv nasilja, koji su počeli zbog ove užasne tragedije u školi u centru Beograda, ljudi izašli da kažu da tako nešto nije prihvatljivo u ovom društvu. Mi u SAD, nažalost, imamo mnogo takvog nasilja. Moj utisak, kao stranog posmatrača, jeste da su uzroci dublji od nasilja u školi, mislim da su mnogi ljudi uznemireni zbog političke kulture u ovoj zemlji, da ih brine to što politički akteri ne mogu da sjednu zajedno za sto i civilizovano razgovaraju. Kada govorimo o nasilju, oružano nasilje u dva masakra, to je svakako uzrok, ali mislim da ljudi ovde govore i o verbalnom nasilju, netoleranciji. Kako će se sve to završiti, da li će biti novih izbora, na Srbima je da odluče.
Glas Amerike: Pojedini provladini mediji plasiraju priču da Zapad želi da destabilizuje Srbiju kroz proteste. Šta kažete na to?
Hil: Pošto će ovo gledati cijele porodice, ne želim da koristim baš oštre riječi, ali zaista to je pogrešno. Ne, Zapad ne destabilizuje Srbiju, nije ni u čijem interesu da to radi.
Glas Amerike: Neki kažu da Zapad ustvari podržava "stabilokratiju" i žmuri na različita kršenja sloboda u Srbiji, eroziju demokratije, korupciju, kako bi podržao Vučića da reši pitanje Kosova?
Hil: Mislim da to nije tačno. Kada posmatramo Kosovo, ne vidimo odnose Beograda i Prištne kao najvažnije na svijetu, već gledamo kako da stvorimo okolnosti u kojima Srbija može da napreduje i postane punopravan partner u euro-atlantskim strukturama. I onda vidimo problem Kosova kao nešto što to usporava. Srbija će imati mnogo partnera u budućnosti, već ih ima i u regionu, i vjerovatno će ubuduće imati i Kosovo, Albaniju kao partnere. Mislim da ima mnogo ljudi u EU koji žele da vide Srbiju kao člana, iako mnogi ovde ne misle tako. Žele Srbiju, ali ne i njene probleme. Ako ste član kluba, želite članove, ali ne njihove probleme.
Glas Amerike: Očekujete li od gospodina Vučića da prizna nezavisnost Kosova?
Hil: Mislim da je spreman da uradi ono što je rekao – da postigne normalizaciju i to je veoma važno. I to prethodi svim budućim fazama saradnje. Hajde da krenemo redom, da probamo da realizujemo ZSO, priznavanje kosovskih dokumenata. To je važno u ovom trenutku.
- Inda Swanke
Kiss the Future: Dokumentarac o sarajevskim umjetnicima pod opsadom
Kultni festival Tribeca otvoren je dokumentarcem o opsadi Sarajeva - Kiss the Future. Kako je došlo do ovog projekta čiji su producenti Matt Damon i Ben Affleck donosimo i ekskluzivnom intervjuu sa autorom i rediteljem Nenadom Čičin Šainom.
BiH: U javnim nabavkama godišnje se gubi 400 miliona
Zloupotrebama u procesu javnih nabavki u Bosni i Hercegovini godišnje se gubi oko 400 miliona konvertibilnih maraka. Nevladin sektora smatra da je jedno od rješenja za smanjenje korupcije u ovoj oblasti donošenje novog zakona o kojim bi bile uvedene znatno veće sankcije za odgovorne.
Turska u novom Erdoğanovom mandatu: Obnavljanje veza sa Washingtonom?
Novoizabrani turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan suočava se s izazovom balansiranja veza između Rusije i zapadnih saveznika. Veto Ankare na kandidaturu Švedske za članstvo u NATO-u je ključni test njene lojalnosti, a analitičari smatraju da Erdoğan možda traži obnavljanje veza sa Vašingtonom.
SAD: Vanredno stanje za LGBTQ+ populaciju
Kampanja za ljudska prava objavila je vanredno stanje za LGBTQ+ zajednicu u SAD i smjernice u kojima se navodi koji su diskriminativni zakoni donijeti u svakoj saveznoj državi, uz informacije o tome koja prava ima zajednica, kao i obavještenja kome se obratiti za zdravlje i bezbjednost.
Uz upozorenje o trenutnoj političkoj klimi, najveća organizacija u SAD koja se bavi pravima lezbejki, gej, biseksualih, transrodnih i kvir Amerikanaca kaže da upozorenja za putovanja na opasna mjesta nisu dovoljna pomoć ljudima koji žive u takozvanim neprijateljski nastrojenim državama.
Kampanja je navela da preduzima mjere kako bi odgovorila na opasan rast diskriminatornog zakonodavsta koji je bez presedana u saveznim državama ove godine, sa više od 70 zakona protiv LGBTQ+ zajednice u 2023. godini što je dvostruko više od prošle godine. U izvještaju "LGBTQ+ Amerikanci pod napadom" navodi se da su ti akti dio koordinisanih republikanskih napora, koje su podržale "ekstremističke grupe koje imaju izdašne fondove".
Smjernice date pod naslovom “Odbrana LGBTQ+ Amerikanaca” nude informacije kako se podnosi prijava zbog narušavanja građanskih prava i navodi gdje se može naći finansijska pomoć ili posao u onome što naziva "bezbjednim državama". U dijelu pod nazivom "Upoznajte svog neprijatelja/ Opoziciju" navodi se kako se angažovati u lokalnom aktivizmu i protiviti naporima protiv LGBTQ+ zajednice i kako se snaći u teškim razgovorima sa prijateljima i porodicom.
Smjernice imaju za cilj da pomognu milionima ranjivih osoba, "bez obzira da li planiraju da na ljeto putuju negdje gdje je povećana opasnost za LGBTQ+ ljudima, ili žive u državama čije u kojima se zakonima i političkim ekstremizmom stavlja meta na naša leđa", navodi u saopštenju Keli Robinson, predsjednica Kampanje za ljudska prava.
Objavljivanje vanrednog stanja se događa prvi put u istoriji Komiteta za ljudska prava i stiže u momentu kada u državama koje drže republikanci usvajaju zakone usmjerene prema ljudima u odnosu na njihov identitet, kao što je nekoliko zakona koji osporavaju transrodnost, od korištenja ličnih zamjenica do toaleta, ili zdravstenih usluga.
Među posljednjima u seriji zakona, je onaj koji je u završnoj proceduri u Luizijani koji će zabraniti zaposlenima u javnim školama da sa djecom školskog uzrasta raspravljaju o seksualnoj orjentaciji ili polnom identitetu. Zakon je sličan onome koji su kritičari u Floridi nazvali "Ne reci gej" kojim se zabranjuje razgovor ili nastava o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu u uzrastima od predškolskog do trećeg razreda osnovne škole.
