Na stranicama SZO, u opisu simptoma i transmisije COVID-19, kao i u novim smjernicama za nošenje maski, piše kako je rijetko zabilježeno da se događa prenos bolesti s pacijenata bez simptoma. Međutim, istovremeno se u svijetu, pa i kod nas otkrivaju asimptomatski slučajevi infekcije, odnosno, ljudi za koje je PCR testovima, uglavnom putem praćenja kontakata, utvrđeno da su pozitivni na virus, a pri tome ne ispoljavaju simptome poput kašlja, upaljenog grla ili temperature, kao ni one simptome koji nisu tako uobičajeni. Također, SZO i državne institucije koje se bave javnim zdravstvom nas upozoravaju da trebamo svi nositi maske ukoliko nismo u situaciji van doma da održavamo fizičku distancu upravo zbog hipotetičke mogućnosti da smo mi ili naši kontakti asimptomatski slučajeva. Ove kontradikotrne preporuke i zaključci su s pravom izazvali pitanja na kanalima komunikacije SZO.
U jučerašnjem tweet-u sa zvaničnog Twitter naloga SZO dr Van Kerkhove u videu pojašava kako se ne radi o nekom zvaničnom stavu SZO, nego o zaključku određenog malog dijela studija i neobjavljenih naučnih radova.
„Imamo estimacije koje govore da je od 6% do 41% populacije možda inficirano, ali ne pokazuje simptome“, kazala je dr Van Kerkhove u tom videu i dodala: "Nisam izjavila politiku SZO-a ili nešto slično, samo sam pokušavala artikulirati ono što znamo". "I u tome sam koristila frazu 'vrlo rijetko' i mislim da je nesporazum tvrditi da je asimptomatski prenos globalno vrlo rijedak.", pojasnila je Van Kerkhove nesporazum. U pokušajima traženja kontakta iz drugih zemalja rijetko je pronađen sekundarni prenos s asimptomatskih pojedinaca, ali tema je i dalje "glavna nepoznanica", prema riječima Van Kerkhove.
Ako je manja mogućnost prenosa s osoba koje ne pokazuje znake COVID-19, to bi bile dobre vijesti, jer bi praćenje širenja bilo mnogo lakše, a transmisija manja. Međutim, to ne znači da se građani smiju opustiti i vjerovati kako su sigurni ako ne nose preporučene maske, a u kontaktu su s nekim ko izgleda zdravo ili da nemaju virus samo zato što nemaju simptome.
Glavni način prenosa virusa je i dalje kapljično, putem respiratornih kapljica koje izbacuje zaražena osoba prilikom kašljanja, ali i pri govoru. Još nije sasvim jasno koliko se infektivne čestice prenose ako ostanu u zraku i koliko su u zraku virulentne, ali je izgleda mogućnost zaraze ovako, iz aerosola nešto manja nego putem kapljica. Osoba je najzaraznija onda kada počinje pokazivati simptome.
To je i dijelom zbog toga što simptomi, poput kašlja, doprinose širenju virusnih čestica. Jednostavno – osoba koja kašlje, a virulentna je, izbaci mnogo više virusnih čestica i izbaci ih mnogo dalje usljed propulzije zraka nego što se to događa pri govoru. Kijanjem i kašljanjem oboljela osoba sa simtomima emituje između 3000 i 40000 kapljica koje su pune virusnih čestica. Ovo je mnogo manje pri govoru.
Također, vrlo često se ne pravi razlika presimptomatskih i asimptomatskih pacijenata. Presimptomatski pacijenti su oni kod kojih je infekcija u fazi inkubacije, još nemaju simptome, ali se simptomi ispolje poslije. Inkubacija za COVID-19 traje obično 5-6 dana, ali se simptomi mogu javiti bilo kad između 2 i 14 dana nakon izlaganja virusu. Presimptomatska osoba može biti zarazna za druge otprilike 2 dana prije pojave simptoma.
Za razliku od presimptomatskih bolesnika, istinski asimptomatski bolesnici prođu cijelu inkubaciju i period nakon toga bez pojave ikakvih simptoma. Tu se čak ni ne radi o tome da osobe „prebole na nogama“ neki blaži oblik, nego zaista nemaju simtptome. Još ne znamo zašto kod nekih osoba možemo detektovati virus, ali nema znakova oboljenja te šta je to što favorizira ovakvu kliničku sliku – određene varijante gena, razlike u imunološkom sistemu, doza/titar virusa kojem su osobe bile izložene. Ali, iz SZO naglašavaju da se rijetko javljaju pravi asimptomatski slučajevi, dok su oni sa blagom kliničkom slikom mnogo češći, odnosno, oboljeli obično imaju neki simptom, pa makar bio to simptom blage prehlade.
Mnogi su nakon prvih informacija SZO požurili da kritikuju oštre mjere koje su provedene u mnogim državama radi sprječavanja transmisije kao nepotrebno ugrožavanje ekonomije, dok su drugi kritikovali SZO da su dali informacije koje nisu poduprte publikovanim studijama na valjanom uzorku. Stoga je ipak potrebno biti oprezan i dalje se pridržavati mjera lične i respiratorne higijene te nošenja maski u svakom prostoru van vlastitog doma ukoliko nije moguće održavati distancu od oko 2m.
