Većina naučnika smatra kako treba biti oprezan jer je drugi val pandemije itekako moguć i već su zabilježeni porasti broja oboljelih čak i u područjima gdje se inicijalni val stišao. Samo mali broj stručnjaka iznosi mišljenje kako će se virus zadržati tek u nekim džepovima i neće uzrokovati velike poraste broja slučajeva u narednom periodu.
Iz Svjetske zdravstvene organizacije – WHO upozoravaju kako je drugi val itekako moguć, ali i drugi vrhunac unutar prvog vala.
Na pres-konferenciji krajem maja, dr Michael Ryan pojasnio je kako pod drugim valom smatramo pojavu da se nakon smanjenja broja slučajeva u inicijalnom valu pandemije nekoliko mjeseci poslije toga počinju javljati novi slučajevi.
To će biti realnost za mnogo zemalja u nekoliko mjeseci, ali moramo biti svjesni činjenice da se bolest može pojaviti u bilo koje vrijemedr Michael Ryan
Tu i leži problem – jednom kada broj slučajeva počinje opadati, stanovništvo se počinje opuštati, praktično zaboravljajući osnovne mjere predostrožnosti. Kada je zabilježeno opadanje broja slučajeva u našem regionu, već su se javili komentari kako je sve ovo bilo „bezrazložna panika“. Ljudi ne shvataju kako su oštre mjere doprinijele da se skrati krizni period i obezbijedile da ne dođe do preopterećenja zdravstvenog sistema.
Procjene WHO
„Ne možemo praviti pretpostavke da samo zbog toga što je bolest (op. a. – broj slučajeva bolesti) u opadanju da će nastaviti opadati“, rekao je Michael Ryan i dodao kako se moramo pripremiti na drugi val. „Možemo dostići idući vrh u ovom valu – to se već dogodilo prije, desilo se s pandemijom 1919.“, napomenuo je Ryan. Što pandemija duže traje, to je vjerovatnost za drugi val veća.
Dr Maria Van Kerkhove, voditeljica COVID-19 tehničkog tima pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, naglasila je da svaki put kada postanemo zadovoljni učinkom, kada mislimo da je situacija pod kontrolom, virus nas iznenadi. „Ako virus ima mogućnost, iskoristiće je“, istakla je Van Kerkhove.
Ovaj drugi „pik“ unutar istog vala se već događa u nekim evropskim zemljama, poput Sjeverne Makedonije te nekim zemljama jugoistočne Azije. I u našoj zemlji imamo ponovni skok slučajeva na nekoliko mjesta – u Tešnju, Živinicama i Modriči te to dokazuje da je virus još uvijek prisutan i nije vrijeme za opuštanje.
Stoga su mjere praćenja slučajeva, praćenja kontakata, javno-zdravstvene mjere, poput širokog testiranja, nošenja maski, i održavanja fizičke distance, upotrebe rukavica gdje je neophodno i dalje na snazi i predstavljaju važan element kontrole eskalacije slučajeva. Studije ukazuju na to da maske reduciraju širenje COVID-19 za oko 85%, a iz WHO su početkom juna izmijenili smjernice za nošenje maske i sada savjetuju da je nošenje maski jako bitno. U novim smjernicama se ističe kako je maske potrebno nositi i na otvorenom, ako nije moguće održavati fizičku distancu, kako bi maske trebale biti napravljene od 3 sloja različitog materijala te kako je iznimno važno da ih nose osobe starije od 60 godina i medicinski radnici, čak i ako ne njeguju oboljele od COVID-19. WHO naročito savjetuje nošenje medicinskih maski, koje imaju odgovarajuće certifikate, ali daje smjernice i za maske od tkanina, mada se naglašava kako one nisu naročito efikasne u filtiranju.
Kada bi se mogao dogoditi idući val?
Mnogo stručnjaka iz oblasti zdravstva, uključujući i dr Anthonyja Faucija (National Institute of Allergy and Infectious Disease/NIAID) i dr. Roberta Redfielda (CDC) smatraju kako će se drugi val na sjevernoj hemisferi dogoditi u periodu jeseni 2020.
Ovo su prilično racionalne procjene, s obzirom da su atmosferski uslovi na jesen biti nešto povoljniji za virus, koji će se u toku ljeta negdje pritajiti. Ljeto je vrijeme kada tradicionalno ima manje respiratornih oboljenja, kako zbog viših temperatura, tako iz zbog činjenice da su ljudi na godišnjim odmorima te manje fizički komuniciraju jedni s drugima. Međutim, prema dr Deborah Birx, koja je ljekar u timu Bijele kuće, drugi val će nastupiti već ovog ljeta.
Birx računa da će se to dogoditi jer će s ljudi opustiti i neće se držati dovoljno mjera predostrožnosti na ljetovanju.
Računamo na sezonalnost novog koronavirusa, poučeni onim što znamo od ponašanju drugih ljudskih koronavirusa te virusa gripe, koji, iako ne spadaju u koronaviruse, predstavljaju respiratorni virus koji se širi kapljično, slično SARS-CoV-2. Međutim, nije za odbaciti ni mišljenje kako će se i u toku ljeta dešavati barem manji pikovi epidemije u pojedinim mjestima.
Ne postaje dva ista virusa niti dvije iste epidemije
Treba imati na umu da je prvi val španske gripe u proljeće 1918. bio mnogo manji nego drugi val, koji je počeo u jesen 1918. Drugi val je imao 5x više smrtnih slučajeva na hiljadu stanovnika nego prvi, a na proljeće 1919. nastupio je treći val, koji je bio slabiji od drugog, ali jači od prvog. Vrlo je teško graditi modele šta će se događati s COVID-19 na osnovu istorijskih modela pandemija određenih oblika gripe i virusa H1N1 jer se radi o različitim virusima, ali s obzirom da i najbenevolentnije procjene mortaliteta i letaliteta od COVID-19 prevazilaze procjene letaliteta i mortaliteta gripe, za očekivati je upravo ovakav scenario. Treba imati na umu da su i bubonska kuga u Srednjem vijeku te svinjska gripa 2009. imale nekoliko valova.
Ovo se nije dogodilo s nekim drugim virusima, poput marburgvirusa, koji izaziva jednu vrstu hemoragijske groznice. Kada se ovaj virus pojavio 1967. u Jugoslaviji i Zapadnoj Njemačkoj, brza reakcija i izoliranje svih slučajeva i kontakata su doveli do toga da se groznica ne proširi i da ne bude drugog vala. Inače, bolest koji izaziva ovaj virus je smrtonosna u 90% slučajeva. Međutim, ovaj virus se prenosi kontaktom, tjelesnim tekućinama zaražene osobe, a ne respiratorno, putem kapljica. Sama brza reakcije je također dovola do toga da pojava nekoliko slučajeva ne eskalira u epidemiju. Ovo je druga krajnost u scenarijima širenja bolesti i potpuno drugačija u odnosu na COVID-19.
Ne postoje dva virusa, čak ni srodna, koja imaju ista svojstva, a čak i ona svojsta, poput Ro faktora, broja koji nam govori koliko zaražena osoba može zaraziti drugih, nisu neko određeno, betonirano i nepromjenljivo svojstvo virusa – mijenjaju se u ovosnosti o našim odlukama i mjerama. To znači da niti jedna epidemija nije sasvim ista kao neka druga.
Ali, kod zaraznih bolesti je zajedničko jedno – one se šire kada se zaražena osoba nađe u kontaktu sa nezaraženom osobom koja nema imunitet na tu bolest (prirodni ili stečeni). S obzirom da su mjere izolacije doprinijele tome da se smanji pritisak na zdravstveni sistem, manje ljudi izloži riziku, ali i smanji broj prokuženih individua (onih koje se prebolovale infekciju i stekle imunitet), veliki broj ljudi je suspektabilno na novi virus. Oni predstavljaju otvorena vrata virusu da se u budućnosti proširi. Sve ovo čini da su pojave novih valova i pikova pandemije sasvim realan scenario.
