Linkovi

Karadžić želi novo suđenje, a Tužilaštvo smatra da za to nema razloga


Radovan Karadžić iznosi žalbu na presudu Tribunala kojom je osuđen na 40 godina zatvora

Žalbe na prvostepenu presudu Radovanu Karadžiću, nekadašnjem predsjedniku Republike Srpske osuđenom na 40 godina zatvora, počele su izlaganjem Karadžićeve Odbrane, a potom je uslijedio tužilački odgovor na žalbu.

U odgovoru na žalbe koje je iznio Karadžić, tužilački tim podsjeća da je Karadžić imao vodeću ulogu četiri udružena zločinačka poduhvata u okviru kojih su počinjeni brojni zločini u Bosni i Hercegovini.

Karadžić je 2016. godine proglašen krivim za progone, istrebljenja, ubistva, deportaciju, genocid u Srebrenici, terorisanje građana Sarajeva i korištenje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Tužioci tvrde da mu nije pošlo za rukom da obori svoju odgovornost u zločinima, uključujući genocid u Srebrenici, jer argumenti koje je ponudio nisu takve razine da bude oslobođen krivice.

Navod žalbe Odbrane da suđenje nije bilo pravično, Tužilaštvo je stava da Odbrana u žalbi nije pokazala nikakvu nepravičnost kako bi došlo do ponovnog suđenja.

Kategorički su odbacili tvrdnju da je želja Tužilaštva da postupak bude nepravičan i da su sudije naveli na kršenje Karadžićevih prava.

Karadžićeve žalbe

Završeno je izlaganje žalbe Karadžića i njegovih branilaca sa zahtjevom da se ponovi suđenje zbog toga što, kako smatra Odbrana, nije bilo pravično i dolazilo je kršenja prava Odbrane.

Karadžić je shvatanja da su iskazi nekih svjedoka Tužilaštva za njega oslobađajući, ali da su tužioci i vijeće takva svjedočenja ignorisali, kao i iskazi 230 svjedoka Odbrane.

Iznoseći žalbu, Karadžić je „neviđenom zbrkom” ocijenio navod prvostepene presude da je bio „središnja ličnost u stvaranju uglavnom nacionalno homogene države bosanskih Srba”.

„Tužilaštvo je navalilo na Vijeće da mene osudi što sam predviđao šta će biti (...)”, rekao je Karadžić.

Karadžićev pravni savjetnik Peter Robinson traži od Žalbenog vijeća da Karadžića oslobodi odgovornosti za genocid u Srebrenici, navodeći da ne postoji dokaz da je izdao naređenje za pogubljenje Srebreničana u julu 1995. godine.

Više 8.000 dječaka i muškaraca iz Srebrenice ubijeni su različitim lokacijama, dok su žene i neki stariji muškarci protjerani.​

Odbrana Karadžića tvrdi da je riječ o mnogim kršenjima prava na Odbranu i da je riječ u suđenju koje nije bilo pravično. Smatraju da je jedini način da se greške isprave jeste da Žalbeno vijeće ponovi suđenje.

Kao jednu od mnogih primjedbi, Odbrana navodi da je Karadžić osuđen, a da nije svjedočio tako da nije „saslušana njegova strana priče”.

Smatraju i da je načinjena greška kod priihvatanja presuđenih činjenica iz drugih predmeta na način da su sudije takve činjenice prihvatile nasuprot dokazima koje je prezentirala Odbrana.

Karadžić je tokom suđenja odustao od svjedočenja u svoju korist nakon što su mu sudije, kako je izvještavala Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine, odbile da svjedoči u formi naracije bez postavljanja pitanja.

Stava su i da sudski proces treba ponoviti kako bi svjedočio i Ratko Mladić, nekadašnji komandant štaba Vojske Republike Srpske, a koji je u prvostepenom postupku odbio odgovarati na pitanja.

U novembru prošle godine Mladić je osuđen na doživotni zatvor zbog zločina za koje je osuđen i Karadžić.

Ratko Mladić za vrijeme izricanja presude, 22. novembar 2018.
Ratko Mladić za vrijeme izricanja presude, 22. novembar 2018.

Krivica Karadžića se ogleda u progonima, istrebljenjima, ubistvima, genocidu u Srebrenici, terorisanju građana Sarajeva i korištenju pripadnika UNPROFOR-a za taoce i drugih zločina.

Prema prvostepenoj presudi, Karadžić je bio središnja figura u mobilizaciji i stvaranju Teritorijalne odbrane bosanskih Srba, Vojske Republike Srpske i zasebnih policijskih struktura bosanskih Srba.

„Karadžić i drugi pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata poslužili su se svojim ovlastima na krizne štabove, teritorijalnu odbranu vojsku Republike Srspke, Ministartvo unutrašnjih poslova bosanskih Srba i paravojne formacije da bi izvršili zločine predviđene zajedničkim planom sveobuhvatnog udruženog zločinačkog poduhvata”, obrazlaže se u presudi.

Oslobođen je dijela optužnice koji se odnosi na genocid u sedam bosanskohercegovačkoh općina – Prijedor, Bratunac, Foča, Ključ, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.

Zamjerke na presudu

Tužioci imaju dvije zamjerke na presudu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju koji je zatvoren na kraju 2017. godine, a nedovršeni predmeti su prebačeni nadležnost Mehanizma za međunarodne krivične sudove.

Tužioci će u žalbi isticati dokaze kojima će nastojiti uvjeriti Žalbeno vijeće da Karadžića treba osuditi za genocid u sedam općina.

„Stav tužilaca je da je pogrešan zaključak Prvostepenog vijeća da se ne može na osnovu izvedenih dokaza zaključiti da učesnici udruženog zločinačkog poduhvata koji je dokazan nisu imali genocidnu namjeru, odnosno da se ne može zaključiti da su oni željeli da unište zaštićenu grupu Bošnjaka na teritoriji tih sedam općina”, kaže Denis Džidić, urednik Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine.

Denis Džidić, urednik Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH)
Denis Džidić, urednik Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH)

Također, tužioci zamjeraju Prvostepenom vijeću izrečenu visinu kazne, smatrajući da je doživotna zatvorska kazna ispravna odluka obzirom na razmjere Karadžićevih zločina.

Sa druge strane, Karadžić je iznio opsežnu žalbu na presudu, navodeći oko 50 stavki, koje se tiču kršenja prava na Odbranu, kršenja proceduralnih prava, što kako smatra Karadžić, je uticalo na fer suđenje, pojašnjava urednik Balkanske istraživačke mreže.

„Karadžić je zatražio da bude oslobođen krivice”, kaže Džidić.

Niti jedan ratni politički funkcioner iz Bosne i Hercegovine nije osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu pred Međunarodnim krivičnin sudom za bivšu Jugoslaviju.

Vaše mišljenje:

Prikažite komentare

XS
SM
MD
LG