Tekst preuzet od BHRT-a
U Izvještaju pod naslovom “Ujedinjeno Kraljevstvo i budućnost Zapadnog Balkana” poimenično se pominju samo dva političara iz Bosne i Hercegovine – predsjedavajući Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i predsjednik bh. entiteta Republika Srpska i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.
Izvještaj se, između ostalog, bavi uticajem Republike Hrvatske i Republike Srbije na dešavanja u regionu Zapadnog Balkana, s posebnim naglaskom na uticaj na Bosnu i Hercegovinu. Interesantno je da je ocjena uticaja Srbije na Bosnu i Hercegovinu mnogo blaže ocijenjena od uticaja Hrvatske.
Ocjenjuje se da je uticaj Hrvatske u Bosni i Hercegovini značajan, te se konstatuje kako Hrvatska vodi politiku koja dopušta bilo kojem Hrvatu iz drugih zemalja da traže državljanstvo Republike Hrvatske što im, na taj način, otvara pristup zemljama Evropske unije.
U Izvještaju se, u ovom kontekstu, citiraju ocjene iz svjedočenja generala Majka Rouza (Sir Michael Rose) pred Komitetom za međunarodne odnose Kuće lordova pri britanskom parlamentu, ali i dijelovi iz izvještaja visokog predstavnika u BiH Valentina Incka (Inzko) pred Savjetom bezbjednosti Ujedinenih nacija (UN).
“General Majk Rouz kaže da, ukoliko entitet Republika Srpska izglasa nezavisnost od Bosne i Hercegovine, ‘mi ćemo završiti sa hrvatskim elementom koji će težiti da se spoji sa Hrvatskom i Evropa će morati da očuva malu, neizvodljivu muslimansku državu u sredini’, nešto što je on opisao kao ‘nezamislivo’. U svom izvještaju UN-u iz 2017. godine, visoki predstavnik dr. Valentin Incko pozvao se na hrvatske političare koji zagovaraju reorganizaciju zemlje po etničkim crtama, uključujući i stvaranje Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Pitanje samouprave bosanskih Hrvata pojavilo se nekoliko puta od potpisivanja Dejtonskog sporazuma iz 1995. godine. Neki političari bosanskih Hrvata tražili su formiranje ‘trećeg entiteta’, gdje bi Hrvati bili većina. Dragan Čović, predsjednik HDZ-a u Bosni i Hercegovini, tvrdio je da sadašnji sistem uređenja sa dva entiteta znači da su bosanski Hrvati lišeni temeljnih prava i podložni asimilaciji unutar Federacije (jednog od dva entiteta u Bosni).”
Uticaj Srbije na Bosnu i Hercegovinu u Izvještaju lordova o Zapadnom Balkanu veže se i za personalne odnose između predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
“Srbija je, na Balkanu, veoma posvećena jačanju regionalne saradnje. Predsjednik Vučić već je posjetio Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Srbija snažno podržava akcioni plan za formiranje regionalne ekonomske regije, koja je usvojena na Samitu Zapadnog Balkana u Trstu. Vlada (Srbije) želi da Bosna i Hercegovina bude jedinstvena, stabilna država – ne postoji interes u podržavanju srpskih separatista u entitetu Republika Srpska. Ne postoji indikacija da su predsjednik Vučić i Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, bliski”, navodi se u Izvještaju.
O sigurnosti Zapadnog Balkana
Konstatuje se da stabilnost na Zapadnom Balkanu ne treba biti posmatrana pojedinačno po državama, nego da mora biti sagledana na regionalnoj bazi zbog jakih prekograničnih veza.
“Na primjer, Behar Sadriju (Sadriu) iz SOAS-a neriješeno pitanje Srbija-Kosovo vidi kao rizik za cijeli region. Što to pitanje duže ostane neriješeno, to je veći rizik da se pitanja granica u regionu ponovo otvore: ‘To bi izvršilo značajan udarac, da počnemo sa njom, na Bosnu, ali također i na bivšu jugoslovensku republiku makedoniju i eventualno – kako se to dešavalo ’90. godina – i šire”, stoji u Prvom Izvještaju Komiteta za međunarodne odnose Kuće lordova pri britanskom parlamentu o Zapadnom Balkanu za predviđeni period 2017-2019.
Svaki pristup, kada je u pitanju Zapadni Balkan, mora biti regionalan, a ne pristup prema pojedinačnoj državi ili analizirajući samo dešavanja u pojedinačnoj državi, stava je nekadašnji visoki predstavnik u BiH, lord Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) koji je također svjedočio pred Komitetom za međunarodne odnose Kuće lordova.
“Ako u Bosni krene po zlu, po zlu će krenuti i u ostatku Balkana”, rekao je Ešdaun svjedočeći pred Komitetom, prenosi se u Izvještaju.
Navodi se i to da su reakcije na prvostepenu presudu generalu bosanskih Srba Ratku Mladiću za ratne zločine i samoubistvo generala bosanskih Hrvata Slobodana Praljka “primjeri nastavka naslijeđa ratova iz ’90-ih godina.
“Naša oprezna procjena je da je regija postigla spor napredak. Iako je neposredna opasnost od sveobuhvatnog sukoba daleka, nedostatak političkog napretka i duboki problemi nacionalizma, neuspjeh u suočavanju s prošlošću i endemska korupcija čine regiju sklonu nesigurnosti. (…) Svjedoci su zabrinuti za stabilnost u regionu. Cilj Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, u svjetlu regionalne ‘krhke stabilnosti’ je da ‘pomogne Zapadnom Balkanu da postane više stabilna i elastična regija’. Profesor Džejms Kerlindsi (James KerLindsay) opisuje Zapadni Balkan kao ‘izvor nestabilnosti u Evropi’. General Majkl Rouz razmišlja o Bosni i Hercegovini kao o ‘državi koja je u opasnosti da bude neuspješna’. Iako su se mnogi složili da je Dejtonski mirovni sporazum ‘vrhunski sporazum za okončanje rata, ali veoma loš sporazum za uspostavljanje države’ i da nije ostavio državu sa Ustavom koji pravilno funkcioniše, mogućnost da ona postane neuspješna država snažno je odbijena od strane onih sa kojima smo se susreli u regionu”, stoji u Izvještaju Komiteta za međunarodne odnose Kuće lordova pri britanskom parlamentu.
Ustaljene rečenice političara o EU
Britanski lordovi u svome Izvještaju Bosnu i Hercegovinu nazivaju potencijalnom kandidatkinjom za članstvo u Evropskoj uniji. Razmatrano je i pitanje kako okvir procesa proširenja, koji nudi EU, utiče na regiju Zapadnog Balkana, ali i na Bosnu i Hercegovinu.
“Za neke, ta ‘kutija koja otkucava’ sa strane Evropske unije pogoršava sumnje da je opredjeljenje lokalnih političara za članstvo u EU mlako. U Bosni i Hercegovini nam je rečeno da, iako se većina političara zalaže za članstvo u EU, borba protiv prevara i korupcije, stvaranje slobodnog sudstva i vladavine zakona može znatno potkopati njihovu sposobnost da koriste vlast na način na koji su to navikli. Jedan učesnik na okruglom stolu koji smo održali rekao je da svaki političar u Bosni i Hercegovini ima ‘oko sedam rečenica’ o Evropskoj uniji koje ponavlja po potrebi, ali da njihova predanost nije otišla dublje.”
Kada je riječ o članstvu u NATO savezu, u Izvještaju se konstatuje da je podrška tom članstvu jaka u entitetu Federacija BiH, ali ne i u entitetu Republika Srpska. Članstvo u NATO savezu nazvano je “formalnom ambicijom zemlje”, pa čak i politikom koja razdvaja.
“Dakle, iako je članstvo bilo formalna ambicija zemlje, to je bila razdvajačka politika. Ovo je naglašeno kada je Narodna skupština entiteta Republika Srpska 17. oktobra 2017. usvojila proglašenje vojne neutralnosti s posebnim osvrtom na vojne saveze. Ova podjela zaustavila je napredak na jednom od ključnih zahtjeva koje je odredio NATO prije nego što se pristupi Akcionom planu za članstvo u savezu (MAP) – na registraciji nepokretne odbrambene imovine (kasarne). Šezdeset i tri njih ostalo je neprijavljeno ili registrovano na nekadašnju SFRJ, budući da su postojali sporovi o tome treba li se ta imovina registrovati na jedan ili drugi entitet ili državu. Međutim, zamjenik ministra spoljnih poslova BiH Josip Brkić rekao nam je da ne postoji ‘plan B’ za priključenje NATO-u”, konstatuje se u Izvještaju.
Facebook Forum