Duboko u brazilskim šumama, oko 500 kilometara od Rio de Janeira, nalazi se bivše katoličko sjemenište Caraça, čije zgrade danas služe kao gostiona i hodočasnički centar koji su popularna destinacija za turiste iz svih krajeva svijeta, a i za neke divlje pse.
Prirodni rezervat oko Caraça-e, veličine 10 hektara, je utočište za jednu grupu životinja koje su samotnjaci po prirodi, ali se svake noći pojavljuju oko crkve već od 1982. godine kad su im kaluđeri počeli donositi hranu da bi ih odučili od preturanja po kantama za smeće.
"Priča o vukovima je započela 1980-tih godina a od tada se vrši i proučavanje ove vrste. I Caraça je dobila priznanje za svoj doprinos demistifikaciji ovih divljih pasa kao zlokobnih vukova", kaže biolog utočišta, Aline Abreu.
Svake večeri direktor utočišta Otac Lauro Palu iznosi tacnu sa bananama, drugim voćem i mesom, a posjetioci sede u tišini na klupama u vrtu i čekaju da se vukovi pojave...
Njihovo strpljenje se isplatio jer stiže prvi divlji pas... a tu je uskoro i drugi.
I do jutra sva hrana nestaje.
Odnos Karase sa ovim noćnim posjetiocima za Oca Laura ima i vjerski simbolizam.
"Radi se zapravo o ideji ljepote prirode, njene svete naravi kako je dobijamo iz Božje ruke, a to je formativna vrijednost za sve nas okrenuta protiv rata, destrukcije, predrasuda. To što smo nalik na Boga, puno nam pomaže. U tome leži i značaj Karase: tu je dobro očuvana priroda. Samo pogledajte: kakvo je divno popodne!", kaže Otac Lauro Palu, direktor utočišta.
I posjetioci imaju sličan doživljaj u susretu s ovim rijetkim životinjama.
"Za mene je najfantastičnija ta nevjerovatna blizina životinji koja je na slobodi. Ona dolazi kada to sama želi, ostaje koliko joj je drago, i odlazi u slobodi", kaže Camila Valvassori.
Posjetilac Achille Queverue se slaže: "Ova životinja je divna, veličanstvena, visoka i elegantna. Video sam ih ranije na fotografijama ali nisu izgledale ovako moćne. Predivne su."
Ove veličanstvene životinje se teško mogu vidjeti preko dana, i dok se turisti šetaju po rezervatu na njihovu prisutnost podsjećaju samo otisci šapa po stazama.
