U velikim gradovima poput New Yorka, gdje će do 2020. godine imigranstka populacija biti najveći procenat starijih gradjana, službe koje uzimaju u obzir kulturološke i slične razlike pri pružanju svojih usluga - kažu da broj stranih starijih osoba raste brže nego što su oni u stanju udovoljiti različitim potrebama.
U Centru za stare ljude Desi, osobe porijeklom iz Bangladesha se mogu ugodno družiti, klanjati, jesti halal hranu, pa čak i vježbati tri puta nedjeljno.
Ovi ljudi iz Bangladesha su se nedavno uselili u Ameriku, a za njih, posebno zato što su stariji, jezik može biti velika prepreka.
“Kada sam tek došla nisam znala ni malo engleskog. Ni sada nije puno bolje. Kada navečer legnem, počnem misliti: Bože, kako ću sutra...Kako ću se sporazumijevati s ljudima?”, priča o svojim strepnjama Jahan Ara Amin koja je došla iz Bangladesha.
Christian González-Rivera, pri Centru za Budućnost Urbanih Centara, kaže da je društvena izoliranost uobičajena među starijim osobama u imigrantskim zajednicama - pogotovo ako nema usluga na njihovom jeziku, ili u stilu njihove kulture: “Često smo svjedoci da se stariji ljudi osjećaju izolirano, jer im, na primjer, unuci ne govore njihov jezik. Našli su se u kulturi koja im je jako strana - a njihova uloga kao starije osobe često je drastično drugačija od uloge starijih u njihovoj zemlji. ”
India Home, sekularna organizacija za ljude iz južne Azije, koja vodi i rečeni centar Desi za starije, često se sučeljava s društvenom izolacijom u svim oblicima. Jedan od problema su i starije osobe koje žive sa svojom porodicom, djecom i unucima, ali se mnogi od njih ne kvalificiraju za penzioni dodatak i druge savezne beneficije za stare u Americi.
“Naši štićenici su jako religiozni, okrenuti tradicionalnoj obitelji, i žele biti sa svojom porodicom, Ali, to je ponekad teško - jer njihov sin ili kćerka koji su ih doveli ovdje - možda se i sami trenutno bore sa siromaštvom”, kaže direktorica centra Desi, Dilafroz Nagris Ahmed.
Medjutim, društvena izolacija nije neobična ni medju onim dobrostojećim, kao što je obitelj Shah koja je emigrirala iz Indije prije 25 godina, i gdje su svi postali američki državljani.
Bharat Shah kaže da je stekao samouvjerenost jer se uključio u sve aktivnosti i obuke koje je organizacija India Home ponudila.
“Moraš sam poraditi na svom razvoju - kako govoriti, kako se ponašati s drugim ljudima, šta može, a šta ne...A time se dobije i više prilika da vlastiti talent pokažete drugima ”, kaže Bharat Shah.
Porodica Shah kaže da je ključ sreće - zdravlje, i puno rada....
edd aw
