Lucas Wilson, osnivač tvrtke Supersphere VR voli tehnologiju koja mu omogućuje kreativnost.
"Volim sjajne objekte," kaže Wilson, i zato sad proizvodi virtualnu realnost.
"Svaki redatelj i svaka kreativna osoba želi raditi u virtualnoj realnosti jer je to nešto novo, a samim tim i cool", nastavlja Wilson.
Međutim vjerovatno će trebati vremene dok se prvi cjelovečernji film pojavi u kinima. Po Wilsonu, za to je kriva tehnologija za gledanje koja je tek u povoju.
"Gledanje kroz takva leća, kroz tu optiku već nakon 15 do 20 minuta izaziva naprezanje i umor oka, što onda zahtijeva pauzu u gledanju", objašnjava Wilson.
I sam rad u virtualnoj realnosti je skup, i filmska industrija je tek počela razmišljati o tome kako da to naplati potrošačima. Istovremeno je i stvaranje doslednog toka događaja u igranom filmu pravi umjetnički izazov jer gledaoci moraju imati slobodu pogleda u bilo kom pravcu.
"Ne vjerujem da je zasad itko otkrio pravi način vođenja toka priče. Sve dok ne počnemo sa eksperimentima i ne vidimo što je to što potrošači rado gledaju, nećemo ni znati...", kaže Dave Van Hoy iz tvrtke Advanced Systems Group.
Dok god ne počnu eksperimenti. Wilson kaže da ekran od 360 stupnjeva pruža tu slobodu rediteljima: "Takav ekran pojačava kreativnu moć. Nestaje ograničenje nametnuto dimenzijama tradicionalnog ekrana.U prvih 10 do 15 sekundi gledanja filma sa vizorom za virtualnu realnost na glavi ... ljudi počnu istraživati virtualni prostor oko sebe, no ubrzo se vraćaju priči i fokusiraju na nu, jer smo tako prihološki nastrojeni."
Wilson kaže da su tradicionalne filmske tehnike osvjetljenja i kadriranja još uvijek važne, ali je sada na raspolaganju i dodatna audio tehnologija kao što je Dolby Atmos, koja obogaćuje tok priče.
"Kad je vizor sa slušalicama na glavi i čuješ jači zvuk iza sebe, tvoj limbički sistem te prosto natera da se okreneš. Moraš da se okreneš. I sve to onda odjednom odvuče pažnju u sasvim drugu stranu, a to može da se iskoristi kao tehnika vođenja priče", nastavlja Lucas Wilson.
Wilson kaže da je namjera autora prijenos emocija i povezivanje sa publikom. Najbolji način za postizanje toga je upravo utapanje ili uključenje te publike u okruženje. A virtualna realnost sve to omogućuje.
