Dallas tuguje, a Južni Dallas, dom brojnim Amerikancima afričkog porijekla, tuguje i za crncima koje je usmrtila policija u odvojenim incidentima u dvije savezne države. Ti su slučajevi pod istragom.
''Obje su strane bile u krivu. U obje pucnjave. Pucanje policije bilo je krivo, i druga je pucnjava bila kriva. Ništa od toga ne izgleda pravedno,'' kaže Byron Evans, beskućnik iz Južnog Dallasa.
Ljudi u jednom restoranu u Južnom Dallasu također imaju pomiješane osjećaje.
''Emocije su pomiješane jer na obje strane vidite stvari koje nisu pravedne,'' kaže Conrad Proctor, stanovnik Južnog Dallasa.
Izvan centra za okupljanje ove zajednice, policiju općenito poštuju.
''Kad oni kažu 'stani,' ja stanem. To im je posao, znate, da i sebe štite,'' komentira James Wilson.
''Nemam ništa protiv policije. Da policije nema, imali bi problema, zar ne? Tako ja razmišljam,'' kaže Leon Kraut.
Ali ljude zabrinjava dolazak u kontakt s policijom.
''Da odem odavde, moram voziti. Ne znam kad će me zaustaviti i zbog čega. Ako želim izaći iz auta, mogli bi me ubiti. Ako želim nazvati hitnu pomoć, mogli bi me ubiti. Što da onda radim?'' - pita se Tayron Palmer, također iz Južnog Dallasa.
Nezaposlenost u manjinskim kvartovima je velika. Ispred jedne lokalne crkve, ljudi dolaze po hranu, bez obzira na to koje su rase.
''Ljubav nije boja. Ljubav nije crna, smeđa, zelena ili narančasta. Ljubav je ljubav. Bog želi da se volimo. Tako piše i u Bibliji,'' poručuje Sherick Ward iz crkve Dallas International Street.
Cijeli Dallas je u boli.
''Moramo se udružiti. Moramo sjesti i razgovarati. Moramo komunicirati. Bez komunikacije nemamo ništa,'' zaključuje Marcus Williams.
A to je prvi korak ka zacijeljivanju grada i čitave nacije.
