Po pravilu, izborni kolegij odabere kandidata koji je dobio najviše glasova prilikom predsjedničkih izbora. Ali je tokom historije Sjedinjenih država bilo već četiri izuzetka; posljednji takav slučaj se desio 2000. godine.
Jedan novi izvještaj pokazuje da su Donald Trump i Hillary Clinton u tijesnoj utrci na Floridi, u Ohaju i Pennsylvaniji.
Izvještaj Quinnipiac Univerziteta je važna vijest, mada je zasnovana na mišljenjima samo glasača u te tri američke savezne države. Međutim, činjenica je da glasanje u tim državama može odrediti tko će biti sljedeći predsjednik u Sjedinjenim državama.
„Američki predsjednički izbori su danas koncentrirani oko sve manjeg broja takozvanih 'država bojišta' u odlučivanju o tome tko će biti pobjednik,“ kaže Eric Ostermeier, profesor političkih nauka na Univerzitetu Minnesota.
Ove 'države bojišta' se nazivaju i neodlučnim, ili „swing“ državama, što znači da se glasači u njima ponekad odluče za demokratskog, a ponekad za republikanskog kandidata. Zato se američki mediji toliko i fokusiraju upravo na ove države.
Elektorski koledž ili izborni kolegij
Amerikanci izlaze na biračka mjesta 8. novembra, ali dobijanje najvećieg broja glasova za kandidate ne znači i automatsku pobjedu. O pobjedniku odlučuje 538 ljudi, članovi izbornog kolegija.
U izbornom kolegiju nema studenata i učenika, nego su to ljudi koji predstavljaju svoje savezne države u predsjedničkim izborima Sjedinjenih država.
Broj članova u izbornom kolegiju podudara sa brojem predstavnika svake savezne države u Kongresu. A to opet zavisi od broja stanovništva u određenoj državi. Neke države imaju samo po tri elektora, poput Aljaske i Vermonta, dok ih Kalifornija, kao država sa najbrojnijim stanovništvom, ima 55.
Uspostavljanje elektorskog koledža je propisano ustavom Sjedinjenih država, ali ustav ne obavezuje elektore na glasanje za kandidata koji je dobio najveći broj glasova u njihovoj državi. Ali to ipak najčešće tako biva.
Uslijed toga, veći procenat glasova u jednoj državi ne donosi i veću korist određenom kandidatu. Na primjer, ako Hillary Clinton pobijedi u Kaliforniji, ona će dobiti svih 55 glasova u izbornom kolegiju, bez obzira na to da li je za nju glasalo 51% ili 99% glasača. To važi za sve države, izuzev Nebraske i Maine-a, gdje se elektorski glasovi dijele proporcionalno među kandidatima.
Kako izborni kolegij utiče na kampanju
Sistem izbornog kolegija praktično znači da ni republikanski kandidat Donald Trump ni demokratski kandidat Hillary Clinton neće voditi kampanju u državama za koje misle da se pobjednik već unaprijed zna.
Na primjer, Donald Trump s velikom vjerovatnoćom dobija Aljasku, Idaho i sedam drugih država, jer su od 1968. godine republikanski kandidati redovno pobjeđivali u tim državama.
Isto tako se očekuje da će Hillary Clinton dobiti u Minnesoti, New Yorku i još šest drugih država, jer su te države od 1988. godine naovamo redovno glasale za demokratske predsjedničke kandidate.
Prema Normu Orsteinu, stručnjaku za vladu i politiku u organizaciji American Enterprise Institute, glasački trendovi ukazuju na to da je u 2016. godini samo devet takvih država u kojima je ishod glasanja nesiguran. To su Colorado, Florida, Iowa, Nevada, New Hampshire, Ohio, Pennsylvania, Virginia i Wisconsin.
Država Ohio je međutim od posebnog značaja, jer od 1964. godine naovamo, tamošnje stanovništvo nekako uvijek glasa za pobjedničkog predsjedničkog kandidata. Uslijed toga, toj državi je uvijek i poklonjeno puno pažnje.
Predstavnica Marcy Kaptur je demokrata, i zastupa grad Toledo u Kongresu već od 1983. godine. Ona opisuje stanje u toj državi nekoliko sedmica uoči predsjedničkih izbora:
„Preplavljeni smo baražama televizijskih i radio oglasa, telefonskim pozivima, ljudima koji kucaju na naša vrata. Puno ljudi dolazi u Ohio iz svih krajeva zemlje, i vrši kampanju u korist svojih kandidata,“ kaže Marcy Kaptur za Glas Amerike.
David Cohen je profesor političkih nauka na Univerzitetu Akron. I on je došao do zaključka, zajedno sa drugim istraživačima, da su kampanje predsjedničkih kandidata tokom izborne 2012. godine bile puno intenzivnije u Ohio-ju nego u ostalim državama, dok su neke druge, kao što su California i New York, bile „skoro potpuno zanemarene,“ kaže profesor Cohen.
Da li je to kraj elektorskog koledža?
Ima sve više ljudi koji zbog takve izrazite razlike u vođenju izborne kampanje u tim državama dovode u pitanje opravdanost opstanka same institucije izbornog kolegija. Oni su mišljenja da u Sjedinjenim državama predsjednika treba birati neposredno, gdje kandidat sa najvećim brojem glasova na razini cijele zemlje pobjeđuje.
„Glasači koji trenutno žive i glasaju u crvenim (republikanskim) ili plavim (demokratskim) državama su obespravljeni, jer njihov glas nema nikakvog značaja,“ kaže se u peticiji koja se nalazi na web sajtu organizacije Moveon.org.
Ali za takve promjene izbornog sistema morao bi se mijenjati i sam Ustav Sjedinjenih država. A taj proces nimalo nije lak.
Uslijed takvih promjena, kaže Norm Ornstein, stručnjak u American Enterprise Institute, kandidati više ne bi imali razloga da vode kampanju u manjim državama. A u slučaju tijesnih rezultata, svaka od 50 država bi krenula u prebrojavanje glasova.
2000. godine na Floridi došlo je upravo do takvog prebrojavanja glasova. Mediji su najprije objavili da je pobjednik utrke u toj državi bio Al Gore. Novinari su zatim malo kasnije promijenili priču i govorili da je pobjedio George W. Bush, da bi na kraju otkrili da su rezultati bili suviše tijesni, te se pobjednik ne može proglasiti.
Zvaničnici na Floridi su zatim proveli nekoliko sedmica prebrojavajući glasačke listiće. Vrhovni sud Sjedinjenih država je međutim ubrzo prekinuo to prebrojavanje, i na kraju, glasove izbornog koledža je dobio Bush, što mu je bilo dovoljno da postane predsjednik umjesto Ala Gora, bez obzira što je Gore dobio 500 hiljada više glasova na razini cijele zemlje.
Izbori 2000. godine nisu bili jedini tokom historije američkih predsjedničkih izbora u kojima elektorski glasovi nisu bili u saglasnosti sa načinom glasanja biračkog tijela. Slične situacije su se dešavale i u prošlosti, tokom 1800-tih godina. Jednom prilikom, nijedan kandidat nije dobio dovoljan broj elektorskih glasova pa je pobjednika izabrao Predstavnički dom Sjedinjenih država.
U preostalim slučajevima, jedan kandidat je bio izuzetno popularan u nekim državama, ali je u ostatku zemlje izgubio od kandidata koji je bio privlačniji za široku javnost.
A što se političkih stranaka tiče, one se još uvijek čvrsto drže postojećeg dvostepenog sistema biranja predsjednika. Imaju svoju strategiju i biračke mape i za sada su mišljenja da sve ostane po starom, i neka pobjednik nosi sve.
Demokratska stranka je popularnija i dominantnija u velikim gradovima. Republikanska stranka je jača u manje naseljenim i ruralnim područjima, gdje za sada nema puno podrške promjenama u pravcu direktnog biranja predsjednika glasovima birača, umjesto izbornog kolegija.
