Na grčkoj granici sa Makedonijom, 12 hiljada izbjeglica i dalje čeka. Otkako je put ka ostatku Evrope zatvoren prošlog mjeseca, privremeni kamp u Idomeniju je bio mjesto prosvjeda i korištenja gasa suzavca. I dok izbjeglice tu čekaju, njihova frustracija raste, kao i izvještaji o onima koji nastoje pronaći nove načine da nastave svoje putovanje.
Oni su blizu, a ipak tako daleko. Na grčkoj granici sa Makedonijom, 12 hiljada izbjeglica još uvijek živi u nadi. Otkako je Makedonija zatvorila svoja vrata izbjeglicama prošlog mjeseca, privremeni kamp u Idomeniju je svjedok očajničkim naporima da se pređe granica.
Postoji ogromna frustracija unutar izbjegličke zajednice u Idomeniju. Zašto? Zato što su ljudi tu, vide da je granica zatvorena, nemaju nikakve informacije o tome da li će se i kada granica ponovo otvoriti, kaže Emmanuel Massart, iz organizacije Ljekari bez granica.
Prošle sedmice je jednog Kurda udario policijski automobil, što je izazvalo pobunu. On je preminuo samo nekoliko dana nakon toga. Od tada je situacija uglavnom mirna, ali policija i dalje igra ulogu u razbijanju sukobljavanja koja se povremeno jave među izbjeglicama.
Velika većina Sirijaca i pripadnika drugih nacionalnosti koji se nalaze u tom kampu se drže dalje od nasilja i jednostavno vode svakodnevni život. Oni su svi ujedinjeni u čekanju, a sve više onih koji očajnički nastoje pronaći put van Grčke, gdje nema puno radnih mjesta, ponovo se priklanjaju metodama koje su ih i dovele do mjesta gdje se danas nalaze.
Većina danas razmišlja o opasnom putu, oni žele proći uz ili bez pomoći krijumčara. Sada svaku noć neko pokuša preći granicu tokom noći, kaže Qusay Lubani, sirijsko-palestinski izbjeglica.
On tu živi sa svojom suprugom, gdje imaju samo malu udobnost u zamjenu za privatnost. Razne nevladine organizacije i volonteri nastoje život učiniti koliko toliko podnošljivim, bilo kroz raspodjelu hrane ili druge aktivnosti. Ali ne postoji puno načina što mogu uraditi za one koji se nemaju kuda vratiti.
Ovi ljudi su emotivno nestabilni, oni žele ići dalje ali nailaze na zatvorena vrata. Zbog toga su ljudi u tužnoj situaciji, kaže Chaudry Mazar Iqbal, pakistanski izbjeglica.
I dok prolazi još jedan dan i približava se hladna noć, vjerovatno je da će se frustracija i očaj samo povećavati.
