Nije čudno da je jedan od velikih dobitika Oskara na sinoćnjoj dodjeli bio Leonardo di Caprio, koji je tu prestižnu nagradu dobio za najbolju mušku ulogu. Njegova izvrsna gluma u ulozi teško ranjenog vojnika koji se bori za opstanak u američkoj divljini 20-tih godina 19 og vijeka je integralan dio filma The Revenant režisera Alejandro Inarritua, i direktora filmske fotografije, dobitnika Oskara Emanuela Lubezkog.
Tokom ekspedicije u potrazi za krznom, Hugh Glass i njegov tim napali su Indijanci. Samo je mali broj uspio pobjeći. Sa krznom koje su ostavili za sobom, osjećanja se rasplamsavaju. Glassov partner Fitzgerald, kojeg glumi Tom Hardy, napušta ekspediciju. Kada Glassa napadne medvjed. Fitzgerald ubija Glassovog sina polu Indijanca i ostavlja ga da umre u divljini. On međutim preživljava. I ono što slijedi je epska priča o izdžljivosti i osveti u američkoj divljini. Inarritu opisuje Di Caprijevu glumu.
S obzirom da on ne govori mnogo, on mora učiniti da istovremeno osjetite hladnoću, tugu, bijes, i mnoga druga kompleksna osjećanja, samo pomoću govora tijela i očiju. A to je veoma težak zadatak, objašnjava režiser Alejandro Inarritu.
DiCaprijeva gluma koja mu je donijela Oskara ne bi bila kompletna bez filmskog stila režisera Inarritua koji obuhvata duge scene oštrih i prelijepih pejzaža.
Ono što je Alejandro više od bilo čega želio uraditi je stvoriti poeziju u toj priči, predočiti šta znači imati sudbinu protiv sebe, i pokazati kako izgleda trijumf ljudskog duha.
O Glassovoj prošlosti saznajemo iz njegove fragmentirane vizije bola i ekstaze u trenucima dok nastoji preživjeti. The Reverent postaje duhovno putovanje i ono što se čini kao slika bez scenarija, kako otkriva Inarritu, je bio niz dobro izvježbanih i koreografiranih sekvenci u temperaturama ispod nule u kanadskim Rockies planinama.
Dugo smo putovali do tih dijelova, puno je vremena trebalo za kostime i šminku. U 3 poslije podne već više nije bilo dnevnog svjetla. Tako da smo imali samo oko sat i po vremena da snimimo veoma kompleksne scene sa stotinama sporednih glumaca i veoma intimnim osjećanjima, priča režiser.
Njegovu viziju je oživjela filmska fotografija dobitnika Oskara Emmanuela Lubetzkog, koji je snimao samo po prirodnom svjetlu.
Alejandro je želio da film bude veoma autentičan, da bude utopljen u Glassov svijet, kaže Lubezki.
U srcu filma nalazi se moćna veza između oca i sina. The Revenant nudi autentičan pogled na unutrašnjost američkog kontinenta 19-og vijeka i udaljava se od tradicionalnog zapadnjačkog dvodimenzionalnog prikazivanja odnosa između bijelaca i Indijanaca. Indijanske akcente i likove glume glumci Indijanci.
The Revenant prikazuje život u svijetu gdje je smrt udaljena samo nekoliko sekundi.
