Carlos je otišao iz El Salvadora u Sjedinjene države zbog toga što su zločinci ucjenjivali njegove roditelje za novac.
Imao je sreće jer ga je u državi Maryland dočekao njegov ujak, koji je platio i odvjetnika da pomogne Carlosu da ostane u Sjedinjenim državama. U međuvremenu, Carlos pohađa školu, gdje je i razgovarao s Glasom Amerike o svom putu.
''Bilo je teško, prolazio sam kroz mjesta koja ne poznajem, nailazio na ljude koje ne poznajem, danima ne bih ništa jeo, kretao bi se vrlo nesigurnim krajevima...,'' kaže Carlos Rodriguez.
Nakon što je prešao američko-meksičku granicu, uhapsili su ga imigracijski službenici:
''Proveo sam desetak dana u jednom od onih imigracijskih objekata koje zovu ''frižiderima,'' jer je u njima jako hladno. A nemate vestu, nemate ništa...''
Dužnosnici Ministarstva domovinske sigurnosti procjenjuju da je oko 68 tisuća maloljetne djece prešlo granicu u 2014.-oj godini.
Mnogi od njih prijavili su se kao žrtve seksualnog napastovanja, fizičkog nasilja i prijetnji koje su doživjeli tokom puta.
Međutim, prelaženje granice nije bio jedini izazov. Pribavljanje dokumentacije za ostanak u zemlji također je vrlo teško, kažu socijalni djelatnici.
''Prije ili kasnije, naći će se pred sudcem, a njihove obitelji nemaju novca niti znaju gdje pronaći odvjetničke ili bilo kakve druge usluge,'' kaže Abel Nunez.
Jedna od opcija je da dobiju status azilanata, ali dokazati opravdani strah od progona kompliciran je proces.
''Obično pokušamo doći do svjedoka koji će moći posvjedočiti o djetetovoj prošlosti. Također, predočavamo dokaze o stanju u zemlji iz koje djeca dolaze,'' pojašnjava Dree Callopy, odvjetnica imigracijskog prava.
Prema Organizaciji za transakcijski sustav podataka, dva od tri maloljetnika nađu se na imigracijskom sudu bez zakonski opunomoćene osobe. Na svakih desetero djece bez odvjetnika, devet ih bude deportirano.
U slučaju Carlosa Rodrigueza i njegovog prijatelja iz Salvadora, Diega Zamore, oni pohađaju školu dok čekaju saslušanje pred imigracijskim sudom. Međutim, novom životu nije se lako prilagoditi.
''Moj nastavnik bio je pomalo rasističan... Razljutio bi se zbog mog lošeg engleskog, a ja nisam znao što učiniti,'' žali se Diego Zamora.
Priljev djece-imigranata djeluje na škole, poput javnih škola u okrugu Montgomery u državi Maryland. Njima nedostaje novca da bi zadovoljile potrebe 300-njak novopridošlih učenika, uglavnom iz Hondurasa, El Salvadora i Guatemale.
''S porastom broja učenika, morate uposliti više nastavnika i pružiti više akademskih usluga. To itekako utječe na naš proračun,'' kaže Laure Newton iz škole u okrugu Montgomery.
Iako Carlos i Diego idu u školu svaki dan i vlasti znaju da su oni tu, njihova budućnost ovisi o tome hoće li im imigracijski sud dodijeliti amnestiju.
