Naučnici u Švicarskoj objavili su ranije ovaj mjesec da su uvjereni da su njihovi eksperimenti sa najsnažnijim razbijačem atoma u svijetu konačno pokazali dugo traženi Higgs boson, nazivan i 'božanska čestica'. Otkriće ove tajnovite subatomske čestice, za koju naučnici vjeruju da daje masu svoj materiji, također pruža naznake za odgovore na neke od najdubljih misterija univerzuma.
Potraga za Higgs bosonom počela je prije više desetljeća u američkom Nacionalnom laboratoriju Fermi, kraj Chicaga, gdje se i danas razvijaju nove tehnologije za sve dublje zagledanje u tajne fizike čestica.
U Grid Computing Centru u Fermilabu – pola svijeta daleko od Velikog Hadron Collidera u Švicarskoj – ključ razumijevanja kako funkcionira Higgs boson i što on znači za univerzum, mogao bi se nalaziti na jednom od ovih uređaja za digitalnu pohranu.
„Ovi podaci sadrže daleko više informacija nego same podatke o Higgs bosonu,“ kaže Robert Roser koji u Fermilabu vodi rad na pregledavanju kompjuterskih podataka generiranih razbijanjem atoma u Velikom Hadron Collideru. „To je zlatni rudnik; možete to gledati godinama i izvlačiti zanimljive podatke. To je važan izvor znanja koji ćemo stvarno koristiti desetljećima.“
Ali, kaže Roser, Fermilab ne čeka desetljećima da bi dublje zagledao u subatomski svijet. „Energija je bitna, dakle što je viša energija to se dublje može zagledati u razne čestice da se vidi ima li u njima daljnje substrukture.“
Da bi se postigla takva viša energija, Andy Hocker, naučnik iz Tehničkog odjela, radi sa fizičarima u Fermilabu na izgradnji akceleratora čestica sljedeće generacije, onoga koji će jednog dana Veliki Hadron Collider učiniti zastarjelim. „Planiramo, u osnovi, izgraditi jedan od najsnažnijih protonskih ubrzivača u svijetu. Više nećemo biti na energetskoj granici, nego, kako mi to zovemo, na granici intenziteta. Dakle, zraka protona intenziteta kakvog nema nigdje drugdje u svijetu.“
Umjesto da se čestice ubrzava u ogromnom kružnom toku, kao u Velikom Hadron Collideru, Fermilabov novi linearni uređaj, smješten u postrojenju dugom 31 kilometar, usmjerio bi dvije zrake čestica u pravoj liniji jednu prema drugoj, da se sudare brzinom svjetlosti. „Prednost linearnog akceleratora je da ne morate držati čestice u stabilnoj orbiti. Mnogo je lakše nešto poslati pravocrtno nego kružno.“
Premda bi tehnologija za novi Međunarodni Linearni Collider mogla biti razvijena u Fermilabu, u Sjedinjenim Državama, fizičar Elvin Harms kaže da to ne znači da će, ako bude odobren, i sam akcelerator biti izgrađen ovdje. „Zasad, kako izgleda, Japanci pokazuju najveći interes da budu dom Međunarodnog Linearnog Collidera, ali, prva riječ – 'međunarodni' – je važna jer će to biti projekt međunarodne suradnje.“
Projekt Međunarodnog Linearnog Collidera uključuje oko dvije hiljade ljudi sa 300 univerziteta i laboratorija iz 24 razne zemlje. Procjenjena cijena: između 7 i 8 milijardi dolara.
Potraga za Higgs bosonom počela je prije više desetljeća u američkom Nacionalnom laboratoriju Fermi, kraj Chicaga, gdje se i danas razvijaju nove tehnologije za sve dublje zagledanje u tajne fizike čestica.
U Grid Computing Centru u Fermilabu – pola svijeta daleko od Velikog Hadron Collidera u Švicarskoj – ključ razumijevanja kako funkcionira Higgs boson i što on znači za univerzum, mogao bi se nalaziti na jednom od ovih uređaja za digitalnu pohranu.
„Ovi podaci sadrže daleko više informacija nego same podatke o Higgs bosonu,“ kaže Robert Roser koji u Fermilabu vodi rad na pregledavanju kompjuterskih podataka generiranih razbijanjem atoma u Velikom Hadron Collideru. „To je zlatni rudnik; možete to gledati godinama i izvlačiti zanimljive podatke. To je važan izvor znanja koji ćemo stvarno koristiti desetljećima.“
Ali, kaže Roser, Fermilab ne čeka desetljećima da bi dublje zagledao u subatomski svijet. „Energija je bitna, dakle što je viša energija to se dublje može zagledati u razne čestice da se vidi ima li u njima daljnje substrukture.“
Da bi se postigla takva viša energija, Andy Hocker, naučnik iz Tehničkog odjela, radi sa fizičarima u Fermilabu na izgradnji akceleratora čestica sljedeće generacije, onoga koji će jednog dana Veliki Hadron Collider učiniti zastarjelim. „Planiramo, u osnovi, izgraditi jedan od najsnažnijih protonskih ubrzivača u svijetu. Više nećemo biti na energetskoj granici, nego, kako mi to zovemo, na granici intenziteta. Dakle, zraka protona intenziteta kakvog nema nigdje drugdje u svijetu.“
Umjesto da se čestice ubrzava u ogromnom kružnom toku, kao u Velikom Hadron Collideru, Fermilabov novi linearni uređaj, smješten u postrojenju dugom 31 kilometar, usmjerio bi dvije zrake čestica u pravoj liniji jednu prema drugoj, da se sudare brzinom svjetlosti. „Prednost linearnog akceleratora je da ne morate držati čestice u stabilnoj orbiti. Mnogo je lakše nešto poslati pravocrtno nego kružno.“
Premda bi tehnologija za novi Međunarodni Linearni Collider mogla biti razvijena u Fermilabu, u Sjedinjenim Državama, fizičar Elvin Harms kaže da to ne znači da će, ako bude odobren, i sam akcelerator biti izgrađen ovdje. „Zasad, kako izgleda, Japanci pokazuju najveći interes da budu dom Međunarodnog Linearnog Collidera, ali, prva riječ – 'međunarodni' – je važna jer će to biti projekt međunarodne suradnje.“
Projekt Međunarodnog Linearnog Collidera uključuje oko dvije hiljade ljudi sa 300 univerziteta i laboratorija iz 24 razne zemlje. Procjenjena cijena: između 7 i 8 milijardi dolara.
