Najviše stakleničkih plinova od svih zemalja svijeta ispušta Kina. Ona je proizvodna sila koja se za svoje stalno rastuće energetske potrebe ponajviše oslanja na ugljen. Premda to nimalo ne smanjuje izazove sa kojima se suočava ta zemlja, sve se više povećava svijest o ekološkim potrebama, kao i napori da se smanji ispuštanje ugljičnog dioksida.
Nekih dana u Pekingu se jasno vidi ekološka cijena koju ova ogromna zemlja u razvoju plaća za svoj ekonomski uspon. Od ugljena, preko teške industrije, pa do automobila, ekološki izazovi pred Kinom jednako su raznoliki kao i njezini gradovi i narodi. I, premda kao zemlja u razvoju nije obavezna smanjiti svoje ispuštanje ugljičnog dioksida u atmosferu, Kina već agresivno ide u tom smjeru. Razlog: javnost je počela sve više cijeniti zdraviju okolinu, kaže Wu Changhua, direktorica kineskog ogranka organizacije Climate Group, britanske neprofitne organizacije, koju je utemeljio bivši britanski premijer Tony Blair, a koja lobira vlade i biznise da preuzmu vodstvo u rješavanju pitanja proisteklih iz promjena klime.
„Ako pogledate Peking, zagađenje zraka česticama je 2 i pol; pogledajte drugdje u zemlji na razna kemijska izljevališta... javnost je počela reagirati na takve stvari. Dakle, svugdje u zemlji se traži jača i brža akcija po tim pitanjima,“ kaže Wu Changhua.
U trenutnom petogodišnjem ekonomskom planu, kineski su zvaničnici izdvojili 80 milijardi dolara za zaštitu okoline. Isto tako, uštedu i efikasnost energije proglasili su nacionalnim prioritetom. S obzirom da je zabrinutost zbog okoline rastući izvor društvenih nemira, kineska je vlada nedavno najavila da će svi budući industrijski projekti biti ocjenjivani prema svom učinku na okolinu.
Zhou Shengxian je ministar za zaštitu okoline Kine: „Moramo osigurati da zaštita okoline postane ključni dio nastojanja da se potiče ekonomski rast. Raditi samo na ekonomskom rastu bez da se pridaje pažnja zaštiti okoline bilo bi kao da se iscrpi sva voda iz jezera, a onda ide u njemu pecati.“
Pojačane su i investicije u javni transport, kao i subvencioniranje energetski štedljivih kućanskih aparata i ureda.
U januaru, Peking i još četiri grada – Šangaj, Tjanđin, Šenžen i Čonking -, kao i dvije pokrajine – Guangdong i Hubei – početi će pilot program trgovanja ugljičnim dioksidom kako bi se smanjilo ispuštanje tog plina.
„Radije nego da se jako oslanjamo na komandno-kontrolni model koji je Kina ponajviše koristila u zadnja tri decenija, sada prelazimo prema tržišnoj ekonomiji tako da se učimo i kako koristiti tržišne instrumente u rješavanju raznih pitanja, posebice oko zaštite okoline,“ kaže Wu Changhua iz organizacije Climate Group.
Stručnjaci kažu da, premda je plan ambiciozan, Kina još uvijek nema nacionalni zakon o ispuštanju ugljičnog dioksida, kao niti uspostavljen sistem za monitoring uštede energije i smanjenja ispuštanja.
Kineski zvaničnici kažu da je krajnji cilj kineskog pilot programa trgovanja ugljičnim dioksidom povezivanje sa drugim takvim programima širom svijeta uz istodobno smanjenje vlastitog ispuštanja tog stakleničkog plina.
Nekih dana u Pekingu se jasno vidi ekološka cijena koju ova ogromna zemlja u razvoju plaća za svoj ekonomski uspon. Od ugljena, preko teške industrije, pa do automobila, ekološki izazovi pred Kinom jednako su raznoliki kao i njezini gradovi i narodi. I, premda kao zemlja u razvoju nije obavezna smanjiti svoje ispuštanje ugljičnog dioksida u atmosferu, Kina već agresivno ide u tom smjeru. Razlog: javnost je počela sve više cijeniti zdraviju okolinu, kaže Wu Changhua, direktorica kineskog ogranka organizacije Climate Group, britanske neprofitne organizacije, koju je utemeljio bivši britanski premijer Tony Blair, a koja lobira vlade i biznise da preuzmu vodstvo u rješavanju pitanja proisteklih iz promjena klime.
„Ako pogledate Peking, zagađenje zraka česticama je 2 i pol; pogledajte drugdje u zemlji na razna kemijska izljevališta... javnost je počela reagirati na takve stvari. Dakle, svugdje u zemlji se traži jača i brža akcija po tim pitanjima,“ kaže Wu Changhua.
U trenutnom petogodišnjem ekonomskom planu, kineski su zvaničnici izdvojili 80 milijardi dolara za zaštitu okoline. Isto tako, uštedu i efikasnost energije proglasili su nacionalnim prioritetom. S obzirom da je zabrinutost zbog okoline rastući izvor društvenih nemira, kineska je vlada nedavno najavila da će svi budući industrijski projekti biti ocjenjivani prema svom učinku na okolinu.
Zhou Shengxian je ministar za zaštitu okoline Kine: „Moramo osigurati da zaštita okoline postane ključni dio nastojanja da se potiče ekonomski rast. Raditi samo na ekonomskom rastu bez da se pridaje pažnja zaštiti okoline bilo bi kao da se iscrpi sva voda iz jezera, a onda ide u njemu pecati.“
Pojačane su i investicije u javni transport, kao i subvencioniranje energetski štedljivih kućanskih aparata i ureda.
U januaru, Peking i još četiri grada – Šangaj, Tjanđin, Šenžen i Čonking -, kao i dvije pokrajine – Guangdong i Hubei – početi će pilot program trgovanja ugljičnim dioksidom kako bi se smanjilo ispuštanje tog plina.
„Radije nego da se jako oslanjamo na komandno-kontrolni model koji je Kina ponajviše koristila u zadnja tri decenija, sada prelazimo prema tržišnoj ekonomiji tako da se učimo i kako koristiti tržišne instrumente u rješavanju raznih pitanja, posebice oko zaštite okoline,“ kaže Wu Changhua iz organizacije Climate Group.
Stručnjaci kažu da, premda je plan ambiciozan, Kina još uvijek nema nacionalni zakon o ispuštanju ugljičnog dioksida, kao niti uspostavljen sistem za monitoring uštede energije i smanjenja ispuštanja.
Kineski zvaničnici kažu da je krajnji cilj kineskog pilot programa trgovanja ugljičnim dioksidom povezivanje sa drugim takvim programima širom svijeta uz istodobno smanjenje vlastitog ispuštanja tog stakleničkog plina.
