Američki predsjednički kandidati Barack Obama i Mitt Romney uzajamno su se optuživali po pitanjima vanjske politike, posebno u vezi sa Srednjim Istokom. Ali, mnogi u regiji vide malo izgleda za promjene bez obzira koji od kandidata pobijedi na izborima.
Širom Srednjeg Istoka, već skoro dvije godine zbivaju se političke promjene. Ne čudi, stoga, da američki predsjednički izbori ne izazivaju baš previše interesa. Tek manji broj ljudi izražava svoje preferencije za bilo predsjednika Obamu ili njegovog suparnika Mitta Romneya, premda obojica Srednji Istok proglašavaju ključnim političkim pitanjem.
Gospodin Romney vidi regiju u kaosu: „Govorimo o Srednjem Istoku i o tome kako da toj regiji pomognemo da odbaci terorizam kakav vidimo i rastući val previranja i konfuzije.“
Za neke u arapskom svijetu, bilo kakvo spominjanje 'pomoći' od strane nekog američkog političara doživljava se kao arogantnost. Ayman Kamal radi u jednoj trgovini u Kairu: „To izgleda kao da učitelj pokazuje učeniku šibu; kao da su Arapi učenici, poredani pred njim. To je sve što ja vidim od Amerike.“
Drugi strahuju od kontinuiranog američkog vojnog miješanja u regiji, usprkos pozivima gospodina Obame na oprez: „Za nas bi jača vojna angažiranost u Siriji bila vrlo ozbiljan korak.“
Slično kaže i gospodin Romney: „Ne želimo se tamo vojno uključiti. Ne želimo biti uvučeni u sukob.“
Politolog Hassan Nafaa kaže da nije bitno tko pobijedi: „Nema nikakve razlike bude li to Obama ili Romney. Intelektualci bi sigurno radije vidjeli Obamu nego Romneya jer će on biti daleko pažljiviji u upotrebi sile da bi postigao američke ciljeve i interese.“
Gospodin Obama je razbudio velike nade 2009., obećavši u govoru u Kairu novi početak za Sjedinjene Države na Srednjem Istoku. No, uslijedilo je razočaranje, kao i arapsko proljeće.
Agathon Shehata je koptski svećenik: „Obamina politika nije bila ono što smo mi jako očekivali. Ne mogu reći više, nego samo da nismo očekivali da će biti takva.“
Za Hassana Nafu, najveće razočaranje bilo je to što nije došlo do promjene američke politike u arapsko-izraelskom sukobu. „Svi znaju da će Sjedinjene Države, tkogod da je na čelu, biti jaka podrška Izraelu. Dakle, sve dok američki predsjednik ne promijeni trenutnu američku politiku na Srednjem Istoku, Sjedinjene Države ćemo vidjeti kao negativni faktor u ovom dijelu svijeta i ništa se neće promijeniti.“
Obojica predsjedničkih kandidata su obećala punu podršku svom dugogodišnjem savezniku i ta je kontinuirana podrška stalna okosnica ani-amerikanizma u regiji.
Širom Srednjeg Istoka, već skoro dvije godine zbivaju se političke promjene. Ne čudi, stoga, da američki predsjednički izbori ne izazivaju baš previše interesa. Tek manji broj ljudi izražava svoje preferencije za bilo predsjednika Obamu ili njegovog suparnika Mitta Romneya, premda obojica Srednji Istok proglašavaju ključnim političkim pitanjem.
Gospodin Romney vidi regiju u kaosu: „Govorimo o Srednjem Istoku i o tome kako da toj regiji pomognemo da odbaci terorizam kakav vidimo i rastući val previranja i konfuzije.“
Za neke u arapskom svijetu, bilo kakvo spominjanje 'pomoći' od strane nekog američkog političara doživljava se kao arogantnost. Ayman Kamal radi u jednoj trgovini u Kairu: „To izgleda kao da učitelj pokazuje učeniku šibu; kao da su Arapi učenici, poredani pred njim. To je sve što ja vidim od Amerike.“
Drugi strahuju od kontinuiranog američkog vojnog miješanja u regiji, usprkos pozivima gospodina Obame na oprez: „Za nas bi jača vojna angažiranost u Siriji bila vrlo ozbiljan korak.“
Slično kaže i gospodin Romney: „Ne želimo se tamo vojno uključiti. Ne želimo biti uvučeni u sukob.“
Politolog Hassan Nafaa kaže da nije bitno tko pobijedi: „Nema nikakve razlike bude li to Obama ili Romney. Intelektualci bi sigurno radije vidjeli Obamu nego Romneya jer će on biti daleko pažljiviji u upotrebi sile da bi postigao američke ciljeve i interese.“
Gospodin Obama je razbudio velike nade 2009., obećavši u govoru u Kairu novi početak za Sjedinjene Države na Srednjem Istoku. No, uslijedilo je razočaranje, kao i arapsko proljeće.
Agathon Shehata je koptski svećenik: „Obamina politika nije bila ono što smo mi jako očekivali. Ne mogu reći više, nego samo da nismo očekivali da će biti takva.“
Za Hassana Nafu, najveće razočaranje bilo je to što nije došlo do promjene američke politike u arapsko-izraelskom sukobu. „Svi znaju da će Sjedinjene Države, tkogod da je na čelu, biti jaka podrška Izraelu. Dakle, sve dok američki predsjednik ne promijeni trenutnu američku politiku na Srednjem Istoku, Sjedinjene Države ćemo vidjeti kao negativni faktor u ovom dijelu svijeta i ništa se neće promijeniti.“
Obojica predsjedničkih kandidata su obećala punu podršku svom dugogodišnjem savezniku i ta je kontinuirana podrška stalna okosnica ani-amerikanizma u regiji.
