Muslimani širom svijeta poste tokom mjeseca Ramazana, za koji vjeruju da je upravo tada Bog pred poslanikom Muhammedom otvorio sveti Kuran. Tokom cijelog mjeseca, od svitanja do zalaska sunca, muslimani se uzdržavaju od jela i pića. To nije nimalo lako, pogotovo kad Ramazan pada u ljetno doba, jer su dani tada mnogo duži i mnogo topliji. No, muslimani rado prihvataju i takav izazov, da bi ostali vjerni svojoj religiji i bliži Bogu.
Malik Nabous i njegovi rodjaci uživaju u sportu na ljetovanju, istovremeno poštujući pravila ramazanskog posta: “Nije to tako teško.. Ponekad, možda ne možeš da igraš tako dugo kao inače – po sat i više…”
S tim se slaže i Abeed Baiou. Ali, on je u sportskom timu i igre su, kaže, intenzivne i takmičarske. Zato on, kao i drugi sportisti muslimani, prekida post u vrijeme takmičenja: “Najteže je održati hidraciju, a ne moći piti vodu.”
Njegova sestra Sabrina, medjutim, smatra da je ljeti lakše postiti - jer nema škole: “Ustvari, draže mi je ovako jer ne moraš ustajati tako rano. Dani jesu duži, ali zato možeš spavati do kasnog popodneva.”
Seraj Gerrbi priča kako se mnogi njegovi prijatelji koji nisu muslimani pitaju kako on uspijeva da održi post, što ga niko ne bi pitao u nekoj muslimanskoj zemlji: “Prvo su u totalnom šoku, kao: kako možeš da ostaneš bez vode cijeli dan… Ustvari, svi nastoje da me podrže u tome, čak se poneki stide da jedu predamnom.”
Seraj i njegovi rodjaci, premda mladi, shvataju značaj i značenje ramazanskog posta: “Postaješ bliži svojoj vjeri, bliži Bogu. Osim toga, sjetiš se siromašnih i onih koji pate, a mi se uzdržavamo samo po danu. Ne idemo gladni na spavanje.”
“Zbog toga što ne jedeš cijeli dan, shvatiš da ti ustvari i ne treba to što ljudi trpaju u sebe svo vrijeme,” kaže Sabrina.
Premda mladja djeca nisu obavezna na molitvu i post, devetogodišnja Nourene Nabous, upražnjava oboje: “Željela sam da zapostim, jer sam željela da vidim kako je mojima mami i tati. Oni redovno poste, a ja nisam znala kakav je to osjećaj.”
Njena majka, Wafaa, učiteljica je u osnovnoj školi, i iznenadjena je, kaže, da njena kći tako ozbiljno prihvata obavezu posta: “Jednom sam je dovela do slastičarne i rekla joj da je sasvim u redu da prekine post i uživa u sladoledu, ali je ona insistirala: Ne, mama, mogu čekati do mraka i onda doći ovamo na sladoled.”
Wafaa kaže da uživa da tokom Ramazana radi sve svakodnevne stvari, čak i da kuha, pa i usred dnevnog posta: “Tokom svih drugih, neramazanskih dana, hranu spremaš na brzinu, da što prije to završiš. Drugačije je kad je Ramazan, tome se posvetiš više. Ustvari, tada ja telefonom razgovaram sa svojim sestrama preko okeana i tražim sve nove i nove recepte… Uživam u tome.”
Jer, kaže ona, Ramazan je vrijeme kad se sve porodične veze iznova obnavljaju.
Malik Nabous i njegovi rodjaci uživaju u sportu na ljetovanju, istovremeno poštujući pravila ramazanskog posta: “Nije to tako teško.. Ponekad, možda ne možeš da igraš tako dugo kao inače – po sat i više…”
S tim se slaže i Abeed Baiou. Ali, on je u sportskom timu i igre su, kaže, intenzivne i takmičarske. Zato on, kao i drugi sportisti muslimani, prekida post u vrijeme takmičenja: “Najteže je održati hidraciju, a ne moći piti vodu.”
Njegova sestra Sabrina, medjutim, smatra da je ljeti lakše postiti - jer nema škole: “Ustvari, draže mi je ovako jer ne moraš ustajati tako rano. Dani jesu duži, ali zato možeš spavati do kasnog popodneva.”
Seraj Gerrbi priča kako se mnogi njegovi prijatelji koji nisu muslimani pitaju kako on uspijeva da održi post, što ga niko ne bi pitao u nekoj muslimanskoj zemlji: “Prvo su u totalnom šoku, kao: kako možeš da ostaneš bez vode cijeli dan… Ustvari, svi nastoje da me podrže u tome, čak se poneki stide da jedu predamnom.”
Seraj i njegovi rodjaci, premda mladi, shvataju značaj i značenje ramazanskog posta: “Postaješ bliži svojoj vjeri, bliži Bogu. Osim toga, sjetiš se siromašnih i onih koji pate, a mi se uzdržavamo samo po danu. Ne idemo gladni na spavanje.”
“Zbog toga što ne jedeš cijeli dan, shvatiš da ti ustvari i ne treba to što ljudi trpaju u sebe svo vrijeme,” kaže Sabrina.
Premda mladja djeca nisu obavezna na molitvu i post, devetogodišnja Nourene Nabous, upražnjava oboje: “Željela sam da zapostim, jer sam željela da vidim kako je mojima mami i tati. Oni redovno poste, a ja nisam znala kakav je to osjećaj.”
Njena majka, Wafaa, učiteljica je u osnovnoj školi, i iznenadjena je, kaže, da njena kći tako ozbiljno prihvata obavezu posta: “Jednom sam je dovela do slastičarne i rekla joj da je sasvim u redu da prekine post i uživa u sladoledu, ali je ona insistirala: Ne, mama, mogu čekati do mraka i onda doći ovamo na sladoled.”
Wafaa kaže da uživa da tokom Ramazana radi sve svakodnevne stvari, čak i da kuha, pa i usred dnevnog posta: “Tokom svih drugih, neramazanskih dana, hranu spremaš na brzinu, da što prije to završiš. Drugačije je kad je Ramazan, tome se posvetiš više. Ustvari, tada ja telefonom razgovaram sa svojim sestrama preko okeana i tražim sve nove i nove recepte… Uživam u tome.”
Jer, kaže ona, Ramazan je vrijeme kad se sve porodične veze iznova obnavljaju.
