Za temeljnu ocjenu operacije Oluja potrebno je sagledati širi povijesni kontekst - smatra američki povjesničar Charles Ingrao, koji predaje povijest Balkana na Sveučilištu Perdue u Indiani. S Charlesom Ingraom razgovarala je Jela deFranceschi.
Za objektivnu povijesnu ocjenu potrebno je razmotriti događaje koji su 'Oluji' prethodili – rekao je za Glas Amerike Charles Ingrao.
Charles Ingrao: "Kako bi dobili povijesnu perspektivu, moramo se vratiti barem na događaje iz 1991. Treba uzeti u obzir da je riječ o sukobu dugom četiri godine. Hrvatska sebe smatra žrtvom agresije. Treba uzeti u obzir zločine koji su počinjeni protiv Hrvata, te činjenicu da je određen broj Hrvata bio protjeran iz svojih domova te da su četiri godine proveli kao izbjeglice. Tu je, svakako, i masakr koji se dogodio u Vukovaru kao i bombardiranje Dubrovnika. Dakle, Hrvatska na temelju tih događaja 'Oluju' smatra kontra-akcijom. Jedinstveno obilježje operacije 'Oluja' je činjenica da hrvatska vojska nije vršila progon Srba, koji su izbjegli u Republiku Srpsku i Srbiju. Srbi su, u stvari, otišli dijelom iz straha što bi im se moglo dogoditi poslije “Oluje”, a također su se odazvali pozivu svojih lidera da napuste Krajinu i nasele se u područja koje je Srbija držala pod kontrolom poput Republike Srpske, pa i na Kosovu.”
Charles Ingrao također smatra da je postojao barem prešutni dogovor Beograda i Zagreba da šire područje treba podijeliti uglavnom po etničkoj liniji, što je možda – kaže ovaj američki povjesničar - podrazumijevalo i razmjenu stanovništva.
Charles Ingrao: “I Srbi i Hrvati su, po svemu sudeći, u određenim razdobljima nastojali da pripadnike svog naroda, koji žive izvan granica matice, nasele u nova područja. Tako su Srbi iz Krajine ohrabrivani da se nasele u područja Bosne koje su držali Srbi, odakle je bilo protjerano možda i do milijun Bošnjaka i Hrvata. Franjo Tuđman je pak rado prihvatio Hrvate koji su bili protjerani iz Bosne. Rekao bih da je postojao širi plan za stvaranje etnički homogenih država”.
Što se same akcije “Oluje” profesor Ingrao kaže: "Problem operacije Oluja nalazi se u činjenici što su počinjeni zločini. Počinili su ih vojnici i pojedine postrojbe Hrvatske vojske. Međutim, nije poznato do koje razine u zapovjednoj strukturi Hrvatske vojske ide odgovornost za ta djela. Za to je potrebna daljnja istraga. No, poznato je da je od 10 posto Srba, koji su ostali u Krajini, nekoliko tisuća - ubijeno. Možda se taj broj može sporiti, ali činjenica je da su Srbi ubijani. Da bi došlo do pomirenja, mislim da obje strane trebaju pokušati razumjeti i nesreću druge strane. Srbi ovih dana jedino misle na izbjeglice iz Hrvatske, dok Hrvati pamte događaje koji su se zbili od 1991.”
