Prošlo je devet godina od operacije “Oluja”, u kojoj je Hrvatska vojska oslobodila okupirana područja u tzv. Krajini. O Oluji su posljednjih godina pisali američki publicisti, stručnjaci za Balkan a spominje se i u memoarima nekih od čelnih američkih diplomata i vojnih časnika.
Bivši predsjednik Bill Clinton u nedavno objavljenim memoarima naveo da je u ljeto 1995. priželjkivao hrvatsku pobjedu. Međutim, brzina hrvatske pobjede Amerikance je vrlo iznenadila, gotovo šokirala, – kaže Peter Singer, znanstvenik u washingtonskom Institutu Brookings, koji je krajem devedesetih bio član Radne skupine za Balkan, pri američkom Ministarstvu obrane. "Začudio ih je kratak rok u kojem je Hrvatska vojska postigla takvu efikasnost. Još samo godinu dana ranije, nju su američki stručnjaci smatrali tek nešto razvijenijom teritorijalnom milicijom. Osim toga, u Washingtonu su bili iznenađeni i činjenicom da je Milošević ostavio hrvatske Srbe na cjedilu."
Novinar David Halberstam u knjizi “War in A Time of Peace – Bush, Clinton and the Generals”, piše da su čitavo vrijeme rata američko Ministarstvo obrane i Središnja obavještajna agencija, CIA, vjerovali u vojnu premoć Srba. David Halberstam ovu “ukorijenjenu srbofiliju” objašnjava ovim riječima: "Čelni američki vojni časnici i čelni obavještajci osobno su poznavali sve vodeće ljude JNA. Od 1994. godine pa na dalje, Pentagonu je bilo u interesu da - svjesno ili nesvjesno - preuveliča moć Srba i umanji snagu Hrvata. Jer, ako umanjujete sposobnosti Hrvata, a veličate borbeni talent Srba, lako je racionalizirati vlastitu pasivnost pred agresijom.”
Podrška vojnom oslobađanju “krajine” bila je najjača među američkim diplomatima koji su bili u Hrvatskoj odnosno Bosni i Hercegovini, ili ih često posjećivali – piše David Halberstam. Mirovni izaslanik predsjednika Clintona za Balkan, Richard Holbrooke u svojoj knjizi “To End A War” piše o potrebi srpskog poraza u Hrvatskoj. "Uspjeh na diplomatskoj sceni obično odražava vojnu situaciju na ratištu, ravnotežu snaga. Kao diplomati, nismo mogli očekivati da će za pregovaračkim stolom Srbi biti spremni na popuštanje sve dok na bojnom polju pobjeđuju."
Peter Singer opisuje kako je Washington “zažmirio” u vezi naoružavanja vojske Bosne i Hercegovine, a jednoj američkoj privatnoj vojnoj firmi Državno je tajništvo dopustilo da uvježba Hrvatsku vojsku: "Opskrba oružjem provodila se prilično otvoreno. Na zagrebačkom aerodromu ste mogli vidjeti nove borbene zrakoplove, koji sve donedavno tamo nisu bili. Čak se hrvatski ministar obrane javno šalio da su ‘stari ratni avioni dobili bebe’. Znači, bilo je očito da se hrvatska vojska materijalno obnavlja i poboljšava, no nije se znalo koliko će, na kraju ovih priprema, zaista i biti bolja. Tu na scenu stupa američka tvrtka MPRI."
U knjizi “Waging Modern War”, bivši zapovjednik NATO saveza Wesley Clark piše da je ovu tvrtku angažirao hrvatski ministar obrane Gojko Šušak. U vojno-konzultantskoj firmi MPRI rade umirovljeni vojni časnici, u pravilu najbolji generali, pukovnici ali i umirovljeni pripadnici nižeg, dočasničkog kadra američkih oružanih snaga.
Rezultat deset mjeseci dugog rada s Hrvatskom vojskom bio je očit čim je Oluja počela. Zapadni vojni analitičari opazili su da se široki krilni napad opkoljavanja Knina odvija prema klasičnom obrascu taktike NATO saveza – kaže Peter Singer. "Hrvati su zaista dobro svladali gradivo koje su im prenijeli instruktori iz Sjedinjenih Država. Jedan britanski vojni promatrač, koji je pratio Oluju, rekao je da bi se za takvu izvedbu akcije na vojnim akademijama NATO saveza sigurno dobila čista petica."
Iako se službeno tvrdilo da je zadatak MPRI-ja pomoći u uspostavi civilne kontrole nad hrvatskim oružanim snagama, David Halberstam piše da "nikad nije postojala sumnja da je primarni cilj - poboljšati kvalitetu hrvatske vojske u što kraćem roku." U samo deset mjeseci, američki su stručnjaci pomogli u pretvaranju hrvatske vojske u kompetentnu oružanu silu. Američki časnici opisuju hrvatske vojnike kao “prototip dobrog vojnika”: "Fizički čvrsti, za borbu izvrsno motivirani mladići, većinom sa sela, naviknuti na život pod vedrim nebom, na teškoće i izazove” - piše David Halberstam.
"Rat u Bosni i Hercegovini okončala su tri čimbenika" - piše bivša državna tajnica Madeleine Albright, u nedavno objavljenim memoarima “Madam Secretary”. "Prvo, bosanski Srbi - uvjereni da Zapad neće intervenirati – pokušali su osvojiti više nego što su mogli vojno držati. Drugo, brz uspjeh hrvatske vojske pokazao je Srbima u Bosni da nisu nepobjedivi te da im Milošević neće pomoći. Treći čimbenik bila je odlučnost predsjednika Clintona da u ljeto 1995. konačno preuzme vodstvo na međunarodnoj sceni."
Hrvatska vojska je u akciji "Oluja" u četiri dana oslobodila četvrtinu svog državnog teritorija, a srpske se snage gotovo bez borbe povukle u Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. U Bosni i Hercegovini, teritorij samozvane srpske republike smanjen je u manje od desetak dana sa 70 posto državnog teritorija na manje od polovice teritorija - zaslugom zajedničke hrvatsko-bošnjačke akcije na kopnu te bombardiranja od strane NATO saveza. "Pesimistične prognoze iz Pentagona, o besmislenosti napada na vrlo snažne Srbe, bile su potpuno pogrešne" - zaključuje publicist David Halberstam.
