U američke su knjižare danas stigli memoari Billa Clintona, naslovljeni “Moj Život”. Bez obzira na prilično loše kritike u novinama, knjiga je pobudila ogromno zanimanje čitatelja i – kako se čini – bit će dugo vremena na američkim listama bestsellera. Evo što bivši američki predsjednik piše o ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao i o svom angažmanu u rješavanju krize na Balkanu:
“Navijao sam za Hrvate” – ovim riječima Bill Clinton opisuje svoje raspoloženje u ljeto 1995., neposredno pred akciju Oluja. Mnogi Europljani, a i neki amerčki vojni i obavještajni stručnjaci protivili su se akciji oslobađanja zaposjednutih djelova Hrvatske, zabrinuti da će Slobodan Milošević otvoreno intervenirati u korist krajinskih Srba – piše bivši američki predsjednik. On dodaje da ga je, od svjetskih državnika u podršci Zagrebu, podržao jedino tadašnji njemački kancelar Helmut Kohl, koji je također bio svjestan da će mirovna diplomacija biti uspješna tek kada Srbi dožive značajniji neuspjeh na bojnom polju.
Situacija na Balkanu je u ljeto 1995. doživjela “dramatični preokret” – piše Bill Clinton. “Embargo na isporuku oružja Bosni nismo oštro provodili, jer smo bili svjesni da je u pitanju opstanak te države. Uz to, dopustili smo jednoj privatnoj vojnoj firmi, u kojoj su radili umirovljeni časnici američke vojske, da dodatno uvježba i poboljša kvalitetu hrvatskih oružanih snaga” – piše o američkoj pomoći Zagrebu i Sarajevu bivši američki predsjednik.
“Oluja” je promijenila ravnotežu snaga ali i psihološki aspekt rata. Bill Clinton navodi riječi jednog zapadnog diplomata koji je izjavio – “Hrvatima je gotovo dano na znanje da ih Washington podržava. Amerikanci su se pripremali da udare na Srbe; a Hrvatsku su iskoristili da to učini umjesto njih”. U vezi s tim, Bill Clinton piše: "našim diplomatskim naporima u ljeto i jesen 1995. godine neizmjernu su pomoć pružili vojni uspjesi hrvatske i bošnjačke vojske, kao i hrabro i tvrdoglavo čelništvo Alije Izetbegovića i njegovih suradnika, koji su odbijali pokleknuti pred agresijom."
Bill Clinton opisuje svoj posjet televizijskom novinaru Samu Donaldsonu, koji se 4. kolovoza 1995. oporavljao u jednoj washingtonskoj bolnici. “Rekao sa mu da bi hrvatska ofanziva mogla biti od pomoći, u konačnom rješavanju sukoba na Balkanu. Nakon što sam otišao, Sam Donaldson je o mojoj izjavi – iz svog bolničkog kreveta – odmah izvjestio cijelu američku javnost, putem mreže ABC.
Kao i većina drugih vanjskopolitičkih tema, događaji na teritoriju bivše Jugoslavije opisani su u memoarima Billa Clintona na prilično “suh" način; kronološkim redom i bez mnogo osobnih opažanja i razmišljanja. U vezi povoda ratu u bivšoj Jugoslaviji on piše da je u njoj – za razliku od drugih zemalja bivšeg komunističkog bloka – “srpski nacionalizam prevladao nad demokracijom”.
Bill Clinton u svojim memoarima daje osobne opservacije u vezi samo dvojice sudionika balkanskih ratova – Muhameda Šaćirbegovića, tadašnjeg bosanskohercegovačkog veleposlanika u Ujedinjenim narodima te Slobodana Miloševića, bivšeg predsjednika Srbije odnosno Jugoslavije.
Clinton opisuje susret s Miloševićem na svečanoj večeri u Parizu, nakon potpisivanja mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu u jesen 1995. “Sjedio je preko puta mene i dosta smo razgovarali. Milošević je inteligentan, artikuliran i srdačan čovjek, no njegov je pogled bio najhladniji koji sam ikad u životu vidio. Bio je također i vrlo paranoičan – objašnjavao mi je da su izraelskog premijera Yitzhaka Rabina vjerojatno ubili pripadnici njegove, izraelske obavještajne službe, kao što se to – kako je rekao - dogodilo i Johnu Kennedyju. ‘No, vi Amerikanci ste to uspjeli dobro zataškati’ – objasnio mi je Slobodan Milošević, piše Bill Clinton te dodaje: “Nakon te večere, nije me više čudila činjenica da je taj čovjek podržavao klanja u Bosni, a bio sam i svjestan da ću se s njim ponovno sukobiti”.
