Nakon svrgavanja Assadovog režima od strane pobunjenika predvođenih Hayat Tahrir al-Shamom (HTS), islamističkom grupom koja je ranije bila povezana s terorističkim grupama Islamske države (ISIS) i Al-Qaedom, SAD su izvele zračne napade na ciljeve Islamske države unutar Sirije, kao i na zalihe hemijskog oružja Assadovog režima.
Julia Savchenko iz ruske službe Glasa Amerike sastala se s Michaelom Rubinom, višim saradnikom na Institutu American Enterprise, kako bi razgovarali o ovim događajima, uključujući i to kako će svrgavanje Assadovog režima vjerovatno utjecati na Bliski istok i Evropu, i zašto njegovi saveznici Rusija i Iran nisu uspjeli da mu priteknu u pomoć.
VOA: Predsjednik Biden je naglasio da SAD neće dopustiti ISIL-u da iskoristi vakum moći koji sada postoji unutar Sirije. Kako se taj cilj može ostvariti i koji akteri bi trebali biti uključeni da bi se postigla mirna tranzicija?
Rubin: Pa, ključ u pogledu Islamske države je zatvor Al Houl koji se nalazi u blizini Darzoura u sjeveroistočnoj Siriji, koji je pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga, kurdske grupe. Problem je Turska, koja podržava glavnu pobunjeničku vojsku koja je srušila Damask. Zar ne smtraju kurdsku grupu jednakim neprijateljem kao i Bashara al-Assada? Dakle, iako u teoriji radimo i s Turcima i s Kurdima, možemo imati situaciju u kojoj Turci odluče narušiti stabilnost u sjeveroistočnoj Siriji i da, kao rezultat toga, zarobljenici Islamske države, stotine ako ne i hiljade njih, hodaće slobodno po Bliskom istoku i Europi.
VOA: Bilo je izvještaja u štampi da su mnogi u američkoj vladi bili zatečeni iznenadnim slomom Assadovog režima i da su američki zvaničnici daleko od uvjerenja da će pobunjenici koji su preuzeli vlast upravljati Sirijom na human ili produktivan način. Šta vi mislite?
Rubin: Nisam mislio da će pobunjenici moći da uđu u Damask ovom brzinom. Sirijska vojska je bila regrutna vojska. Bashar al-Assad im nije mogao pružiti pristojan životni standard. Morali su se osloniti na korupciju, a kada dođe do gušenja, nisu bili voljni staviti svoje živote na kocku za Bashara al-Assada. Pobunjenici su bili pametni da kažu gledajte neće biti odmazde ako bacite oružje.
Pitanje je da li su pobunjenici iskreni. Mnogi analitičari kažu da su se odrekli Al-Qaede još 2016. godine, kada su prekinuli odnose. Ali vidim mnogo znakova upozorenja da je to možda samo ruž na svinji, i ako na vjersku slobodu gledamo kao na kanarinca u rudniku uglja, kršćani se već evakuiraju iz Alepa jer se boje onoga što slijedi.
VOA: Vođa HTS-a Ahmed Hussein al-Shar'a (ratno ime Abu Mohammad al-Julani) se pozicionira kao modernista. Mislite li da međunarodna zajednica može računati na njega ili druge vođe pobunjenika u izgradnji mostova i pokušaju očuvanja stabilnosti u Siriji?
Rubin: Zabrinut sam da možda ove ličnosti govore jedno zapadnim sagovornicima i zapadnim diplomatama, ali drugo sirijskom narodu. Znate, u regionu je simbolika važna. Kada je ovaj vođa održao govor sirijskom narodu to nije učinio iz predsjedničke palače. On to nije uradio iz parlamenta. Učinio je to iz Umayyad džamije. Ovo je paralela sa onim što smo vidjeli sa Islamskom državom 2014. godine, kada je Abu Baker al Bagdadi je održao govor iz Nori džamije u Mosulu [Irak].
VOA: Iran i Rusija bili su glavni pobornici Bashara Assada, a Iran je posljednjih dana pričao o ubacivanju neke vojske u Siriju, ali to se nikada nije materijaliziralo. Rusija ima vojnu bazu [u Siriji]. Bashar Assad je sada dobio azil u Moskvi, ali u isto vrijeme ne izgleda da je bilo nasilnog učešća Irana ili Rusije u pokušaju spašavanja Assada. Kakva je vaša analiza toga?
Rubin: Znate, Iranci su takoreći bili na konopcima, a Turci i drugi koji podržavaju ove pobunjeničke snage su to dobro iskoristili. I, istovremeno, u svijetu postoji opšte shvatanje da kada su Sjedinjene Države u periodu između izbora i kada novi predsjednik preuzme vlast, Sjedinjene Države su u svojoj maksimalnoj distrakciji.
VOA: Kakva je vaša analiza udarca na rusku poziciju u regionu i možda budućnost [ruske] vojne baze [u Siriji]?
Rubin: Rusi imaju dvije baze u Siriji. Jedna je baza zračnih snaga u sjevernoj Siriji, a druga je Tartus, koja je mediteranska luka u Latakiji, a to je područje koje je puno alavita. To je manjinska sekta… odakle je potekla porodica Assad.
Ali da, to je udar na prestiž Rusa. I zapamtite onaj čuveni citat Osame bin Ladena, osnivača Al-Qaede, koji je rekao da svi vole jakog konja. Kada imate imidž da ste jaki, svi žele da se okupe uz vas. Ali kada imate sliku da ste slabi, biće vam veoma, veoma teško privući saveznike. Dakle, Rusija će trenutno imati veliki problem u regionu, jer ljudi ne veruju da imaju snagu ili da mogu da ispune ono što je Vladimir Putin obećao.
VOA: Kako će svrgavanje Asada unaprijediti poziciju Turske u regionu?
Rubin: Turska je iredentistička sila. Iako je Turska prije stotinu godina osnovana kao moderna republika, preko turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana usvojila je neoosmanizam - obnavljanje slave Otomanskog carstva. U najmanju ruku, Turska bivše otomanske oblasti vidi kao bliske teritorije i svoju sferu uticaja. Slično kao što Vladimir Putin u Rusiji na prostor bivšeg Sovjetskog Saveza, a možda i istočnu Evropu, gleda kao na rusko blisko inostranstvo. Problem je u tome što je u Turskoj mnogo ljepše sjećanje na Otomansko carstvo nego među tada podređenim narodima.
Sada treba pogledati... hoće li Hayat Tahrir al-Sham, bivša podružnica Al Qaede, koju je Turska podržavala, pokazati da je više sirijski nacionalista i izbjeći borbu, na primjer, sa sirijskim Kurdima , ili da li će slijediti diktat Turske. Moglo bi ići na bilo koji način. Ali ako se ova grupa okrene protiv Turske, to će biti znak da će utjecaj Turske možda biti ograničeniji nego što bi Erdogan želio.