Sjeverna Koreja nagoviještava da je spremna za razgovore, ali ne sa SAD

Ljudi gledaju tv emisiju kada je prikazana fotografija sjevernokorejskog lidera Kim Jong Una, Seul, Južna Koreja, 30. septembar 2021.

Nakon skoro dvije godine međunarodne izolacije pogoršane pojačanim zatvaranjem zbog pandemije, Sjeverna Koreja nagoviještava da je konačno spremna za dijalog - samo ne sa Sjedinjenim Državama.

Sjeverna Koreja je ove nedelje preduzela prve korake ka poboljšanju veza sa Južnom Korejom, obnovivši dežurne linije namijenjene komunikaciji o međukorejskim tenzijama. Zvaničnici Sjeverne Koreje također su nagovijestili da se očekuju veći potezi, uključujući još jedan samit među najvišim liderima zemalja i razgovore o okončanju njihovog formalnog ratnog stanja. Dvije Koreje su i dalje tehnički u ratnom stanju, budući da se njihov sukob 1950-ih završio mirovnim sporazumom.

Južnokorejska lijevo orijentisana vlada, koja je dvije godine pokušavala da vrati Sjevernu Koreju na razgovore, oprezno je optimistična. Ministarstvo ujedinjenja u Seulu, koje se bavi vezama sa Sjeverom, saopštilo je da vjeruje da će odluka Pjongjanga da ponovo otvori telefonske linije postaviti temelje za duži period prijateljskih prekograničnih odnosa.

Ali čak i dok se obraća Južnoj Koreji, Sjever nije dao naznake da želi da ponovo započne razgovore sa Sjedinjenim Državama. Sjeverna Koreja je odbacila ili ignorisala skoro svakodnevne ponude SAD da vode razgovore bez preduslova.

U prošlonedjeljnom govoru, sjevernokorejski lider Kim Jong Un odbacio je američke pozive kao "lukavo" odvraćanje pažnje koje ima za cilj prikrivanje američkog neprijateljstva.

Čini se da je sjevernokorejska strategija osmišljena da izvrši pritisak na Južnu Koreju da raskine odnose sa Sjedinjenim Državama, njenim saveznikom po ugovoru, smatraju mnogi analitičari. Sjever je dugo želio da Južna Koreja pruži ekonomsku pomoć obnavljanjem međukorejskih projekata, kao što je zajednički vođen industrijski kompleks Kaesong. Objekat sa sjedištem na sjeveru pružio je južnokorejskim kompanijama jeftinu radnu snagu iz Sjeverne Koreje. Ali s takvim projektima koje je pandemija koronavirusa otežala, Sjever je nedavno zahtijevao druge ustupke, poput trajnog okončanja vojnih vježbi SAD i Južne Koreje.

Iz perspektive Sjeverne Koreje, sada je možda savršeno vrijeme za maksimalan pritisak na južnokorejskog predsjednika Moona Jae-ina, koji je u posljednjim mjesecima svog jedinog mandata.

"Pjongjang koristi Moonov očaj da ostavi korejsko mirovno naslijeđe prije marta", rekao je Duyeon Kim​, stručnjak za Koreju iz Centra za novu američku bezbjednost iz Seula.

Moon je održao tri samita sa Kim Jong Unom 2018. Sastanci su pomogli da se utvori put za Kimove samite sa tadašnjim predsjednikom SAD Donaldom Trumpom. Kada su pregovori između SAD-a i Sjeverne Koreje prekinuti 2019. godine, Sjever se također naljutio na Seul, čime je u suštini zamrznuo Moonove mirovne ambicije.

Samit Trumpa i Kima 2019. godine

Iako je Moon od tada rekao da je otvoren za oživljavanje prekograničnih ekonomskih projekata, njegova vlada je u tome sputana američkim i međunarodnim sankcijama, koje su uvedene zbog nezakonitog programa nuklearnog naoružanja Sjeverne Koreje.

Opteretivši mogućnost obnove međukorejskih pregovora, Sjeverna Koreja se "nada da će učiniti da Seul radi napornije na zadovoljavanju (sjevernokorejskog) režima i odmaku od Washingtona", rekao je Duyeon Kim.

Sjeverna Koreja također možda pokušava da utiče na politiku Južne Koreje. Istraživanja javnog mnijenja ukazuju na to da su Moonovi mirovni napori, iako u zastoju, široko popularni među Južnokorejcima - što bi moglo da pomogne pomoći njegovoj vladajućoj Demokratskoj stranci na biralištima.

Poslednji samit Moon-Kim mogao bi također da da opravdanje za Moonovu vladajuću stranku da ratifikuje sporazum Sjever-Jug iz 2018. godine u Narodnoj skupštini zemlje u pokušaju da sljedeću administraciju zaključa u nastavljanju politike angažovanja, rekao je Leif-Eric Easley, profesor na Univerzitetu Iva u Seulu.

Naravno, nema garancija da će Sjeverna Koreja dozvoliti da razgovori napreduju tako daleko. Sjever je također ponovo otvorio međukorejske dežurne telefonske linije u julu, prije nego što ih je prekinuo dvije nedjelje kasnije, kada su Južna Koreja i Sjedinjene Države započele godišnje zajedničke vojne vježbe koje Pjongjang vidi kao provokaciju.

Takvo ponašanje dovelo je neke američke analitičare do zaključka da Sjeverna Koreja možda uopšte ne želi bolje odnose s Jugom. Umjesto toga, čini se da Sjever koristi periodične diplomatske angažmane kako bi kupio vrijeme za unaprijeđenje svog nuklearnog programa, kaže Sydney Seiler​, najviši američki obavještajni oficir za Sjevernu Koreju.

"Nije bilo perioda angažovanja koji je doveo do stalnog smanjenja tenzija", rekao je on na prošlogodišnjem online forumu čiji je domaćin bio Centar za strateške i međunarodne studije, istraživačka organizacija sa sjedištem u Washingtonu. "Uvijek sam zainteresovan da vidim uvođenje novih obavještajnih podataka ili informacija koji bi poništile moju procjenu, ali morate strateški da zaključite da Sjeverna Koreja ne traži održive i poboljšane odnose sa Južnom Korejom."

Iz perspektive sadašnje južnokorejske vlade, ni nepreduzimanje nikakvih poteza nije opcija. U prošlonedjeljnom intervjuu listu Washington Post, južnokorejski ministar inostranih poslova Chung Eui-yong javno je pozvao Sjedinjene Države da detaljnije objasne konkretne podsticaje koje bi Sjevernoj Koreji mogli da budu ponuđeni tokom pregovora. "Ako dozvolimo da se status kvo nastavi, to će dovesti do jačanja sjevernokorejskih raketnih sposobnosti. Vrlo smo zabrinuti zbog toga", rekao je on.

Južna Koreja nije jedina koja traži da administracija predsjednika Joea Bidena učini više kako bi privukla Sjevernu Koreju. Jessica Lee​, viša naučna saradnica na Quincy institutu za odgovornu državnost sa sjedištem u Washingtonu, rekla je da izgleda da Bidenova administracija ne želi da se pozabavi problemima koji izazivaju napetost na Korejskom poluostrvu.

"Pjongjang je odlučio da je jedini način da se promijeni način razmišljanja Sjedinjenih Država prolazak kroz Seul. Ali Seul ne bi trebao više da želi napredak od Washingtona ili Pjongjanga", kaže ona.

"Umjesto da se usredsredi na dugoročni cilj denuklearizacije, Washington bi trebalo da pronađe kratkoročne pobjede koje će izgraditi povjerenje i stvoriti atmosferu za pregovore. Što se Pjongjanga tiče, potrebno je da prestane da se trudi da bi postao jasniji i da bude eksplicitniji o tome šta želi i šta je spreman da uradi da bi to dobio", dodaje ona.

Sve veći broj analitičara u Washingtonu i Seulu uviđa sličnosti između Bidenove politike po pitanju Sjeverne Koreje i pristupa "strateškog strpljenja" bivšeg predsjednika Baracka Obame. Tokom Obaminog predsjedavanja, Sjeverna Koreja je izvela četiri nuklearna testa i više od 50 lansiranja raketa i raketa.

Američki zvaničnici odbacuju te kritike. Na online događaju koji je prošlog mjeseca organizovao Institut za korejsko-američke studije, Mark Lambert, zamjenik pomoćnika američkog sekretara za Japan i Koreju, rekao je da krajnja krivica za ćorsokak leži na Sjevernoj Koreji.

"Ako bismo mogli da sjednemo sa Sjeverom i da shvatimo šta oni žele i da prestanemo da nagađamo, mislim da bismo mogli da napravimo određeni napredak. Ali opet, lično govoreći, greška je kad pregovarate samim sa sobom", rekao je Lambert.

Na pitanje da li je Bidenova administracija pokazala dovoljno hitnosti po pitanju Sjeverne Koreje, Lambert je odgovorio: "Ozbiljni smo po ovom pitanju. Samo, šta biste htjeli da uradimo? Da katapultiramo (izaslanika SAD Sung Kima) u Sjevernu Koreju i da on kaže: 'Ovdje sam da pregovaram.' Ne možete to da učinite. Morate imati drugu stranu voljnu da se sastanete sa vama."