„Kao djevojčica sam dane provodila u apoteci, zaljubljeno gledala lijekove i pitala se kakve se moći i čari kriju u tim policama. Zamišljala sam sebe kao nekog hirurga koji će da spašava svijet. Uistinu je bilo tako. Ovo ne treba da bude duga priča, znam, ali govorim o tome da bih Vam približila osjećaj i ljubav koju ulažem u svoj poziv. Mislim da imam veliku privilegiju da radim ono što volim i osjećam da je to nekako i dio mog bića. Odatle proističe i moje opredjeljenje da se bavim liječenjem neplodnosti. Zamislite kakav je osjećaj poznavati nekoga od stadijuma četverostaničnog embriona, a nakon nekog vremena ga sresti u gradu sa roditeljima.“
Tako započinje svoju priču dr. Devleta Balić, jedna od pionira metoda potpomognute oplodnje u našoj zemlji. Dr. Balić ima dugo iskustvo u oblasti ginekologije i humane reprodukcije, potkrijepljeno stalnim usavršavanjem, posebno na polju liječenja neplodnosti.
VOA: Medicinski potpomognuta oplodnja (MPO) poznata i kao oplodnja in vitro(IVF), „vantjelesna oplodnja“ je metoda koja postoji već decenijama, a prva beba koja je začeta na ovaj način već je odavno odrasla zdrava osoba. Šta podrazumijeva ovaj način začeća?
Kod parova koji prirodnim putem ne mogu ostvariti trudnoću, pomažemo različitim vidovima liječenja, a vantjelesna oplodnja je jedan od njih. To podrazumijeva spajanje muških i ženskih spolnih stanica, nastanak embriona, njihovu kultivaciju nekoliko dana u inkubatorima ili kako bismo rekli u „in vitrouslovima“ te nakon toga njihovo vraćanje u matericu majke. Nakon toga očekujemo implantaciju embriona i trudnoću koja se razvija kao i trudnoća nastala prirodnim putem. Danas je u svijetu više miliona djece začeto na ovaj način a prva beba je rođena 1978. godine.
VOA: Koji su najčešći problemi parova koji vam se obraćaju za IVF?
Prema najsvježijim analizama u našem Centru, vodeći uzrok neplodnosti je ženski faktor. U toj grupi imamo različite poremećaje kao što su izostanak ovulacije, neprohodnost jajovoda ili endometrioza. Nakon toga slijedi muški faktor pod čime podrazumijevamo smanjen broj i pokretljivost spermatozoida. Kod oko 15-20% parova postoji i tzv. „neplodnost nepoznatog porijekla“. Slična distribucija uzroka neplodnosti je i regionu te globalno. Novi faktor koji primjećujemo u zadnje vrijeme i kod nas, a koji je u razvijenim zemljama bio prisutan i ranije, jeste uznapredovala životna dob majke. Različiti ekonomski, socijalni i drugi faktori, kao što su školovanje, karijera, čekanje zaposlenja dovode do toga da se žene odlučuju za rađanje u kasnijoj životnoj dobi što samo po sebi utječe na šansu za zanošenje. Životna dob partnera koji se odlučuju za liječenje neplodnosti i vantjelesnu oplodnju raste, što umanjuje šansu za uspješan ishod liječenja, s jedne strane, a sa druge strane utječe i na konačni ishod - rađanje živog i zdravog djeteta.
VOA: Jedan od problema zbog kojih se žene najčešće odlučuju na IVF metodu jesu i policistični jajnici. Kolika je prevalencija i incidencija policističnih jajnika u BiH? Imamo li podatke o tome?
Sindrom policističnih jajnika – PCOS (prema eng. policystic ovary syndrome, op.a.) je klinički entitet o kome se danas govori sve više ne samo u stručnim krugovima nego i u široj javnosti. Učestalost se procjenjuje na osnovu dijagnostičkih kriterija koji se u zadnjih nekoliko godina brzo i mijenjaju. Zahvaljujući proučavanju tog entiteta a i uvođenjem novih metoda u dijagnostici čini se da se otkriva više slučajeva PCOS u populaciji.
Mi nemamo podatke za BIH. Kao subspecijalist ginekološke endokrinologije imam dosta takvih pacijenatica koje se ne javljaju samo zbog liječenja neplodnosti, nego i zbog drugih zdravstvenih problema kao što su neredovne menstruacije, dlakavost ili gojaznost. PCOS nosi i druge zdravstvene probleme kao što su rizik za dijabetes, povišen krvni pritisak i karcinom sluznice materice. Kako god, to zahtjeva multidisciplinarni pristup u prevenciji i liječenju. Neplodnost je samo jedan od mogućih rizika sa kojima se suočavaju ove žene. Sve više se govori i o epigenetičkim faktorima koji utječu na promjenu fenotipa i različite manifestacije PCOS.
VOA: Šta bi oni koji se odluče za IVF trebali znati o proceduri? Kako se trebaju pripremiti, šta procedura podrazumijeva, koliko je uspješna, ima li negativne aspekte?
Ukoliko se ne mogu primijeniti druge metode liječenja neplodnosti i to je jedini način, pacijente odmah usmjeravamo ka IVF-u. Recimo, to se radi u slučajevima začepljenih jajnika kod žena ili oligoastenozoospermije kod muškaraca. IVF je opcija i ukoliko su druge mogućnosti liječenja iscrpljene.
Kao ljekar koji se bavi liječenjem neplodnosti, više puta promislim prije nego pacijentima predložim ovaj vid liječenja. Razlozi za to su što je to „kraj puta“ u procesu liječenja neplodnosti, ali opet sa neizvjesnim ishodom, a postoje i veći medicinski rizici. Metoda liječenja je vrlo skupa za naše uslove. Većina parova i psihološki to teško prihvata i pitaju se kao što i mene pitaju: „Zar baš ne postoji niti jedan drugi način“. Nevolja je u tome što je ishod ove metode neizvjestan bez obzira na to što i mi i pacijenti poduzmemo sve potrebno. Uvijek govorimo o šansama za uspjeh koje u najboljem slučaju ne mogu preći 60% po postupku. Nekako na početku svi misle da će biti u tih 60% i to je ljudski.
VOA: Kolika je cijena procedure za IVF kod nas? Cijene se razlikuju sigurno od klinike do klinike, ali da li možemo govoriti o neokoj okvirnoj cijeni?
Cijena postupka je oko 6000 KM, uključujući lijekove. To je cijena prvog postupka u kojem se može „proizvesti“ više embriona nakon čega radimo embriofreezing (“zaleđivanje“ embriona), što ostavlja mogućnost za ponavljanje transfera i utječe na kumulativnu šansu za uspjeh. Primjerice, kod para životne dobi do 35 u prosjeku šansa da u tri embriotransfera dobijemo trudnoću iznosi 80-90%.
VOA: Već nekoliko godina se vodi borba u Parlamentu Federacije BiH da se donese zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji. Ima tu i dosta politikanstva, nerazumijevanja nauke koja stoji iza toga, a sve to ide na uštrb parova koji jako žele dijete. Koje je Vaše viđenje ove situacije i koje bi bile Vaše preporuke za uređenje zakonskih regulativa?
Od inicijative za uvođenje Zakona o MPO prošlo je više godina. Ja sam bila jedan od članova Komisije koja je trabala da da stručne smjernice vezano za Zakon. To tijelo je funkcionisalo neko vrijeme i onda su nas prestali „pozivati“ i donesen je prijedlog zakona koji i nije bio u skladu sa preporukama. Ni do danas mi nisu jasni navodi tog Zakona i čiji je to interes. Pet postupaka vantjelesne na teret zdravstvenog osiguranja! Pa to nemaju ni puno bogatije i socijalno organiziranije države od nas. Koliko će to sve biti izvedivo i realno ne mogu da znam imajući u vidu to da se radi o zaista skupoj tehnologiji. Održati kvalitetu i uspjeh se može samo unapređenjem kvalitete postupaka, a ne smanjem troškova na račun toga. To je jednostavno takva tehnologija, sviđalo se to nama ili ne.
Dr. Devleta Balić
VOA: Koje su Vaše zamjerke ovom zakonu?
Prva dva postupka bi trebala biti u spontanom ciklusu kod žena. Pa bar trećina žena koja dolazi na MPO nema ovulaciju, a da ne kažem da veći broj stanica u postupku stimulacije poboljšava i šansu za uspjeh. Naravno, za to postoje stručni vodiči. Ne znam kojim su se razlozima rukovodili, ali znamo da fekundabilnost u spontanom ciklusu je u prirodi u optimalnim uslovima 15-20%, pa se zbog toga i primjenjuje stimulacija ovulacije da bi poboljšali šansu za trudnoću.
Navodno je za to razlog cijena lijekova. Ruku na srce, lijekovi čine manji dio troškova od samih potrepština kao što su mediji, inkubatori i druge stvari važne za tu skupu tehnologiju. Ja sam lično stavila primjedbe u pisanoj formi putem Kantonalnog ministarstva.
Zakon je tu i imamo mogućnosti i da ga promijenimo. Ministar treba da donese podzakonska akta, ali ne znam koliko ce potrajati dok zakonska podakta ugledaju svijetlo dana. Po prirodi sam entuzijasta i mislim pozitivno, tako da uprkos mom prvobitnom neslaganju nakon usvajanja Zakona, mislim da je dobro da ga imamo ikako pa ga možemo kasnije dorađivati, a da ce stručni vodiči biti osnova za došenje podzakonskih akata.
VOA: Vidimo da IVF nije samo pitanje medicinske struke, nego jak utjecaj na primjenu ove terapije imaju i socio-ekonomski činioci. Šta sve ima utjecaja na primjenu IVF u svijetu i kod nas?
Ni nas u Bosni ne mogu zaobići kretanja vezana za reproduktivno zdravlje globalno. Starenje populacije, migracije, odlučivanje za rađanje u starijoj životnoj dobi, seksualno prenosive bolesti, gojaznost, stres, pušenje, sve su to faktori koji mogu samo povećati potrebe za ovakvim metodama liječenja.
Ono što me kao ljekara rastužuje jeste ulazak politike i čak stranih interesa i klinika u našu državu, a vezano za vantjelesnu oplodnju. Ne mogu da shvatim zašto nemamo bar jedan državni centar za liječenje neplodnosti, a pri tom imamo i probleme sa zamrzavanjem spolnih stanica kod mladih ljudi koji bi trebali ići na neki tretman kao što je zračenje i kemoterapija. Pa nema niti jedne ustanove u Federaciji koja zvanično to radi ili mogućnosti da se ti troškovi nadoknade.
Kako god, ostaje nam i dalje da se borimo. Ja lično želim unapređivati uslove rada i rezultate u interesu pacijenata. Iz tog razloga smo od marta počeli raditi u novom prostoru BH centra za srce u kome su laboratorijski uslovi u skladu sa pravilima Evropske unije, imamo prateće sadržaje koji su „patient friendly“ kao što su hotel i restoran, mjesto za boravak parova. Želim da dodam da bez obzira što smo u Bosni i u Tuzli uistinu našim pacijentima možemo pružiti vrhunsku medicinsku uslugu.