Riječ je o godišnjem prazniku kojim se obilježava 12. oktobar, 1492. godine, kada je italijanski istraživač Kristofer Kolumbo službeno zakoračio na tlo Amerike tražeći zemlju za Španiju. Ovo je državni praznik u Sjedinjenim Državama od 1937. godine.
Obično se kaže da je "Kolumbo otkrio Ameriku". Ispravnije bi, možda, bilo reći da je Ameriku predstavio Zapadnoj Evropi tokom svoja četiri putovanja u tu regiju između 1492. i 1502. Takođe sa sa sigurnošću može reći da je popločao put masovnom prilivu zapadnih Evropljana koji će u konačnici formirati nekoliko novih država, uključujući Sjedinjene Države, Kanadu i Meksiko.
Ali reći da je on "otkrio" Ameriku je poprilično pogrešno, jer je postojalo mnogo ljudi koji su već bili ovdje kad je on stigao.
A prije Kolumba?
Ko su bili ljudi koji zaista zaslužuju da ih se naziva prvim Amerikancima? Glas Amerike pitao je Michaela Bawaya, urednika časopisa American Archaeology. On je rekao da su oni došli ovdje iz Azije vjerojatno "najkasnije prije otprilike 15 000 godina".
Hodali su preko kopnenog mosta Bering koji je tada povezivao današnju američku državu Aljasku i Sibir. Prije petnaest hiljada godina nivoi okeana bili su znatno niži, a kopno između kontinenata široko stotine kilometara.
Beringia land bridge
Područje je izgledalo kao što danas izgleda kopno poluotoka Seward na Aljasci: suha tundra bez drveća. Međutim, uprkos relativnoj negostoljubivosti, područje je obilovalo životom.
Prema američkoj Službi za nacionalni park, "kopneni most igrao je vitalnu ulogu u širenju biljnog i životinjskog svijeta između kontinenata. Mnoge vrste životinja - vunasti mamut, mastodont, sabljozuba mačka, arktička deva, smeđi medvjed, los, muškatni bik i konj - da nabrojimo neke - preselili su se s jednog kontinenta na drugi preko kopnenog mosta Bering. Ptice, ribe i morski sisavci uspostavili su migracijske obrasce koji traju i danas".
A arheolozi kažu da su ih ljudi slijedili, u beskrajnom lovu na hranu, vodu i sklonište. Ljudi su se rasuli po cijeloj Sjevernoj i na kraju Srednjoj i Južnoj Americi.
Sve do 1970-ih, ti prvi Amerikanci imali su ime: narodi Clovis. Ime su dobili po drevnom naselju otkrivenom u blizini Clovisa u Novom Meksiku, prije više od 11 000 godina. A DNA sugeriše da su oni direktni preci gotovo 80 posto svih autohtonih ljudi u Americi.
Ali ima još toga. Danas je opšte prihvaćeno mišljenje da su prije naroda Clovis postojali i drugi, i kako Bawaya kaže, "oni zapravo nisu identifikovani". Ali postoje njihovi ostaci na mjestima koja su udaljena poput američkih država Teksas i Virginia, pa čak i na jugu do Perua i Čilea. U nedostatku boljeg imena nazivamo ih Pre-Clovis (ljudima prije naroda Clovis).
A da bi se stvari još više zakomplikovale, nedavna otkrića prijete da će dolazak ljudi u Sjevernu Ameriku vratiti još dalje u prošlost. Možda čak i unazad 20 000 godina ili više. Ali nauka je još daleko da se usaglasi po tom pitanju.
Povratak Evropljanima
Dakle, za sada su narodi Clovis i Pre-Clovis, koji su odavno nestali, ali još uvijek postoje u genetskom kodu gotovo svih rođenih Amerikanaca, zaslužni za otkrivanje Amerike.
Ali ti su ljudi stigli na zapadnu obalu. Šta je s dolascima s istoka? Da li je Kolumbo prvi Evropljanin koji je ugledao netaknuti, zeleni raj kakav je Amerika morala biti prije nekoliko stoljeća?
A reconstruction of the viking settlement in Newfoundland.
Ni blizu
Postoje dokazi da su Evropljani posjetili današnju Kanadu otprilike 500 godina prije nego što je Kolumbo isplovio. Oni su bili Vikinzi, a dokazi o njihovoj prisutnosti mogu se pronaći na kanadskom otoku Newfoundland na mjestu zvanom l'Anse Aux Meadows. Sada je na UNESCO-vom popisu svjetske baštine, a sastoji se od ostataka osam zgrada koje su vjerojatno bile drvene konstrukcije prekrivene travom i zemljom.
Danas je to područje neplodno, ali prije hiljadu godina svuda je bilo drveća i područje je vjerojatno korišteno kao mjesto zaustavljanja tokom zime, gdje su Vikinzi popravljali svoje čamce i boravili tokom lošeg vremena. Nije sasvim jasno da li je to područje bilo stalno naseljeno, ali jasno je da su nordijski narodi, koji su razmišljali o naseljavanju, bili ovdje puno prije Kolumba.
Posljednja misterija
A da biste dodali jednu fascinantnu nit u priču o otkrivanju Amerike, razmislite o slatkom krompiru.
The Sweet Potato, native to S. America was around in Polynesia 1-thousand years ago. Credit: Miya
Da, slatkom krompiru. Ovaj skromni ružičasto-crveni gomolj porijeklom je iz Južne Amerike. Pa ipak, slatki krompir bio je na jelovniku u Polineziji još prije 1.000 godina. Pa kako je dospio tamo?
Poređenjem DNA polinezijskog i južnoameričkog slatkog krompira, naučnici misle da je jasno da ih je neko vratio u Polineziju nakon posjete Južnoj Americi ili su ih otočani donijeli iz Južne Amerike dok su istraživali Tihi okean. Bilo kako bilo, to sugeriše da su otprilike u isto vrijeme nordijski mornari sjekli drveće u Kanadi, dok je neko u Polineziji prvi put probao slatki krompir iz Južne Amerike.
Ako govorimo o genetici, studija iz 2014. godine o DNA domorodaca na polinezijskom otoku Rapa Nui, poznatom i kao Uskršnji otok, pronašla je priličnu količinu gena rođenih Amerikanaca. Ulazak DNA Amerikanaca u genetiku starosjedilaca Rapa Nuia sugeriše da su ta dva naroda živjela zajedno oko 1280. godine.
Postoje i druge teorije. Penzionisani britanski pomorski časnik po imenu Gavin Menzies forsirao je ideju da su Kinezi kolonizirali Južnu Ameriku 1421. godine.
Druga teorija penzionisanog hemičara Johna Ruskampa sugeriše da su piktografi otkriveni u Arizoni gotovo identični kineskim znakovima. Kineze smješta u američku saveznu državu Arizonu negdje oko 1300. prije nove ere.
Spominjemo ove teorije jer se od nedavno pojavljuju u novinskim člancima. One su potpuno diskreditovane pa ćemo to tako i ostaviti.
Mješavina različitosti
Pa šta napraviti od svega ovoga?
Ovdje u Glasu Amerike i pokušavamo ispričati priču o Americi. I ono što je jasno je da je Amerika bila mjesto različitih naroda stotinama godina prije nego što je Kip slobode počeo urgirati u svijetu: "Dajte mi svoje umorne, svoje siromašne, svoje zbijene mase koje žude da slobodno dišu".
Zapravo, cijela Sjeverna i Južna Amerika poligon su kultura koje se protežu unazad mnogo prije zabilježene istorije. I ljudi od tada dolaze ovamo, jureći za boljim životom, obilnom hranom, vodom i mogućnostima.
Danas, možda se i nije toliko toga promijenilo.