Potpuni prevrat
Theresa May se u subotu uveče suočila s "potpunim prevratom" kabineta pošto su ministri krenuli u smejnu premijerke, piše The Sunday Times, dodajući da zavjerenici planiraju da se u ponedjeljak suoče s May na sastanku kabineta i da će, ako ona ne najavi ostavku, zaprijetiti masovnim ostavkama ili javnim traženjem njene glave.
Iako je na ulicama Londona u subotu marširalo oko milion ljudi, sudbina Therese May će biti odlučena drugdje, ocjenjuje politički urednik uticajnog londonskog lista Tim Shipman koji navodi da pored problema sa strategijom May, koja je ove nedjelje napravila novu veliku grešku kada je udaljila poslanike u televizijskom obraćanju, postoji zabrinutost za njeno zdravlje zbog čega su zvaničnici u parlamentu čak napravili protokol kako da je iznesu iz skupštinske sale ako padne od malaksalosti.
Najveću podršku članova kabineta da predvodi vladu dobio je sadašnji premijerkin de fakto zamjenik David Lidington, čiji bi posao, prema izvoru Sunday Timesa, bio da obezbjedi produženje za Brexit od EU s ciljem da nađe konsenzus za novu politiku o Brexitu i omogući tranzicija kao novom lideru. Kao potencijalni nasljednici May, piše list, spominju se i ministar za životnu sredinu Michael Gove koji već pravi kampanju za novog lidera i ministar spoljnih poslova Jeremy Hunt.
S druge strane, ukazuje BBC, određeni konzervativaci tvrde da bi May mogla dobiti podršku za svoj dogovor ako obeća da će odstupiti, odnosno ako stavi do znanja da neće biti nadležna za narednu fazu pregovora s EU. Pored toga, Lidington je demantovao glasine navodeći da je "100 odsto uz premijerku", dok je ministar finansija Philip Hammond rekao da shvata da su poslanici "veoma frustrirani", ali da promjena premijera "ne bi pomogla" i da će "parlament ove sedmice imati priliku da odluči šta želi".
Sljedeće nedjelje, prema britanskom javnom servisu, pored dogovora koji je dva puta propao u donjem domu, moglo bi se raspravljati o nizu alternativa: opoziv člana 50, novi referendum, premijerkin dogovor plus carinska unija, premijerkin dogovor plus carinska unija i pristup jedinstvenom tržištu, dogovor o slobodnoj trgovini kao što EU ima s Kanadom i napuštanje EU bez dogovora.
Sama najveći krivac
Evropska unija je Velikoj Britaniji kratkim odlaganjem Brexita dala prostor za disanje koji se sada mora iskoristiti da se nađe izlaz iz noćne more, piše Andrew Rawnsley komentator Observera, sestrinskog nedjeljnog lista Guardiana.
Konsenzus u Konzervativnoj partiji je da je May u sumraku svog premijerskog mandata, ali je veliko pitanje da li ona sama shvata ozbiljnost svojih neprilika, piše u komentaru Observera, uz ocjenu da je zemlja u pat poziciji zato što nema jasnog mandata javnosti za ikakav plan za Brexit, pri čemu je premijerkin dogovor s EU "posebno nevoljen".
May je, međutim, u pravu kada kaže da je Donji dom mnogo jasniji oko toga šta ne želi nego oko toga šta će podržati, ukazuje autor teksta, ali i ističe da je "ovo tugobno stanje stvari" velikim dijelom došlo iz radionice Therese May pošto je mislila da će batinom obezbjediti većinu u parlamentu - svodeći Brexit na "brutalno binarni izbor" između njenog dogovora i izlaska bez dogovora, opirući se da poslanicima omogući da ispitaju alternative.
Donji dom hitno treba da preuzme stvari u svoje ruke, ali je moguće da opet neće biti većine ako poslanici ne budu spremni na kompromis, i u tom slučaju Brexit treba da vrate narodu i omoguće glasačima da donesu novu presudu, zaključuje komentator Observera.
Brexit svima dojadio
I u članku časopisa Forbes se ocjenjuje da je čitav haos s Brexitom proistekao iz grešaka Therese May: aktiviranje Člana 50 bez plana za Brexit; antagonizovanje partnera u EU agresivnim i arogantnim stavom od početka; marginalizovanje ljudi sa znanjem zarad ignorantskih ideologa; katastrofalna odluka da raspiše vanredne izbore prije dvije godine koji su fatalno oslabili njenu vladu; i iznad svega odlučnost da se drži na vlasti po svaku cijenu.
May se nije usudila da se suoči s tvrdim Brexitovcima u svojoj Konzervativnoj partiji jer bi to podijelilo stranku, a osim kontrole imigracije u šta snažno vjeruje, njoj je jedino bitno da drži partiju na okupu, jer će ako dođe do podjele, konzervativci generacijama biti izvan vlasti, piše poslovni časopis.
"May je prvo torijevka, a potom premijerka", navodi autorka teksta Frances Coppola, dodajući da je na svakom koraku May stavljala stranku iznad zemlje i ličnu ideologiju iznad interesa naroda Velike Britnije. "Jedini razlog zašto iko želi da ona ostane na funkciji jeste što su alternative gore. Samo zamislite Borisa Johnson Jacoba Rees-Mogga kao premijera. Ili Jeremyja Corbyna."
Autorka Forbsa, međutim, ocjenjuje da su se svi smorili s Brexitom i da žele da se sve to završi što prije kako bi ljudi nastavili svoje živote. Zato smjena Therese May izgleda nije prva na listi prioriteta običnih Britanca, već završavanje s Brexitom, na ovaj ili onaj način.
Ankete pokazuju da raste podrška za Brexit bez dogovora, dok je peticiju za opoziv Člana 50 potpisalo više od 4,5 miliona ljudi za tri dana, a na maršu za drugi referendum bilo je oko milion ljudi, piše autorka i zaključuje da "izgleda da narod Velike Britnije sve više želi da sam odluči kakav će oblik imati Brexit - ako se uopšte desi".
Otrovna nostalgija
Britanski pisac Sam Byers u "Mišljenjima" u The New York Times u tekstu "Velika Britanija se davi u nostalgiji" piše da je Brexit predstavio njegovu zemlju kao "solipsističku učmalost".
U osvrtu na pat poziciju Velike Britanije, dok Brexit dominira svakim aspektom života, Byers piše: "Mi smo, u skoro svakom smislu, u avionu za nigdje, i zato što nemamo gdje da odemo, moramo da se ubijedimo da je nigdje baš to gdje želimo da budemo".
"Svi smo se dogovorili: u našem pokušaju da 'tiho napravimo istoriju', željeli bismo dogovor koji zapravo ne postoji i za koji nema vremena da se ispregovara zato što smo potrošili svo naše vrijeme da dođemo do dogovora koji ne želimo, što znači da se spremamo da izbjegnemo poniženje dogovora koji ne volimo prihvatanjem rasula (izlaska) bez dogovora koji takođe ne volimo", navodi pisac.
Byers ocjenjuje da se Velika Britanija bez smislene riječi o budućnosti, vratila u laži prošlosti, maskirajući odsustvo izvjesnosti "korektorom otrovne nostalgije", zbog čega je zemlja "u polubudnom stanju u kojem se prethodni dan ili sat brzo brišu, a fantazije prethodnih vijekova živo iskaču".
Navodeći da je Velika Britanija toliko opsjednuta prošlošću da je spremna da odustane od budućnosti, Byers ukazuje da ne žele samo Brexitovci da vrate vreijme - slične težnje su prisutne i među okorjelim pristalicama ostanka u EU. Oni tvrde da je rezultat referendmama bio greška i da je posljedica plana da se podrije britanska demokratija, riješeni da se održi još jedan referendum koji bi "magično obrisao i gorke podjele proteklih godina i društvene i političke uslove koji su odnegovali bijes protiv EU", ocjenjuje britanski pisac.