“Banjaluka koja želi da nosi epitet ‘zeleni grad’ ima neopravdano malo zaštićenih prirodnih dobara, pogotovo jer ima formalno pravne preduslove da određene nivoe zaštite proglasi na nivou lokalne samouprave”, kaže za Glas Amerike Dragana Kovačić Jošić iz Centra za životnu sredinu Banja Luka (CZZS).
Lokalni plan zaštite prirode na području Banjaluke predviđa zaštitu prirodnih vrijednosti na površini od čak 18,24 posto teritorije grada. Iako je, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode RS, usvojen 2016. godine i to na period od 10 godina, do sada ništa nije realizovano. Prema informacijama iz Zavoda za zaštitu kulturno – istorijskog i prirodnog nasljeđa RS, za područje grada trenutno ne postoji nijedan objekat za koji je pokrenuta inicijativa za stavljanje pod zaštitu.
Plaža Abacija - Vrbas
Za to vrijeme na listi čeka čak 89 prirodnih vrijednosti koje su planirane za zaštitu. Prije usvajanja Plana pod zaštitu je 2008. godine stavljena pećina Ljubačevo, te 2012. godine Univerzitetski grad, koji se nalazi u sastavu Urbanističkog plana Banjaluke.
Predstavnici CZZS smatraju da je Lokalni plan zaštite izuzetno koristan dokument, ali se pitaju koliki procenat realizacije istog možemo očekivati do kraja planskog perioda, ako do sada ništa nije urađeno.
Kako kažu, više od 15 godina zagovaraju uspostavljanje Odjeljenja za zaštitu životne sredine u Gradskoj upravi, koje bi predstavljalo samostalnu službu osposobljenu da planira, održava i upravlja zaštićenim područjima, drvoredima, zelenim i parkovskim površinama. Gradonačelnik Igor Radojičić potvrdio im je da takva potreba zaista postoji i da se o tome razmišlja, ali je istakao problem nedostatka stručnog kadra.
Rijeka Vrbas - Banja Luka
Kada je u pitanju zaštita područja, najveće prirodno bogatstvo predstavljaju šume oko Banjaluke - masiv Starčevice, Šibova i Trapista, te rijeka Vrbas.
“Šume oko grada i banjalučke kotline su pluća grada i zaštitni zeleni pojas koji ne smijemo izgubiti. Definisane su kao šumsko zemljište i u nadležnosti su šumarstva, a javnim šumama upravlja javno preduzeće šumarstva ''Srpske šume''. U saradnji sa Gradom izdvojili su šume iz redovnog gazdovanja u šume posebne namjene, ali smatramo da to nije dovoljno”, kaže Kovačić-Jošić, dodajući da Grad treba inicirati i proglasiti zaštitu nad ovim šumskim kompleksima.
“Vjerujemo da nedostatak iskustva u upravljanju zaštićenim prirodnim dobrima koči ove procese, ali isto tako vjerujemo, da se kroz saradnju i dobru volju, vrlo lako, sa sadašnjih manje od 1 posto zaštićene teritorije grada, može doći bar do 6-7 posto”, objašnjava ona.
Pored područja, zaštita se proglašava i nad objektima prirode, a to su npr. stabla, pećine i sl. Grad Banjaluka ima, mada je nekad imao mnogo više, znatan broj vrijednih pojedinačnih stabala ili grupa stabala.
“Važno ih je zaštititi, dati im na vidljivosti i time sačuvati prepoznatljivost Banjaluke, kao grada drvoreda. Osim navedenog, tu su i kanjon rijeke Suturlije, rijeka Krupa sa slapovima, kompleks Kastel, te brojni drugi prirodni objekti”, ističe Kovačić Jošić.
Banjalučani označavaju prioritete u procesu zaštite (Izvor: Centar za životnu sredinu)
Aktivisti za početak od Gradske uprave očekuju reviziju ciljeva i akcionog plana kako bi se što realnije moglo ući u njegovu implementaciju, a prioriteti svakako treba da budu zaštita vodotokova i šumskih ekosistema. Razlog za zanemarivanje zaštite prirode u gradu vide u nedostatku znanja, svijesti i pritiska javnosti ka donosiocima odluka.
“Priroda se ne čuva samo formalnom zaštitom. Upravljanje prirodom je u rukama svih nas. Zato je neophodno da postanemo odgovorni građani – upravljači svojih društava, te da pratimo procese, utičemo na donosioce odluka, tražimo, učestvujemo i što je najvažnije pokazujemo kako treba sopstvenim primjerom”, naglašava ona.
Prema njenim riječima, zaštita prirodnih vrijednosti na području Grada važan je preduslov za očuvanje biodiverziteta i podizanje kvaliteta životne sredine, boljeg zdravlja, kvalitetnijeg života građana i razvoja grada. Međutim, problem je, kako ističe, što se ulaganja u zaštitu vide kao ‘trošak’ koji ne donosi mjerljivu finansijsku korist.
“Mi smo realni i ne očekujemo čudo, ali smatramo da su mali pomaci mogući i da oni prije svega iziskuju znanje, posvećenost i djelovanje usmjereno na dobrobit svih građana – bez parcijalnih interesa”, objašnjava predstavnica CZZS.
Akcija 'Zaštićena Banja Luka' (Izvor: Centar za životnu sredinu)
Upravo zbog svega navedenog u Banjaluci je nedavno održana i akcija “Zaštićena Banjaluka” tokom koje su aktivisti i građani željeli da skrenu pažnju na važnost očuvanja i zaštite prirode, ali i na odnos Grada Banjaluka prema ovoj oblasti.
Vrela i slapovi Krupe, kanjoni rijeka Vrbas i Suturlije, nalazište viline vlasi u Šeheru/Srpskim Toplicama, tvrđava Kastel sa okolinom, park šuma Starčevica sa Šehitlucima/Banj Brdom samo su neki od prijedloga koje su Banjalučani tokom akcije označili kao područja koja u njihovom gradu treba da budu zaštićena.