Interes učenika za upis u ovu obrazovnu ustanovu bio je iznad očekivanja, međutim, shodno kapacitetima, ove školske godine upisana su 22 učenika, jedno mješovito, muško-žensko odjeljenje. Oni redovnu nastavu prate od 1. septembra, a zatekli smo ih ispred medrese, gdje se pred početak nastave, u skladu sa epidemiološkim mjerama, svakom učeniku mjeri temperatura.
Muris ef. Spahić, direktor banjalučke medrese za Glas Amerike kaže da je riječ o zlatnoj generaciji koja povezuje tu zlatnu nit koja je prekinuta sredinom prošlog stoljeća. On ističe da ideja o ponovnom osnivanju medrese nije nova - priča o tome kružila je prethodnih desetak godina, ali je tek dolaskom banjalučkog muftije Nusreta Abdibegovića ta ideja zaživjela, te je realizirana u kratkom vremenskom periodu.
Muris ef. Spahić, direktor banjalučke medrese sa učenicima
Podršku su dobili i od reis-ul-ulema Huseina Kavazovića, koji je, kako kaže naš sagovornik, pokazao jednu posebnu brigu za stanovništvo koje živi na području Republike Srpske, posebno brigu za djecu koja ovdje borave.
„Mi ovdje živimo, ovdje je naš život. Svjesni smo da određen dio stanovništva živi u nekim drugim zemljama, ali možda je ovo prilika i za njih da svoje dijete mogu odškolovati u jednoj kvalitetnoj školi u svojoj matičnoj zemlji, u svojoj domovini. Propušteno je možda mnogo u smislu generacija koje su odrasle u nekom drugačijem sistemu, ali ova medresa je pokazatelj da se puno toga može uraditi i da se puno toga može dogovoriti“, objašnjava Spahić.
Učenici medrese 'Reis Ibrahim-ef. Maglajlić', Banjaluka
Školovanje u medresi je za sada besplatno, a planirano je da se svake godine upisuje po jedno odjeljenje. Dio učenika je sa područja Banjalučkog muftijstva, dok ima i onih koji dolaze iz gradova koji gravitiraju prema banjalučkoj regiji, kao što su Doboj, Prijedor, Kozarac i Šipovo prema Jajcu.
U narednom periodu u planu je i izgradnja đačkog doma, dok se to ne realizuje, učenicima koji nisu sa područja Banjaluke obezbjeđen je smještaj u kapacitetima kojima raspolaže Islamska zajednica u Banjaluci. Da bi lakše pratili nastavu svakom učeniku obezbijeđen je i laptop, a učionice su opremljene najsavremenijim nastavnim pomagalima.
„Obično kažu da je medresa slična gimnaziji , ali to je gimnazija koja je oplemenjena sa vjerskim sadržajem. Tako da je medresa u Banjaluci klasifikovana kao privatna vjerska škola. Po završetku medrese učenici će moći da upišu bilo koji fakultet u zemlji ili inostranstvu - imaće diplomu koja je svjetski priznata“, objašnjava Spahić.
Pred početak nastave učenicima se mjeri temperatura, Medresa 'Reis Ibrahim-ef. Maglajlić', Banjaluka
Prema njegovim riječima, vjerski predmeti su tu da oplemene i da utiču na odgoj i na ukupno ponašanje učenika, ali ova škola ima sve svjetovne predmete, kao i druge srednje škole u našoj zemlji.
„Našim učenicima neće nedostajati ništa što imaju i drugi srednjoškolci. Tokom školovanja pratiće se afiniteti naših učenika, odnosno šta je to čime bi oni željeli da se bave u budućnosti. Očekujem da će većina učenika koja završi medresu, nastaviti školovanje na lokalnim univerzitetima u Banjaluci“, kaže Spahić.
Tradicionalna medresa u gradu na Vrbasu datira od 1584. godine. Nekada je u ovom gradu djelovalo pet medresa koje su u određenom vremenskom periodu radile pod jednim imenom - Ujedinjene banjalučke medrese.
Dvorište medrese 'Reis Ibrahim-ef. Maglajlić', Banjaluka
„Neke su ostale i radile i za vrijeme Drugog svjetskog rata, međutim, s obzirom na cjelokupnu situaciju u tom periodu, odnosno da nije bilo države koja je mogla izdati validan dokument da je neko završio medresu, one su se gasile. Tako da slobodno možemo reći da su do Drugog svjetskog rata funkcionisale kao ustanove u ovom gradu, a nakon toga, sve do sad, ovdje više nismo imali nijednu medresu“, priča Muris ef. Spahić.
Medrese su kroz istoriju obično nosile nazive svojih osnivača, a jedna od najpoznatijih u Banjaluci svakako je bila Ferhad-pašina medresa koja je nosila ime Ferhad-paše Sokolovića.
U skladu s tim, medresa u Banjaluci je otvaranjem svojih vrata oživjela i sjećanje na neke značajne ljude ovog grada, među kojima posebno mjesto pripada reis-ul-ulemi Islamske zajednice Kraljevine Jugoslavije Ibrahimu efendiji Maglajliću, koji je funkciju petog po redu reis-ul-uleme obnašao od 1930. do 1936. godine.
„U vjerskom smislu to je najveći čin koji je imao neko sa ovog područja, čovjek koji je iz Banjaluke. On je svakako u svom vremenskom periodu dao značajan doprinos suživotu, razvoju prijateljstva i očuvanju kulture. Na taj način smo željeli da vratimo pojedina imena značajnih ljudi, alima i ulema, koji možda nisu imali svjetovne titule, ali su zato vrijedno radili, čuvali i njegovali vjeru, tradiciju i kulturu“, objašnjava Spahić.