"Ispitivanje kancera kod divljih životinja i generalno evolucija raka kroz drvo života obećava kad je u pitanju razvijanje inovativnih terapija za rak kod ljudi", kaže za Glas Amerike Matje Žirado, istraživač francuskog univerziteta La Rošel, koji se bavi ispitivanjem kancera kod divljih životinja od 2018. godine.
"Suština je da su neke vrste napravile odbrambene mehanizme da spriječe stvaranje i širenje raka. Ako otkrijemo i proučimo te mehanizme, sljedeći cilj je da ih iskoristimo za otkrivanje novih terapija", dodaje on.
Rak pogađa i ljude i životinje, ali teško se otkriva na koji način utiče na divlje životinje.
"Ne postoje testovi krvi koji bi otkrili rak kod divljih životinja, tako da većina istraživanja koristi autopsije da otkrije slučajeve raka. Zbog toga životinje u zoološkim vrtovima pružaju fantastične mogućnosti, pošto se kod njih najviše i sprovodi analiza poslije smrti", dodaje Žirado za Glas Amerike.
Naučnici dodaju da ima još otvorenih pitanja u vezi sa kancerom kod divljih životinja, na koja se teško nalazi odgovor u njihovom prirodnom habitatu, jer se kreću i teško ih je stalno posmatrati.
"Ne znamo mnogo o tome koje vrste životinja dobijaju kancer ili koliko često", kaže za Glas Amerike Karlo Malej, direktor Centra za kancer na univerzitetu u Arizoni.
"Mi se fokusiramo na otkrivanje podataka o tome koje su vrste otporne na rak, a koje ne i kako je priroda uredila kako da se spriječi rak, a potom i kako se to znanje može prenijeti na ljude", kaže Malej.
Djeluje kao da su velike i dugovječne vrste razvile neku vrstu moćnih mehanizama da se bore protiv raka i treba da to proučimo, naveo je Žirado.
Takve vrste su slonovi i kitovi.
"Ćelije kod slonova su jako osjetljive na promjene DNK, te kad se desi i najmanja promjena, ćelija se sama ubije i nema rizika od mutacija. Djeluje kao da je to neka vrsta strategije za izbjegavanje kancera, tako što se ubijaju ćelije koje su zaražene prije nego što se dogodi mutacija koja može dovesti do razvijanja raka", kaže Malej.
U Australiji ipak, to nije slučaj kod mnogo manje životinje, tasmanijskog đavola. Ovi mesojedi su skoro nestali sa lica zemlje od kanceroznih tumora koji se pojavljuju oko i unutar njihovih usta.
"Đavoli se međusobno grizu, pogotovo po licu, što je dio njihovog normalnog ponašanja", rekla je za Glas Amerike Elizabet Marčinson, profesorka veterinarske medicine sa univerziteta Kembridž.
Marčinson ispituje genetiku i evoluciju prenosnih kancera i dodaje da ih upravo imaju tasmanijski đavoli, pošto se šire među njima prenosom živih ćelija raka. "Ima u suštini dvije vrste raka koji se prenose kod tasmanijskih đavola, što je iznenađenje, a obje se šire tokom ugriza, a rezultat toga su fatalni tumori na licu", dodala je ona. Marčinson je odrasla u Tasmaniji i jako se nada da ova ugrožena vrsta može biti spašena.
"Za sada nema načina da se zaraza kontroliše. Istraživanja u vezi sa razvijanjem vakcine još traju, ali je dug put do pronalaska efikasne vakcine".
Čak i manja bića, kao školjke kamenice, umiru od raka.
Na ostrvu Vidbej u saveznoj državi Vašington, gomila praznih školjki, nađena je na obali. Ispostavilo se da su inače jestive školjke imale nešto kao kancer koji je pogodio ćelije u njihovom cirkulatornom sistemu, ekvivalentu krvnom. To je još jedan rak koji se prenosi, nađen kod vrsta školjki u celom svijetu, ali prvi put 2018. Ćelije raka u moru mogu da plivajui da uđu u školjke i tako prenesu zarazu.
"Cijela ćelija raka ide od jedne do druge životinje", za razliku od raka kod ljudi koji se razvija mutacijom ćelija, ali se ne prenosi sa osobe na osobu, kaže Majkl Mecger, istraživač pri Institutu za ispitivanje sjeverozapadnog Pacifika u Sijetlu, u državi Vašington.
Michael Metzger, pomoćnik istraživča na Pacifičkom sjeverozapadnom istraživačkom institutu, istražuje kokoši na ostrvu Whidbey u državi Washington. On i njegov tim ispituju mekušce u potrazi za prenosivim karcinomom koji se može proširiti na obližnje školjke. (Uz: Louise Maxwell, Pacific Northwest Research Institute, Seattle Washington)
Naučnici pokušavaju da nađu uzrok zaraznog raka i, uz genetske analize, shvate kako se bolest razvija. Još je nejasno kako su prvi put zaražene jestive školjke. Moguće da se to desilo dok su brodovi prevozili zaražene kamenice. Dodaju da su uticaji u prirodnoj okolini mogli da odigraju ulogu, kao na primjer globalno zagrijavanje.
Naučnici navode da će mnogo vremena proći prije nego što se prouči kancer kod divljih životinja i nađe način da to pomogne ljudima sa rakom. Pored genetičkih, posmatraju i druge efekte na viruse, pesticide, uništenje životne sredine i zagađenje.
"Sa evolucijske tačke gledišta, rak kod ljudi je kratkog vijeka. Našim radom stičemo saznanja o tome kako se rak dugoročno razvija", navela je Marčinson.
"Mislim da je jedna od najvećih koristi biti za prevenciju kancera, nego za izliječenje. Ipak postoji mogućnost da se mehanizmi koji sprječavaju rak, mogu pretvoriti u potencijalne terapije", navodi Malej.