Incidenti se nižu dok demonstracije bjesne u gradovima, mjestima i selima diljem Irana zbog smrti Mahse Amini 16. septembra u pritvoru policije za moral u Teheranu.
Iranska vlada insistira na tome da Amini nije zlostavljana, ali njezina obitelj kaže da su na njezinom tijelu bile modrice i drugi tragovi batinanja. Snimci koji su uslijedili pokazali su snage sigurnosti kako tuku i guraju prosvjednice, uključujući žene koje su strgnule obaveznu maramu ili hidžab.
Iz Teherana i drugdje pojavili su se online videosnimci unatoč tome što su vlasti ometale internet. Videozapisi prikazuju neke žene kako marširaju ulicama bez marama, dok se druge sukobljavaju s vlastima i pale vatre na ulici dok prosvjedi traju već četvrti tjedan. Demonstracije predstavljaju jedan od najvećih izazova iranskoj teokraciji od prosvjeda Zelenog pokreta 2009. godine.
Nasilje se dogodilo rano u ponedjeljak u Sanandaju, glavnom gradu iranske pokrajine Kurdistan, kao i u selu Salas Babajani u blizini granice s Irakom, prema kurdskoj skupini pod nazivom Organizacija za ljudska prava Hengaw. Amini je bila Kurdkinja i njezina se smrt posebno osjetila u iranskoj kurdskoj regiji, gdje su demonstracije započele 17.septembra na njezinom pogrebu.
Hengaw je objavio snimku koju je opisao kao dim koji se diže u jednoj četvrti u Sanandaju, s onim što je zvučalo poput brze puščane paljbe koja odjekuje noćnim nebom. Čuli su se povici ljudi.
Nije bilo informacija jesu li ljudi ozlijeđeni u nasilju. Hengaw je kasnije na internetu objavljen video nečega što je izgledalo kao prikupljene čahure iz pušaka i sačmarica, kao i istrošeni suzavac.
Vlasti nisu ponudile trenutačno objašnjenje nasilja u ponedjeljak ujutro u Sanandaju, nekih 400 kilometara zapadno od Teherana. Esmail Zarei Kousha, guverner iranske pokrajine Kurdistan, ustvrdio je bez pružanja dokaza da su nepoznate skupine "kovale zavjeru da ubiju mlade ljude na ulicama" u subotu, izvijestila je u ponedjeljak poluslužbena novinska agencija Fars.
Kousha je također optužio ove neimenovane skupine tog dana da su upucali mladića u glavu i ubili ga - napad za koji su aktivisti u potpunosti okrivili iranske sigurnosne snage. Kažu da su iranske snage otvorile vatru nakon što je muškarac zatrubio na njih. Trubljenje je postalo jedan od načina na koji su aktivisti izražavali građanski neposluh - akcija koja je pokazala kako policija za nerede na drugim video snimkama razbija vjetrobranska stakla vozila u prolazu.
U selu Salas Babajani, nekih 100 kilometara (60 milja) jugozapadno od Sanandaja, iranske sigurnosne snage više su puta pucale u 22-godišnjeg muškarca koji je tamo prosvjedovao, a koji je kasnije preminuo od zadobivenih rana, rekao je Hengaw. Rečeno je da su drugi ranjeni u pucnjavi.
Ostaje nejasno koliko je ljudi ubijeno u prosvjedima i gušenju snaga sigurnosti protiv njih. Državna televizija zadnji je put sugerirala da je najmanje 41 osoba ubijena u demonstracijama od 24. septembra. U protekla više od dva tjedna od iranske vlade nije bilo novosti.
Grupa Iran Human Rights sa sjedištem u Oslu procjenjuje da je najmanje 185 ljudi ubijeno. To uključuje procijenjenih 90 ljudi ubijenih u nasilju u istočnom iranskom gradu Zahedanu.
Grupa Amnesty International sa sjedištem u Londonu rekla je da su snage sigurnosti ubile 66 ljudi, uključujući djecu, u krvavoj akciji 30. rujna, te da je više ljudi ubijeno u tom području u kasnijim incidentima. Iranske vlasti opisale su nasilje u Zahedanu kao nasilje u kojem su sudjelovali neimenovani separatisti, bez davanja detalja ili dokaza.
U međuvremenu, zatvorska pobuna pogodila je grad Rasht, ubivši nekoliko tamošnjih zatvorenika, navodno je rekao tužitelj. Nije odmah bilo jasno jesu li pobune u zatvoru Lakan bile povezane s tekućim prosvjedima, iako je Rasht bio svjedok teških prosvjeda posljednjih tjedana nakon Aminijeve smrti.
Poluslužbena novinska agencija Mehr citirala je pokrajinskog tužitelja Gilana Mehdija Fallaha Mirija koji je rekao da su "neki zatvorenici umrli zbog ozljeda jer je struja prekinuta (u zatvoru) zbog štete." Također je naveo da su zatvorenici odbili dopustiti vlastima pristup tim ranjenima.
Miri je pobunu opisao kao izbijanje u krilu zatvora u kojem su smješteni zatvorenici osuđeni na smrtnu kaznu.