Ukrajina i zemlje koje je podržavaju optužuju Moskvu da vodi ničim izazvan agresorski rat sa ciljem da otme zemlju i izbriše ukrajinski nacionalni identitet.
Putin je rekao da je njegov cilj da razoruža zemlju kako bi preventivno osigurao sopstvenu bezbjednost Rusije od širenja NATO-a i da je oslobodi od krajnje desnih nacionalista za koje je rekao da su prijetili Rusiji.
Evo hronološkog pregleda događaja u političkoj historiji Ukrajine otkako je stekla nezavisnost od Moskve 1991:
1991: Lider sovjetske republike Ukrajine Leonid Kravčuk proglasio je nezavisnost od Moskve. Na referendumu i predsjedničkim izborima, Ukrajinci velikom većinom podržavaju nezavisnost i biraju Kravčuka za predsjednika. Zamijenio ga je Leonid Kučma 1994. godine, kada je Ukrajina također pristala da se odrekne svog nuklearnog arsenala - trećeg po veličini na svijetu, naslijeđenog iz sovjetskih vremena - u zamjenu za bezbjednosne garancije zasnovane na poštovanju njene nezavisnosti i suvereniteta prema Budimpeštanskom memorandumu, koji su također potpisali Rusija, Sjedinjene Države i Velika Britanija.
2004: Proruski kandidat Viktor Janukovič proglašen je za predsjednika, ali optužbe o lažiranju glasanja pokreću proteste u opkviru onoga što postaje poznato kao Narandžasta revolucija, što je primoralo da se izbori ponove. Za predsjednika je izabran bivši prozapadni premijer Viktor Juščenko.
2005: Juščenko preuzima vlast uz obećanja da će odvesti Ukrajinu iz orbite Kremlja, ka NATO-u i Evropskoj uniji. On je imenovao bivšu šeficu energetske kompanije Juliju Timošenko za premijerku, ali je poslije sukoba u prozapadnom taboru ona smijenjena.
2010: Janukovič je pobijedio Timošenko na predsjedničkim izborima. Rusija i Ukrajina sklapaju sporazum o cijenama gasa u zamjenu za produženje zakupa crnomorskih luka za rusku mornaricu na ukrajinskom poluostrvu Krim.
2013: Janukovičeva vlada obustavlja pregovore o trgovini i pridruživanju sa EU u novembru i odlučuje da oživi ekonomske veze sa Moskvom, što je izazvalo višemjesečne masovne skupove u Kijevu. Putin optužuje Zapad da podstiče i podržava proteste.
2014: Protesti, uglavnom koncentrisani oko kijevskog trga Majdan, postaju nasilni. Desetine demonstranata su ubijene. U februaru parlament glasa za smjenu Janukoviča koji bježi. Za nekoliko dana naoružani ljudi zauzeli su parlament na Krimu i podigli rusku zastavu. Moskva anektira tu teritoriju poslije referenduma 16. marta koji pokazuje ogromnu podršku Krima za priključenje Rusiji.
Proruski separatisti u istočnom ukrajinskom regionu Donbasa proglasili su nezavisnost. Borbe izbijaju i nastavljaju se sporadično do 2022. godine, uprkos čestim prekidima vatre.
2017: Predsjednik Petro Porošenko, prozapadni milijarder, biznismen na vlasti od maja 2014, sklapa sporazum o pridruživanju sa EU o slobodnoj trgovini robom i uslugama. Ukrajinci također stiču pravo da putuju u EU bez viza.
2019: Bivši glumac i komičar Volodimir Zelenski pobijedio je Porošenka na predsjedničkim izborima u aprilu zbog obećanja da će se uhvatiti u koštac sa endemskom korupcijom i okončati rat u istočnoj Ukrajini. Njegova stranka Sluga naroda pobjeđuje na julskim parlamentarnim izborima.
2021: Zelenski je u januaru apelovao na predsjednika SAD Joea Bidena da pusti Ukrajinu u NATO. Rusija gomila trupe u blizini ukrajinskih granica tokom proljeća radi, kako tvrdi, vježbi i obuke svojih snaga. Rusija u decembru iznosi detaljne bezbjednosne zahteve, uključujući pravno obavezujuću garanciju da će NATO odustati od bilo kakve vojne aktivnosti u istočnoj Evropi i Ukrajini. Kao odgovor, NATO ponavlja posvećenost svojoj politici "otvorenih vrata", dok nudi "pragmatičnu" raspravu o bezbjednosnim brigama Moskve.
2022: U televizijskom obraćanju 21. februara, Putin je rekao da je Ukrajina sastavni dio ruske historije, da nikada nije imala istoriju istinske državnosti, da njome upravljaju strane sile i da ima marionetski režim. Putin potpisuje sporazume o priznavanju otcijepljenih regiona na istoku Ukrajine kao nezavisnih i naređuje ruskim trupama da idu tamo. Zapad uvodi više ekonomskih sankcija Rusiji. 24. februara, Putin objavljuje rat u televizijskom obraćanju prije zore, a Rusija pokreće invaziju iz tri smjera, gađajući ukrajinske snage i vazdušne baze raketama i artiljerijom i napadajući područja u gradovima. Dok desetine hiljada ljudi napušta svoje domove, Zelenski naređuje opštu mobilizaciju.