Dokumenti pronađeni u Bidenovom uredu mogli bi zakomplikovati istragu o Trumpu

Trump-Biden

Iako su broj dokumenata i okolnosti njihovog pronalaska u velikoj mjeri različiti, otkriće da su advokati predsjednika Joea Bidena u njegovoj bivšoj kancelariji u Washingtonu pronašli, kako iz Bijele kuće navode, „mali broj” povjerljivih dokumenata, moglo bi donijeti poteškoće za istragu Ministarstva pravde o dokumentima koje je zadržao bivši predsjednik Donald Trump.

Malo je vjerovatno da će ovakav razvoj događaja uticati na donošenje odluke Ministarstva pravde u vezi sa podizanjem optužnice protiv Trumpa, ali bi mogao donijeti političke probleme pojačavajući skepticizam republikanaca u Kongresu i drugih koji su sumnjali da postoji osnov za krivično gonjenje bivšeg predsjednika. On je nove informacije već iskoristio u nadi da će neutralizirati vlastitu ranjivost, barem na sudu javnog mnijenja.

„Ne mislim da to uopšte utiče na Trumpovu pravnu računicu, ali svakako će u narednom periodu uticati na politički narativ”, kaže Jay Town, američki državni tužilac u Sjevernom okrugu Alabame iz vremena Trumpove administracije.

„U mjeri u kojoj se politički narativ uzima u obzir”, dodao je, „to otežava podizanje optužnice protiv bivšeg predsjednika Trumpa jer se odnosi na dokumente zaplijenjene u Mar-a-Lagu”.

Istragu o strogo povjerljivim dokumentima pronađenim na Trumpovom imanju na Floridi vodi specijalni tužilac, dok je Ministarstvo pravde za istragu o Bidenu zadužilo federalnog tužioca iz Chicaga, imenovanog u vrijeme Trumpovog mandata. Sve ovo dešava se u trenutku kada su republikanci preuzeli Predstavnički dom i najavili da će se pozabaviti pritužbama o politiziranom sprovođenju zakona Ministarstva pravde.

Jedan od vodećih republikanaca u Obavještajnom odboru Predstavničkog doma, Mike Turner, već je od direktora nacionalne obavještajne službe zatražio procjenu štete zbog pronađenih dokumenata.

Trump je, aludirajući na FBI-evu zapljenu kutija s povjerljivim dokumentima u Mar-a-Lagu, na svojoj platformi za društvene medije upitao: „Kada će FBI pretresti mnoge domove Joea Bidena, možda čak i Bijelu kuću?”, kao i zašto Ministarstvo nije objavilo informacije o tome prije prošlogodišnjih novembarskih izbora.

Razlike između dva slučaja i neodgovorena pitanja

Postoje značajne razlike između dva slučaja, uključujući obim istrage. Pretraga Trumpovog imanja bila je kulminacija višemjesečnih natezanja između vladinih zvaničnika i Trumpovih predstavnika oko zadržavanja predsjedničkih spisa.

Nacionalna administracija za arhiv i dokumente pribavila je prošlog januara sa Floride 15 kutija dokumenata, a nakon otkrivanja povjerljivih dokumenata, o tome su obavijestili FBI. Ipak, Trumpovi saradnici su se mjesecima opirali zahtjevima Arhiva da vrate sve dokumente, čak i nakon sudskog poziva i posjete Mar-a-Lagu.

Agenti FBI-a su se vratili u augustu 2022. godine, sa nalogom za pretres koji je pokazao da istražuju kriminal o namjernom zadržavanju informacija o nacionalnoj obrani, kao i pokušaje ometanja federalne istrage. Kažu da su tom prilikom pronašli oko 300 dokumenata sa oznakom najvećeg stepena tajnosti, u prostoriji za skladištenje i u ladicama kancelarijskog stola.

U ovom trenutku nije jasno da li će Trump ili neko drugi biti optužen i kada će odluka o tome uopšte biti donesena. Bivši predsjednik suočava se s mogućom optužnicom u sklopu zasebne istrage u Atlanti, gdje je velika porota okončala posao istrage o pokušaju poništavanja izbornih rezultata u državi Georgia.

U međuvremenu, Bijela kuća pokušava ukazati na razlike između slučaja Mar-a-Lago i pronalaska povjerljivih spisa u zaključanom ormaru bivšeg Bidenovog instituta u Washingtonu pod nazivom Centar Penn Biden.

Predsjednikov savjetnik, Richard Sauber, rekao je da su Bidenovi lični advokati 2. novembra prošle godine pronašli „mali broj dokumenata s oznakama tajnosti” iz Administracije Baracka Obame i Bidena, dok su pakovali spise u ormar, kako bi oslobodili prostor u Centru.

U saopštenju se navodi da je Bijela kuća već tog dana kontaktirala Arhiv, koji je dokumente preuzeo sljedećeg jutra, te da Arhiv prije toga nije morao slati zahtjeve za povrat dokumenata - što je očiti kontrast s načinom na koji je postupao Trumpov tim.

Obraćajući se novinarima u utorak u Meksiko Cityju, Biden je naveo da je bio iznenađen kada je saznao za dokumente, dodajući da su njegovi advokati „učinili ono što su trebali” kada su to odmah javili Arhivu.

„Obavijestili su me o tom otkriću i iznenadio sam se kada sam saznao da postoje vladini spisi koji su odneseni u tu kancelariju”, rekao je Biden. "Ne znam šta je u dokumentima”, dodao je, uz napomenu da su mu advokati sugerisali da se ne raspituje o tome.

Uprkos svemu tome, neodgovorena su ostala neka od ključnih pitanja, poput sadržaja i tačnog broja Bidenovih dokumenata, načina na koji su prebačeni u Centar, razloga zbog kojeg su tamo ostavljeni, kao i pitanje o tome zbog čega su iz Administracije čekali gotovo dva mjeseca prije nego su o tome obavijestili javnost. Ministarstvo pravde se takođe nije oglašavalo.

Sretna okolnost za Trumpa

Vijest o Bidenovim dokumentima može se tumačiti kao sretna okolnost za Trumpa, koji je tokom godina razvio reputaciju čovjeka koji uspješno izbjegava posljedice za problematične slučajeve. U vrijeme u kojem se o njemu vode istrage, a najavio je i novu predsjedničku kandidaturu, to bi mu kod dijela javnosti moglo donijeti svojevrsnu olakšicu.

„To mu svakako daje temu o kojoj će govoriti. Nije da ga je potreba da nešto bude istinito ikada prije spriječila”, kaže Tim Miller, bivši republikanski strateg koji je postao Trumpov kritičar.

Istrage o kršenju Zakona o špijunaži, poput one koju Ministarstvo pravde sprovodi o Trumpu, obično zavise od toga da li je nečiji postupak bio hotimičan i namjeran, ili je bilo riječ o nemaru i slučajnosti.

David Laufman, bivši zvaničnik Ministarstva pravde, koji je nadzirao istragu o mailovima Hillary Clinton, kaže da će upravo dokazivanje opravdane sumnje da je namjera postojala sada još više biti važno, radi povjerenja javnosti u optužnicu ukoliko do nje dođe, te da će eventualna optužnica morati biti podržana „količinom dokaza koja je toliko velika da ne ostavlja nikakvu sumnju da je krivično gonjenje neophodno”.