Ali koliko je priča o Danu zahvalnosti istinita? Glas Amerike posjetio je Plimut u Masačusetsu, mjestu obilježavanja prvog Dana zahvalnosti, da bi utvrdio šta su činjenice, a šta fikcija.
U Plimutu, u saveznoj državi Masačusets, slavio se prvi Dan zahvalnosti. Nekoliko milja dalje nalazi se muzej istorije, gdje su predstavljeni način života hodočasnika i praznična tradicija.
Malka Benjamin iz muzeja Patukset u Plimutu kaže da se "sprema za kuhanje jer su ljudi donijeli ćurke, patke i guske."
Vompanog, starosjedioci koji su prvi Dan zahvalnosti slavili sa engleskim kolonistima, takođe su zastupljeni na izložbi koju nadgleda pripadnica plemena Vompanog, Melisa Kosta.
“Vompanog su još uvijek ovdje. Želim da misle o pripadnicima tog plemena ne samo u prošlosti već i u sadašnjosti, podučavajući tako javnost", kaže ona.
Ričard Pikering, glavni istoričar muzeja, kaže da je prvi Dan zahvalnosti obilježen uzajamnim poštovanjem.
“Konačno, ono što se dogodilo u Plimutu u jesen 1621. je najviši nivo diplomatije", kaže on.
Pleme Vompanog, koje danas ima mali rezervat u blizini, sklopilo je savez sa hodočasnicima. Čak su pomogli pridošlicama da prežive tešku, drugu zimu tako što su ih učili kako da sade usjeve i žive od zemlje.
“Ne bi trebalo da projektujemo bilo kakvu vrstu nepovjerenja, animoziteta kada je riječ o tom događaju", objašnjava Pikering.
Kako je došlo do toga da dvije strane dijele obrok je nejasno. Pripadnica plemena i učiteljica Pola Piters kaže da su hodočasnici pucali iz pištolja, što je Vompanog došao da istraži.
“U jednom trenutku su odlučili, O, to nije prijetnja. Samo slave žetvu. I pogodite šta? Sada smo svi ovde. Svi ćemo zajedno da jedemo", kaže Piters.
Istoričari i drugi stručnjaci nagađaju šta se jelo tokom trodnevne gozbe.
“Vompanog je otišao po živinu, koja je možda bila, a možda i nije bila ćurka. Neke brusnice, jer to je bilo sezonsko voće", istakla je Pola Piters dok je Pikering dodao da je na trpezi bilo i školjki i ribe.
Ono što nije sporno jeste istorija pobune i razaranja kroz koje su američki starosjedioci prošli kada je stiglo više bijelih kolonista.
“Željeli su svoju zemlju, željeli su da došljaci odu sa te zemlje. I vidite taj promijenjeni stav, od divljenja do stereotipa i ismijavanja. I to je podstaklo njihovu želju da ih izguraju sa zemlje bez osjećaja krivice", kaže Pikering.
Hodočasnici su prvobitno došli u Ameriku u potrazi za vjerskom slobodom, ali očigledno ne za sve, kaže Piters:
“Toliko su žrtvovali za slobodu vjeroispovijesti, ali nisu ponudili isto starosjediocima koji su živjeli ovdje."
Kao i mnogi Amerikanci, Piters i Kosta planiraju da provedu Dan zahvalnosti sa porodicom. Ali će misliti i na žrtvovanje svojih predaka.