"Dok čitamo novinske naslove o propasti Aluminija Mostar, saosjećamo sa radnicima čiji život zavisi od ove kompanije, radnicima koji su nastojali učiniti da kompanija, uprkos svemu, nastavi raditi. Vlasti kantona i Federacije BiH treba da učine sve što je u njihovoj moći da umanje udar na porodice ovih radnika.", piše ambasador Nelson.
On navodi "bolnu istinu" da je Aluminij propadao još od 1997. godine kada je u toj tvornici, poslije rata ponovo pokrenuta proizvodnja.
Nelson piše i da je tvornica koristila prvenstveno političkim strankama a ne radnicima i privredi Hercegovine, te da ona nije prva koju je neki političar doveo do bankrota, te ako se nešto ne promijeni "neće biti ni posljednja".
"Vrijeme je da Hercegovina i Hercegovci imaju koristi od legitimnog poslovanja. Nažalost, naročitio njihovi lideri i dalje blokiraju reforme i mjere za poboljšanje poslovne klime. Umjesto blokiranja napretka, trebalo bi da igraju vodeću ulogu u smanjivanju doprinosa na rad, povećanju nivoa efikasnosti naplate poreza da bi se smanjila siva ekonomija, u ulaganju u proizvodnju struje, te poduzimanju i drugih koraka koji bi Hercegovinu poveli putem bržeg privrednog rasta.", navodi Ambasador.
On se poziva i na podatke Međunarodnom Monetarnog Fonda: "MMF je napravio listu od oko 550 bosanskohercegovačkih preduzeća koja su u vlasništvu države, koja čine više od 20% BDP. Većina ovih kompanija u teškom su finansijskom stanju, sa skoro 70% dugovanja u javnom sektoru za poreze i socijalne doprinose. Za najveći broj njih ne postoji razuman razlog da budu u posjedu vlasti sem da se političkim strankama omogući da ih kontrolišu."
"LIjek za sve to je", piše Nelson, "potpuna transparentnost u vezi sa finansijskom situacijom i dugom svih preduzeća u državnom vlasništvu, te potpuna depolitizacija uključujući upošljavanje menadžera po osnovu stručnosti, a ne političke pripadnosti."
U blogu Ambasador Eric Nelson poziva na promptnu akciju poboljšanja poslovne klime u zemlji.