Djelatnosti u kojima su posebno zastupljene žene preduzetnice, poput frizerskih i kozmetičkih salona, butika ili cvjećara, među prvima su se našle na udaru ekonomske krize.
Izvještaj UNDP-a “Ocjena ekonomskog uticaja COVID-19 u BiH” pokazao je da su preduzeća u vlasništvu žena u prosjeku prijavljivala znatno veći pad prometa, od februara do marta 2020. godine, od onih u vlasništvu muškaraca.
Istraživanje Fondacije 787, koja ispituje učinke pandemije na mikro, mala i srednja preduzeća u BiH, a koje je rađeno na uzorku od 1364 preduzetnika, otkrilo je da su preduzeća u vlasništvu žena u BiH bila ozbiljnije pogođena krizom - sa ugašenih 68,4 posto preduzeća u FBiH i 76,3 posto u RS-u.
Zanatski centar, Banja Luka.
Vlasnice malih biznisa koje su izbjegle crnu statistiku na početku pandemije, za Glas Amerike otkrile su sa kakvim se poteškoćama susreću prethodnih mjeseci.
Daliborka Nedić godinu dana prije pandemije odlučila se za otvaranje vlastitog frizerskog salona u Banja Luci. U tom periodu, kako kaže, pristojno je zarađivala, a planirala je da zaposli i jednu radnicu.
“Mogla sam da platim sve obaveze i da mi ostane dovoljno za normalan život. To više, nažalost, nije tako. Sada radim da bi bila na pozitivnoj nuli. Obim posla se duplo smanjio, a samim tim i zarada”, kaže ona u razgovoru za Glas Amerike.
Pored toga što nema velikih okupljanja i proslava, Daliborka ističe da je na njen rad uticalo i to što mnogo ljudi radi od kuće, te se rjeđe odlučuju za posjetu frizeru.
“Žene se više ne feniraju za posao, a većina strahuje od koronavirusa, te izbjegava svaki lični kontakt”, objašnjava Daliborka, koja dodaje da je za nju olakšavajuća okolnost što radi sama, tako da može da ispoštuje sve epidemiološke mjere i zaštiti sebe i klijentice.
Kako ističe, djelatnosti poput njene sada se nalaze u mnogo goroj poziciji u odnosu na period totalnog zatvaranja na početku pandemije.
“Čula sam da su najavili i poskupljenje industrijske struje, što je apsurd. Mislim da će se većina frizerskih salona zatvoriti. Posla je znatno manje, moramo da platimo sve obaveze, a nemamo nikakve olakšice”, objašnjava Daliborka.
Njene koleginice profesionalne šminkerke najveći procenat godišnje zarade ostvaruju tokom proljeća i ljeta za vrijeme svadbi i matura. Ovu godinu dočekale su bukvalno bez prihoda.
“Finansijski smo totalno u minusu. Prosto više nema prilika u kojim bi se žene željele dotjerati, pa i profesionalno našminkati”, kaže Jelena Bogojević.
Jelena Bogojević makeup artist, Banja Luka
Ona je svojim umijećem profesionalnog šminkanja stekla povjerenje mnogih Banjalučanki, koje su termine prije pandemije zakazivale nekoliko mjeseci unaprijed.
Trenutno samo u rijetkim situacijama ima zakazan termin, a njene klijentice dužne su da pri ulasku u salon nose masku, koju skidaju tek kad sjednu na stolicu za šminkanje. Jelena masku nosi sve vrijeme i vodi računa o dezinfekciji.
“Mnogo žena se plaši da dođe na šminkanje, jer ne žele da rizikuju. Ni meni nije svejedno, ali moram da radim”, objašnjava ona.
Da bi održala poslovanje, odlučila je da savlada i neke druge tehnike kozmetičkih tretmana, koje bi joj mogle pomoći da prevlada tešku finansijsku godinu.
“Pripremam neke novine u salonu. Mislim da bi na taj način mogla privući neke nove klijentice i imati više posla u ovoj situaciji”, objašnjava ona.
Za razliku od Jelene i Daliborke, koje moraju biti u ličnom kontaktu sa svojim mušterijama, vlasnice nekih drugih biznisa komplet poslovanje preselile su na internet.
Među njima je i Maja Matić, koja je svoj atelje unikatne garderobe “Mali svijet mašte” zatvorila pred početak pandemije. S obzirom da trenutna situacija nije nimalo zahvalana, smatra da je napravila dobar potez.
“Bukvalno se svi borimo za goli opstanak. Moja koleginica i ja smo imale sreću da zatvorimo prije ove situacije, tako da se trenutno oslanjamo samo na ono što uradimo iz topline svog doma. Online prodaja je u svakom slučaju procvjetala. Ljudi se više nego ranije odlučuju da naruče nešto preko interneta”, objašnjava Maja.
Ekonomistica Zorjana Marjanac vlasnica je cvjećare u Banjaluci još od 1999. godine. Kako kaže, trenutno najviše razmišlja o tome šta i kako poslije pandemije. U tom smislu posvetila se agresivnom marketingu na društvenim mrežama, a ostatak vremena pratila je neke svjetske cvjećare kako bi unaprijedila svoj način rada i nekim drugačijim pristupom privukla nove kupce.
“Promijenila sam i lokaciju cvjećare i prešla u veći i bolji prostor. Mislim da me to spasilo od zatvaranja”, objašnjava Zorana u razgovoru za Glas Amerike.
Zorana Marjanac, ekonomistica i vlasnica cvjećare iz Banja Luke.
Prema njenim riječima, kupci vole da vide trenutnu ponudu i izgled aranžmana, tako da radije dolaze u cvjećaru, nego što naručuju putem interneta. Više posla imala je tokom ljetnog perioda, jer je bilo nekih manjih proslava, rođendana, krštenja i svadbi, međutim, sada je sve stalo.
“Najčešće se kupuje cvijeće za sahrane, nažalost. Ako imamo poneku suzu za sahranu, to nas spasi. Ružno, ali je tako. Proda se pokoji aranžman za porodilje i rođendane, momci kupuju cvijeće djevojkama, ali sve je to vrlo malo”, kaže Zorana.
Njeno iskustvo pokazuje da kupci nisu u strahu od obilaska radnji, već da čuvaju novac u neizvjesnoj situaciji.
“Dosta kupaca ulazi u radnju da pogleda cvijeće, ali ništa ne kupuju. Kako kažu, žele bar da uživaju u ljepoti kada to sebi ne mogu da priušte”, priča Zorana.
Ona ističe da ovo nije prva kriza sa kojom se susreće u posljednjih 20 godina. Za nju i druge vlasnike malih biznisa kriza je počela još 2008. godine sa svjetskom ekonomskom krizom. Sve su to uspjeli da prežive, ali se nikad više nisu vratili na stari obim poslovanja.
Gospodska ulica, Banja Luka.
“Bukvalno preživljavamo, jer imamo vrlo nelojalnu konkurenciju onih koji nisu registrovani i koji se bave nelegalnom uličnom prodajom”, objašnjava ova preduzetnica.
Pandemija je samo pogoršala već tešku situaciju. Mnogi njeni prijatelji iz drugih branši već su zatvorili svoje radnje, a mnogo je i onih koji su otpustili radnike, jer više nemaju čim da ih plaćaju.
“Mislila sam da nas ovo neće toliko pogoditi, jer mi nemamo proizvodnju i živimo od trgovine i usluga, ali svakim danom ljudi zatvaraju i mislim da će tek da bude zatvaranja. Ide zima, ljudi se povlače u kuće i nema potrošnje. Ne smijem ni da pomislim šta nas čeka”, kaže Zorana.