Čelnici 25 trenutnih i budućih članica Europske unije nisu uspjeli postići sporazum o ustavu Unije na summitu u Brusselsu, 13. prosinca. Španjolska i Poljska odbile su prijedlog sustava glasovanja koji favorizira mnogoljudnije zemlje poput Njemačke, Francuske i Britanije. Jaroslaw Anders osvrće se na razloge i moguće posljedice prijepora.
Prema njegovim kreatorima, novim ustavom Europske unije želi se pojednostaviti struktura i demokratizirati proces donošenja odluka. Europljani se nadaju da će ustav biti usvojen do svibnja kada će se Unija proširiti za još deset zemalja sa 75 milijuna ljudi.
No Španjolska i Poljska usprotivile su se novom sustavu glasanja Europskog vijeća, koje je glavno zakonodavno tijelo. One su htjele da se zadrži sistem dogovoren u Nici 2000. godine. Prema sporazumu iz Nice, Španjolska i Poljska imale bi po 27 glasova u Europskom vijeću, svega dva manje od najvećih zemalja Unije. U ustavu se predlaže da Vijeće može usvojiti zakone nadpolovičnom većinom zemalja sve dok one predstavljaju 60 posto stanovništva Unije. Neki predlagatelji novog sustava kažu da bi sporazum iz Nice zemljama srednje veličine, poput Poljske i Španjolske, dao neprimjereno snažnu poziciju.
Razlike oko promjena u glasanju neće dovesti u pitanje planirano proširenje
Kritičari smatraju da su te dvije zemlje blokirale sporazum oko ustava zbog sebičnih, nacionalnih interesa. No poljski ambasador u Washingtonu, Przemyslaw Grudzinski, odgovara da se može postavi i obrnuto pitanje. "Što je navelo ključne europske zemlje, poput Njemačke i Francuske, da inzistiraju na novom planu glasovanja? Na ovom sastanku trebala se postići suglasnost svih 25 zemalja kako bi se dobila podrška za novi europski ustav."
Poljski veleposlanik dodaje da je Europski ustav ozbiljno pitanje oko kojeg treba utrošiti više vremena na pregovore i kompromise. Sudionici sastanka u Briselu dogovorili su se da radije odgode usvajanje ustava nego da postignu neodgovarajući sporazum.
Agnes von Dermuhll, iz francuskog veleposlanstva u Washingtonu kaže da francuski predsjednik Jacques Chirac vjeruje da nastala kontroverza neće dovesti u pitanje planirano povećanje Europske unije u svibnju sljedeće godine: "Francuski predsjednik je rekao da ne smijemo brkati pojmove brzine i žurbe te da nikad ne trebamo tražiti lako rješenje na uštrb učinkovitosti. Budući da je europski Ustav veoma važno pitanje, koje se ne tiče samo vlada nego i svih Europljana, moramo imati dovoljno vremena da donesemo dobar ustav."
Mandelbaum: Poljska i Španjolska govore u ime srednjih i manjih zemalja koje strahuju od francusko-njemačke dominacije
Sukob između Poljske i Španjolske, s jedne, te Njemačke i Francuske, s druge strane, dodatno je potaknut time što su Varšava i Madrid podržali američki rat u Iraku dok su mu se Berlin i Pariz suprotstavili. Michael Mandelbaum iz Vijeća za vanjske odnose, nevladine organizacije ovdje u Washingtonu, kaže da je sukob oko glasačkog sustava unutar Unije ukazao na političku dilemu koju će se šireća Unija morati rješiti u nadolazećoj budućnosti. On kaže da Poljska i Španjolska govore u ime mnogih srednjih i manjih europskih zemalja koje strahuju od francusko-njemačke dominacije:
"Poljska i Španjolska su se tome suprotstavile, ne samo zbog toga jer žele proširiti vlastitu moć, ne samo zbog toga jer im je obećan znatan utjecaj prema formuli iz Nice 2000. godine, već i zato što se boje da bi nova formula – koju su predložile Njemačka i Francuska – bila podloga za guranje drugih zemalja u stranu i francusko-njemačku dominaciju."
Brimmer: Obje strane imaju donekle pravo
S druge strane, kaže gospodin Mandelbaum, francusko-njemačka dominacija odvijek je bila pokretač europske integracije: "Proteklih 50 godina europski projekt najviše je poticala francusko-njemačka suradnja, neka vrsta zajedničke hegemonije te dvije susjedne zemlje. Ako njihova moć bude umanjena onda se postavlja ozbiljno pitanje, ne samo je daljnja integracija moguća, nego može li proširena Europska unija uopće funkcionirati. Dakle, Europa se suočava sa stvarnom dilemom."
Još jedan američki stručnjak za europska pitanja, profesorica Esther Brimmer, sa sveučilišta Johns Hopkins ovdje u Washingtonu smatra da obje strane u prijeporu zapravo imaju pravo na tvrdnju da jednostavno pokušavaju proširiti demokraciju u Uniji: Poljska i Španjolska da traže veći utjecaj manjih zemalja dok Njemačka i Francuska kažu da će novi sustav bolje odražavati volju Europljana. "Dakle, obje strane imaju donekle pravo. Ali i jednoj drugoj se može predbaciti da nemaju sveuobuhvatnu perspektivu o tome kako da se Europska unija pokrene put naprijed" - kaže Esther Brimmer.
Značajan napredak u drugim područjima
Sve strane u prijeporu ističu da neuspjeh u usvajanju novog ustava prije 2004. godine predstavlja korak unatrag, ali ne i veliku krizu. Anthony Gooch iz predstavništva Europske unije u Washingtonu, napominje da je na summitu u Briselu postignut značajan napredak u mnogim drugim područjima:
"U nadolazećim mjesecima prioritet će biti da se utvrdi možemo li rješiti nerješena pitanja, kojih je malo, uključujući i postizanje sporazuma oko ustava. To bi bilo najbolje jer bismo onda mogli dugoročno, mogli djelovati razumljivije i učinkovitije s jasnijim i razumljivijim temeljima."
Predstavnici Poljske i Francuske, kao i europske vlasti u Briselu, slažu se da se, za sada, proces integracije i proširenja mora nastaviti bez ustava. Zadatak za guranje tog procesa naprijed sada prelazi na Republiku Irsku koja će u siječnju preuzeti šestomjesečno predsjedavanje rotirajućim Predsjedništvom Unije.